Pri izradi tekstova kojima je cilj dati pregled godine nekako je najjednostavnije zbivanja razdvojiti na dobra i loša pa onda po tome procijeniti kakva je bila godina o kojoj se govori ili piše. Slijedeći taj način rada za proteklu smo 2022. godinu našli po 12 pluseva i minusa, a što ima veću težinu – procijenite sami.

LOŠE STVARI

Po nama negativa je, na žalost, jača od pozitive pa po tome 2022. godina ne bi trebala biti godina za kojom treba plakati i koje ćemo se dugo sjećati. Crnu top ljestvicu goranske 2022. godine svakako predvode početkom godine objavljeni podaci vezani uz popis stanovništva. U odnosu na popis iz 2011. godine Gorana je manje za 3.927 ljudi što je cijeli jedan manji goranski gradić – primjerice, Vrbovsko, drugi po veličini goranski grad, broji 3.872 stanovnika. Dakle, »nestalo« je cijelo jedno Vrbovsko i još kojih pedesetak ljudi više! Ukupno ima 19.032 Gorana, a kako je to bilo početkom godine, sigurno je da nas sada na početku 2023. ima ispod 18.000. Matematika je jasna – nastavimo li svakih deset godina gubiti skoro po četiri tisuće ljudi, 2031. godine bit će nas 15.000, 2041. godine 11.000, 2051. godine 7.000… dalje računajte sami, a kraj bi mogao doći i prije ove crne matematičke procjene jer je već sada najveći dio Gorana (pre)star, a onaj mlađi dio najčešće razmišlja o odlasku jer u ovim prekrasnim planinama, usprkos svoj ljepoti prirode, ne vidi neku posebnu perspektivu.

A kako je i mogu vidjeti kad je na drugom mjestu negativnosti 2022. godine enorman rast cijena električne enerije, opskrbe vodom i odvoza otpada. Kad se sve te svote spoje, onda imamo takvo stanje da stariji ljudi s bijednim mirovinama dolaze u središta lokalnih samouprava moliti pomoć jer kad sve plate, ne ostane im dovoljno za hranu! Siromaštvo i glad kucaju na vrata Gorskog kotara u drugom desetljeću 21. stoljeća. Ako vam se ova ocjena čini pretjeranom – porazgovarajte s čelnicima goranskih lokalnih samouprava čija su izdvajanja za socijalu sve veća i ozbiljnija.

Goranski blues

Sav taj goranski blues koji »svira« već nekoliko godina upotpunjen je i nizom drugih negativnosti koje se, logikom negative, »lijepe« na loše stanje. Pa je tako, primjerice, sve izraženiji problem nedostatka liječnika jer se u Gorski kotar nikome baš ne da. A ako i dođu moraju imati osobni automobil jer su autobusne veze sve slabije, čak i za srednjoškolce kojima bi sukladno zakonu i dodijeljenim EU sredstvima Županija trebala sufinancirati dio prijevoza. To nisu mala sredstva pa se Županiji baš ne da izdvajati te novce, a odgovornima proglašavaju državu. I dok oni prebacuju lopticu odgovornosti, sve veći broj goranskih srednjoškolaca razmišlja o preseljenju u mjesto školovanja. Eto još jednog doprinosa »održivosti« Gorskog kotara uz kojeg su, je li, uvijek čvrsto županija i država. Baš.

Državi se, potpuno opravdano, zamjera nikakva ili minimalna funkcionalnost »brdskog« zakona koji Plenkovićeva vlada jest donijela nakon što ga je Milanovićeva satrla iz samo njima znanih razloga. Zakon jest tu, ali posebnih beneficija, pogotovo Goranima kao pojedincima, nije donio. A kad će, ne zna se… vjerojatno nikad. No, još je gori odnos Županije koja svoj planinski dio pomaže tako bijedno da je nezadovoljstvo Gorana donijelo i održavanje rujanske sjednice Županijske skupštine u Ravnoj Gori. Na tom su skupu obećana znatno viša sredstva koja bi u određenim segmentima zaista i donijela napredak. No, već tada Gorani su tražili i jasne kriterije raspodjele. Do danas ih nema, a vjerojatno ih neće ni biti jer je županijskim »stručnjacima« najlakše svima dati isto. Kad se to dogodi – a dogodit će se – onda će se Gorani početi međusobno svađati jer gradovima treba puno više, a iz Županije će slijediti poruke u stilu – eto, ni sami ne znaju što bi.

