VIŠE OD »VIJENCA«

Vrbovščanska knjižnica ugostila najmlađe pobjednice, mlade pjesnikinje uživale u Goranovom kraju i poeziji

Marinko Krmpotić

Kako se ove godine završna priredba svela samo na podjelu Goranovog vijenca odraslim pjesnicima, knjižnica je učenike pozvala zasebno, i to na dva dana tijekom kojih su se družili, upoznali s Lukovdolom te nadogradili svoje bavljenje poezijom



LUKOVDOL – Ovogodišnje zbog pandemije koronavirusa ograničeno 58. Goranovo proljeće možda će, na kraju, biti zaslužno za novi zanimljiv i pažnje vrijedan iskorak u organizaciji ove najuglednije hrvatske pjesničke manifestacije.


Naime, zbog u vrijeme održavanja važećih epidemioloških pravila o ograničenom broju ljudi na javnim priredbama, organizatori su završnu priredbu sveli samo na podjelu Goranovog vijenca odraslim pjesnicima, a osnovci i srednjoškolci – koji su desetljećima sastavni dio završne priredbe – ostali su uskraćeni za svečanost podjele priznanja. No, zato su u vrbovščanskoj Gradskoj knjižnici i čitaonici Ivan Goran Kovačić, koja je jedan od organizatora, došli na ideju da najuspješnije osnovce i srednjoškolce pozovu zasebno, i to na dva dana tijekom kojih će se kroz druženje upoznati s Goranovim krajem, a kroz literarne radionice nadograditi svoje bavljenje poezijom. Plan je, govori nam Gordana Vučinić, direktorica knjižnice i autorica ove ideje, uspješno realiziran, ali samo s osnovcima.


Srednjoškolci u izolaciji


– Nažalost, troje najuspješnijih s razine gimnazija i srednjih škola je u izolaciji, ali smo zato uspjeli u ideji dolaska tri najuspješnije pjesnikinje s osnovnoškolske razine. Kroz dvodnevno druženje omogućili smo im puno više no što dožive pri samoj dodjeli. Konkretno, posjetili smo Lukovdol, a to znači amfiteatar i Goranovu rodnu kuću u kojoj je sada njegov muzej. Pokazali smo im i Severin na Kupi sa starim dvorcem te kanjon Kamačnika, a svi su bili smješteni u PD-u »Kamačnik« u Vujnovićima. Uz stručno vodstvo Ane Brnardić i Gorana Čolakhodžića, članovima stručnog žirija za dodjelu priznanja Goranovog proljeća osnovcima i srednjoškolcima, održane su dvije literarne radionice koje su urodile analizom njihovih pjesama i stvaranjem novih. Zaključak svih nas uključenih u ovo druženje je da je riječ o ideji koju treba razraditi te baš na ovaj način u budućnosti nastaviti raditi s mladim pjesnicima – rekla je Vučinić, istaknuvši kako su u ovom druženju sudjelovali i mladi slovenski pjesnici, sudionici poznate tamošnje pjesničke manifestacije »Župančičeva frulica« s kojom Goranovo proljeće godinama uspješno surađuje.




Ovaj »produženi« rad s mladim pjesnicima podupiru i voditelji radionica koji su ujedno i članovi stručnog žirija za dodjelu priznanja Goranovog proljeća najmlađim pjesnicima. Ana Brnardić podsjetila je kako je već prošle godine održan jedan skraćeni oblik radionice: – No, ove godine sve je to detaljnije i kvalitetnije jer razgovaramo s mladim pjesnikinjama o načinu pisanja, njihovim pjesmama i poeziji općenito, trudeći se kroz sve to proširiti njihov iskustveni svijet poezije. Ovaj oblik rada svakako je korak više i dalje u odnosu na sam čin dodjele pa bi zaista bilo dobro nastaviti ga, jer se baš kroz ovakve radionice ljubav prema pisanju može dodatno razvijati, a posebno je dojmljivo u Goranovom zavičaju slušati njegovu poeziju – rekla je Brnardić, a Goran Čolakhodžć je dodao kako su kroz dvodnevne radionice sudionice i voditelji razgovarali o pjesmama koje su napisale, navikama čitanja i pisanja poezije, upoznali su pjesme nekih drugih autora, raspravljali o njima te pokušali »na licu mjesta« napisati pjesmu: – Ovo je svakako sjajan način rada s mladim ljudima koji vole poeziju, a posebno je dobro što se sve zbiva u Goranovom zavičaju jer baš to, vjerujem, njima može značiti mnogo, približiti ih i Goranu, ali i pjesništvu općenito te ih dodatno motivirati za bavljenje ovom vrstom umjetnosti – rekao je Čolakhodžić.


