Kraj ove 2025. godine brodmoravičkom je području donio još jednu pažnje vrijednu knjigu kojom se vrlo uspješno čuva prošlost ovog dijela Gorskog kotara. Naime, u izdanju Udruge za očuvanje moravičkih starina »Turanj« objavljena je knjiga »Izgubljeni snovi« mr. Emila Crnkovića, uglednog goranskog ekonomista i vrsnog publicista.

Trebalo je biti bolje

»Izgubljeni snovi« svojevrsni su rekvijem Emila Crnkovića posvećen voljenom goranskom zavičaju koji, svjestan je on toga, polako nestaje, blijedi i iščezava… I zaista je upitno tko će na ovim nama dragim goranskim prostorima uopće živjeti za kojih pola stoljeća… da u dalju budućnost i ne idemo! A moglo je, štoviše, i trebalo je, biti potpuno drukčije, smatra Crnković koji i u ovoj knjizi, usprkos stanju koje je trenutačno sve samo ne optimistično, iznosi argumente kako je trebalo biti bolje.

Ispred trgovine Zvonimira Cividinija u Brod Moravicama (1920)

Ekonomist Emil Crnković u drugom je dijelu svog života zavičaju darivao književni rad kroz koji je obradio i od iščeznuća spasio neke dijelove prošlosti brodmoravičkog kraja. Kroz njegovu prvu knjigu »Tragom goranskih pokućaraca« (2012.) sjajno je obrađeno za ovo područje iznimno bitno zanimanje pokućarca, putujućeg trgovca. »Tajne Kupe« (2018.) iz sjena su prošlosti izvukle davnašnji pokušaj građenja plovnog puta prema moru rijekom Kupom, a »U sjeni Okrugljaka« (2022.) na pažnje je vrijedan način progovoreno o povijest mjestašca Male Drage. I tri godine nakon toga eto nam knjige koja po mnogočemu sublimira Crnkovićev literarni doprinos zavičaju, predstavlja čak i svojevrsnu točku na i njegovog proučavanja povijesti brodmoravičkog lijepog kraja. Naravno, ne znači to da ovaj literarni veteran neće i dalje pisati, ali »Izgubljeni snovi« od naziva pa do pratećih komentara u uvodnom i završnom dijelu knjige naslućuju kako se, na jedan poprilično sveobuhvatan način, priča o zavičaju za njega polako provodi kraju.

Kuća trgovca Šnelera (1921)

Analiza privrednog stanja

Najveći je dio knjige rađen u skladu s pravilima povjesničarske struke i utemeljen je na dosadašnjim istraživanjima brodmoravičkog kraja, ali i na saznanjima do kojih je istražujući pojedine dijelove povijesti došao sam autor. Knjigu, baš kako i treba biti, otvara poglavlje o zemljopisnim značajkama i smještaju, a i u kasnijim dijelovima knjige naići ćemo na te opće povijesne pristupe, poput, primjerice, cjeline o stanovništvu i rezultatima popisa stanovništva tog dijela Gorskog kotara. No, puno jače, a samim time i puno vrednije, su one cjeline koje su originalne i vezane uz vlastita autorova istraživanja povijesti brodmoravičke lokalne samouprave, tipična zanimanja tog kraja (kućarci ili pokućarci, željezničari…), a posebno je bitan i prvi put u tako obimnoj mjeri zabilježen dio koji govori o povijesti Donje Dobre, jednog od najbitnijih naselja brodmoravičkog kraja.

Ferdo Brajdič (sjedi na rudi topa) među topdžijama u kasarni Karlovac 1927. godine

O najznačajnijim obiteljima tog mjestašca, obrtnicima i manufakturama progovoreno je detaljno, stručno i zanimljivo, a ista procjena vrijedi i za cjelinu »U potrazi za gospodarskom poviješću brodmoravičkog kraja« u kojoj je Crnković iskoristio ne samo svoje bogato znanje vezano uz ekonomiju, već i svoju više desetljeća dugu povezanost s privrednim i ostalim zbivanjima svog zavičaja, složivši tako do ovog trenutka nedvojbeno daleko najbolju analizu privrednog stanja ovog kraja, analizu koja može itekako poslužiti pri pisanju o drugim lokalnim samoupravama, i to ne samo goranskim.

Opušteno druženje u velikoj birtiji u Brod Moravuicama, oko 1965.

Trunčice pozitive

Nažalost, upravo analiza tog segmenta suvremenog života brodmoravičkog (a i šire) područja te usporedbe današnjih s brojem nekadašnjih privrednih subjekata, poduzetnika i obrtnika, kao i dramatičan pad broja stanovništva, razlog su pesimizmu autora i temelj su zbog kojeg se knjiga i naziva »Izgubljeni snovi«. No, kako sam autor kaže, da ne bi sve skupa bilo samo jadikovanje, on za kraj čuva cjelinu »Zanimljivosti« kroz koju će uz nekoliko dobrih općih i obiteljskih anegdota te niz drugih zanimljivih podataka ipak baciti trunčice pozitive u općenito gorku sliku kraja kojem danas možda od pojma Gorski zaista više odgovara pojam – Gorki kotar.

Brodmoravičke težakinje

Crnković svoj tekst stvara već izgrađenim stilom dobrog i zanimljivog pripovjedača, zahvaljujući čemu uglavnom povijesni tekst uspješno »bježi« od povjesničarske sterilnosi i suhoće, a brojne fotografije (posebno kad je tekst pod njima pisan na brodmoravičkom narječju) daju svemu poseban lokalni kolorit i šarm. Gledano u cjelini, stvaralaštvo Emila Crnkovića, posebno s obzirom da mu ni književnost, ni povijest nisu struka, od velikog je značaja ne samo za brodmoravički kraj, već i za Gorski kotar u cijelosti te povijest Primorsko-goranske županije i Hrvatske općenito. Svojim upornim radom i istraživanjima mr. Crnković »otrgnuo« je iz sjena prošlosti brojne ljude, događaje i zbivanja cijelog ovog dijela Gorskog kotara oduživši se na taj način svom voljenom zavičaju i sačuvavši zauvijek sjećanja na ljude, događaje i vremena koja bi bez tog njegovog truda i rada ostala zaboravljena. Zato i on i izdavač Etno udruga Turanj koja više od dva desetljeća radi na očuvanju baštine, zaslužuju svaku pohvalu.

Gostiona Podner

Kad fotografije pričaju

Posebna vrijednost knjige su stare fotografije, dokumenti i faksimili. Autor je i pri prikupljanju tog materijala pokazao veliki trud, upornost i znanje zahvaljujući čemu su čitatelji dobili pravo malo bogatstvo, a uz riječ, time je i slikom sačuvan itekako zanimljiv dio prošlosti, dio koji se možda nigdje drugdje i ne može više vidjeti, osim u ovoj odličnoj knjizi.

Kolodvor Brod Moravice

Na kraju – gostujući autori

Sam završetak knjige Crnković je darovao i nekima od ljudi iz njegovog zavičaja koji, očigledno, imaju što za reći. Tako su u završnom dijelu knjige objavljeni tekstovi Slavice Brajdić o Andriji Klbučaru (postolaru), Biserke Crnković o naselju Ključ te Josipa Štimca o bliskoj vezi Brodmoravičana sa željezničarskim zanimanjem. Riječ je o tekstovima koji nagovještavaju kako bi se i od tih autora moglo u budućnosti štogod lijepog očekivati, a time bi i brodmoravički kraj još jednom potvrdio svoju iznimnu okrenutost književnosti, od lijepe književnosti do štiva dokumentarističke i povijesne vrste.