Čabar bez srednjoškolaca

Stanje nije bajno ni u školstvu gdje je, sukladno, općem padu broja stanovnika, sve manje i učenika, kako osnovaca, tako i srednjoškolaca. Naravno, dogodi se da je koja godina bolja od prethodne, ali kad uspoređujemo broj učenika s 2011. godinom, godinom prethodnog popisa stanovništva, onda je pad jasan. Štoviše, 2022. se godine prvi put u povijesti dogodilo da u Srednju školu »Vladimir Nazor« u Čabru nije upisan niti jedan novi učenik! Na listu negativnosti stavili smo i činjenicu da, usprkos sve boljim rezultatima goranskog turizma, još uvijek nema značajnih ulagača. Hotel u Delnicama i dalje je samo »čardak ni na nebu ni na zemlji«, priča se o ulaganjima u kamp u Fužinama, turističko naselje u Lokvama, digitalno selo u Vrbovskom, skywalk tu i tamo… no, za sada je sve to, kao i »brdski« zakon, mrtvo slovo na papiru, sve u stilu »pričam ti priču«.

Naravno, i u 2022. godini bilo je prirodnih nepogoda koje su donijele muke i probleme, ali ih na kraj liste minusa stavljamo jer su dio prirodnog reda i za njih nitko nije posebno kriv. Rujanske su poplave nanijele milijunske štete na području Čabra, Delnica, Brod Moravica i Vrbovskog te podavile dvadesetak ovaca u Kupjaku, a čopor goranskih vukova osladio se ovcama na jednom imanju u Brod Moravicama. A baš to područje bilo je i mjesto radnje najbizarnijeg incidenta prošle godine – neki »dobri ljudi« opljačkali su u naselju Šimatovo sve postaje Križnog puta! Pravi vjernici, nema što! Ziher u autu imaju krunicu i šahovnicu, a iz radija im trešti Mica Trofrtaljka i slična »hrvatska« glazba.

DOBRE STVARI

No, da ne budemo »u bedu« i da ne cmizdrimo previše, evo i niza dobrih stvari koje su se dogodile Gorskom kotaru i Goranima u 2022. godini. Prije svega to je kraj jednog dijela projekta švicarsko-hrvatske darovnice vezan uz vodoopskrbu i odvodnju. Realiziran je na području Delnica, Fužina, Skrada i Brod Moravica. Velika ulaganja (puno veća od onog što daje Županija koja uvijek jako ozbiljno ističe kako je uz Gorane, a nije) donijela su rast kvalitete vezane uz taj dio komunalne infrastrukture, a krajem godine potpisani su novi ugovori koji bi isto trebali donijeti Ravnoj Gori, Lokvama, Mrkoplju te opet Skradu. Dakle »švicarci« idu dalje i to je dobro, ali svakako treba znati da će od velikih sredstava 10 posto morati naći same općine, a kad sve skupa bude gotovo, cijena tih komunalnih uloga bitno će porasti.

Turistički iskorak

Druga dobra stvar prošle godine svakako je turistički iskorak Gorskog kotara. Broj dolazaka i noćenja gostiju raste i nadmašuje ranije rekordne godine. Iako u te brojke u poredbi s razvijenim turističkim županijskim sredinama pomalo i smiješne, bitno je da se napreduje, a da bi do toga došlo nužno je da kvalitetni ulagači – što smo već spomenuli na crnoj listi – obrate pažnju na ovo područje. Privući ih može mnogo toga jer Gorani i vlastitom aktivnošću pokazuju kako Gorski kotar nije samo prekrasna priroda. Sve je veći broj vrlo kvalitetnih smještajnih objekata i kuća za odmor (i one su ponajbolje u rezervacijama!), a neke od goranskih manifestacija (podnevni oproštaj od stare godine u Fužinama, Delnička adventska bajka, Bundevijada u Vrbovskom, Žabarska noć u Lokvama) već su jak turistički brand. Dobro je što im se pridružuju nove – Dani u Vrbovskom, Rika fest u Delnicama, Dani dvorca Zrinski u Čabru – kao što je dobro i to što se u Vrbovskom uspješno realizirao EU projekt Kuće Mance koja bi u bliskoj budućnosti mogla biti novi značajan doprinos razvoju turizma na tom području.

I dok je, kako smo već rekli, stanje u školstvu teško, ipak ima i dobrih stvari. Prije svega to su sjajni rezultati koje učenici goranskih osnovnih i srednjih škola ostvaruju na raznim državnim natjecanjima, a posebno su vrijedni izvrsni rezultati delničkih maturanata na državnoj maturi. Ti su rezultati dokaz da se u goranskim srednjim školama radi odlično i sve bi trebalo učiniti da se te škole dodatno razvijaju, baš onako kako je, uz razumijevanje države i županije, učinjeno u Delnicama gdje je nakon više od trideset godina iznova zaživio smjer šumarskog tehničara. A tu je školu, SŠ Delnice, spomenimo i to, pohađala i Lucija Tomac koja je prošle godine proglašena najboljom riječkom studenticom.