Put se isplatio


Jako su zadovoljne i tri mlade pjesnikinje koje su dva dana provele na području Grada Vrbovskog. Pobjednica u osnovnoškolskoj konkurenciji je Nora Weygand, učenica 7. razreda OŠ Dr. Ivana Merza iz Zagreba. Pisanjem poezije bavi se tek nešto više od godinu dana, a motivirao ju je kaže, njen život i zbivanja oko nje:


– Puno je toga što me inspirira, ali nemam neku prevladavajuću temu, već nastojim ono što me motivira obraditi na najbolji način. Protekla dva dana bila su mi jako lijepa, a posebno je zanimljivo bilo u rodnoj kući Ivana Gorana Kovačića u kojoj sam bila i prošle godine, a sad je bilo još bolje – rekla je Nora Weygand, koja je do uspjeha došla uz mentoricu Željku Dragčević. Drugo mjesto na ovogodišnjem natječaju osvojila je Tonka Curić iz OŠ Sesvete, a glavni »krivac« za njeno okretanje k poeziji je njena profesorica Sandra Milobar koja ju je pozvala da sudjeluje i odmah se dogodio – veliki uspjeh. – Nisam baš puno pisala poeziju prije toga pa nisam očekivala da ću tako dobro napisati pjesme te da ću za to još dobiti i nagradu. Naravno, jako mi je drago zbog svega što se dogodilo, a u ova dva dana puno sam naučila kroz radionice i još jednom uživala u Gorskom kotaru u koji volim doći. Najmlađa od dobitnica, osvajačica treće nagrade, je Jana Rokvić, učenica 5. razreda OŠ Siniša Glavašević iz Vukovara. Druženje u Vrbovskom joj se jako dopalo, a dobro da je tako jer je sa svojom mentoricom, profesoricom Majom Stjepanović, putovala od Vukovara do Vrbovskog raznim autobusnim linijama 11 sati: – Pa bila sam malo umorna kad smo došli prvog dana, ali sve tu je baš bilo super i uživala sam u Lukovdolu i Severinu na Kupi za koje nisam znala da su tako lijepi. Također sam i puno naučila pa mislim da će mi pjesme biti još bolje – rekla je Jana Rokvić.


Prof. Stjepanović: Baš sve je bilo kako treba


Uz Gordanu Vučinić, »domaćica« djevojkama iz Zagreba, Sesveta i Vukovara bila je i Ema Žagar, lukovdolska osnovka koja im je ne samo pokazala svoj i Goranov zavičaj, već i odlično u amfiteatru čitala Goranove stihove. Baš sve je bilo kako treba, rekla nam je Maja Stjepanović, prof. hrv. jezika i književnosti u vukovarskoj OŠ Siniša Glavašević, mentorica Jane Rokvić. – Iznimno je poticajno s mladim ljudima raditi na ovaj način pa vjerujem da će Jani ovo druženje itekako koristiti, tim više što je vrlo nadarena i okrenuta nizu zanimljivih stvari u poeziji, od spajanja lirike s grafičkim izgledom pjesme, odnosno crteža i pisane riječi, zanimaju je haiku, kratki soneti, slobodan stih… a o svemu tome baš kroz ovakva druženja može puno naučiti – rekla je prof. Stjepanović.