Aktivni u mirovini

Svakako među tim dobrim stvarima treba spomenuti i otvaranje pogona prerade voća u županijskom Centru za poljoprivredu i ruralni razvoj u Staroj Sušici te niz socijalnih aktivnosti – program »Zaželi« nastavljen je u nekim sredinama, a mnogi se nadaju da će njime biti obuhvaćeni svi dijelovi Gorskog kotara. Uspješno je realiziran EU projekt »Aktivni u mirovini«, pomagalo se pristiglim Ukrajincima, goranska Društva Crvenog križa, pogotovo delničko, opet su se iskazala brojnim akcijama dobrovoljnog darivanja krvi i drugim brojnim aktivnostima, a mnogi s nestrpljenjem čekaju da proradi – to bi trebalo biti baš ove 2023. godine – Dom za starije osobe u Delnicama. Na ovom polju brige o stanovništvu puno su dale i goranske općine i gradovi, a inovativnošću opet prednjači Vrbovsko koje je, nakon ove godine treće sezone projekta sadnje krumpira, krenulo u projekt pomoći i nabave ogrjevnog drva osiguravši za 54 obitelji s područja tog grada po dva metra ogrjevnog drva. Veliku pomoć tu je pružilo i delničko poduzeće »RST peleti« koje je u danima velike energetske krize omogućilo građanima s područja Grada Delnica puno povoljnije uvjete pri nabavi peleta.

Simbolični trenuci

Privedimo kraju ovu priču o dobrim i lošim stranama 2022. godine s dva pomalo simbolična trenutka. Prvi je proglašenje Miljenka Balena generalom. Time je i Gorski kotar, potpuno zasluženo, dobio svog prvog generala HV-a, što je Balen kao ratni zapovjedik 138. brigade HV-a nedvojbeno i zaslužio. Drugi simbolični čin je prihvaćanje svih općinskih i gradskih vijeća goranskih lokalnih samouprava prijedloga delničkog gradskog vijećnika Ivice Kneževića o proglašenju 7. studenoga Danom Gorskog kotara. Riječ je danu kad je Marija Terezija davne 1778. godine službeno današnje područje Gorskog kotara nazvala tim imenom. Već ove godine trebalo bi tog dana biti priređena posebna svečanost. Pa neka zaista tako i bude. Dok nas još imamo, čuvajmo to što je naše…

U sportu se osjeća kriza

I na području sporta itekako se osjeti kriza koja posvuda vlada. Veći sportovi (nogomet, košarka, rukomet) u velikoj su krizi i besparica je mnogo toga (rukomet u Vrbovskom) ugasila. Za sada se drže, uvjetno rečeno, mali sportovi, odnosno oni u kojima prevladava individualnost. Izuzetak je jedino sjajna alpska skijašica Leona Popović koja osvaja bodove u Svjetskom kupu i potvrđuje da se i iz male sredine može doći do svjetskih sportskih vrhunaca. Sve ostalo uspjesi su mahom mlađih uzrasta i najčešće »egzotičnih« sportova – kuglači delničkog »Goranina« osvajaju brojne medalje na državnoj razini u mlađim uzrastima, a isto rade i skijaši-trkači iz nekoliko sredina te perajaši SRD-a Viševica Fužine koji bilježe i međunarodne uspjehe, kao i delničke sanjkašice na prirodnim stazama. Prvaci Hrvatske drugu su godinu za redom i »Delnički konopaši« koji se ističu i nizom društvenih aktivnosti u Delnicama.

Kultura – godina obljetnica

Kad je o kulturi riječ, treba reći da je ovo bila godina obljetnica. U Fužinama je obilježeno 100 godina od rođenja Kreše Golika, jednog od najznačajnijih hrvatskih filmskih režisera. U Čabru i Delnicama obilježeno je 30 godina obnove rada tamošnje Matice hrvatske, odnosno isto toliko postojanja literarne priredbe »Govor moga zavičaja«. Uspješno je održana Goranska kiparska radionica, pobjednik 19. Gorančice postao je mr. Emil Crnković za knjigu »U sjeni Okrugljaka«, Kotar teatar proslavio je prvih deset godina rada, a pokrenut je »Goranski cukrac«, prvi goranski književni festival za djecu. Lokve su i dalje mamac za filmaše koji vole snimati u tom kraju, delnički »Dodir riječi« tamošnje Gradske knjižnice doveo je niz značajnih hrvatskih književnika Goranima, odlično je radio Muzej u Brodu na Kupi, a Gorski kotar sve je zanimljiviji književnicima pa su u Staroj Sušici održane Ljetna i Zimska škola kreativnog pisanja, a u Fužinama prva vikend škole za kreativce. Udruga »Goranski koraci« svojim je haiku susretima iznova lijepo predstavila Gorski kotar…