I ovog su ljeta, što već postaje tradicija, gosti Delnica bili Amerikanci koji su do najvećeg goranskog grada došli u sklopu turističkog projekta i ture nazvane »Povratak korijenima«. Riječ je o turistički organiziranom posjetu koji traje puna tri tjedna i u okviru kojeg se uz ljepote Hrvatske i Slovenije naglasak stavlja na otkrivanje obiteljskih korijena, odnosno povratak korijenima. Drugim riječima, svi sudionici ove ture, ove ih je godine 36, ciljano su došli u Hrvatsku i Sloveniju s namjerom da otkriju svoje hrvatske ili slovenske korijene.

O čemu je riječ pojasnila nam je Manja Lilek, profesorica španjolskog i filozofije i autorica ovog iznimno zanimljivog turističkog produkta.

– Sve je, na jedan način, potaknuto mojom obiteljskom poviješću. Naime, moja prabaka je svoju malu kćer, moju baku ostavila kao djevojčicu kod susjeda i otišla u Argentinu. Moja baka svoju je mamu vidjela tek dva puta u životu. Taj odlazak, taj rastanak i ti životi u različitim dijelovima svijeta zanimali su me od rane mladosti i uvijek sam željela znati zašto se to dogodilo te maštala o tome da nekako vežem svoju baku i njenu majku. To me je u mladosti usmjerilo k tome da najprije studiram španjolski i posjetim zemlju u koju je otišla moja prabaka. Uz to sam često, zahvaljujući znanju španjolskog, vodila razne grupe turista kod nas i vani. Budući da mi je i to traženje korijena i spajanje desetljećima rastavljenih obitelji bilo blisko iz vlastitog iskustva, sve sam se više i u bavljenju turizmom okretala organiziranju takvih grupa i tako je, u stvari, nastao projekt »Povratak korijenima« kojim se bavim već dvadesetak godina, a intenzivno i kroz organizirani oblik turizma i ponudu moje turističke agencije Manja Travel desetak godina.

ANCESTRY TURISM

Taj oblik turizma pod nazivom ancestry turism vani je, posebno u Engleskoj, Irskoj, Njemačkoj i skandinavskim državama popularan.

– Kod nas još i nije previše, a ja sam, čini mi se, prva koja sam s time krenula u Sloveniji i Hrvatskoj, posebno u ovom uz područje Gorskog kotara i Karlovačku županiju vezanim slovenskim i hrvatskim krajevima. U Hrvatskoj također zahvaćamo i područje Hrvatskog primorja, Like, Karlovca… U Sloveniji se ta vrsta turizma naziva rodoslovni turizam, a u Hrvatskoj koristimo pojam povratak korijenima, iako mislim da bi i tu odgovarao pojam rodoslovnog turizma. To nije uobičajen oblik turizma jer se prije organiziranja svake grupe mora napraviti puno posla vezanog uz istraživanje obiteljskih stabala ljudi koji žele otkriti odakle su im korijeni.

Zato imam istraživače i druge brojne suradnike koje takve priče zanimaju i koji nam rado pomažu. Primjerice, Damir Gašparović nam je jako puno pomogao u istraživanjima obitelji s područja Crikvenice, radim i s hrvatskim zajednicama u Kansas Cityju i Pitsburghu, ljudi mi se javljaju i preko interneta… Istraživanja traže pronalaženje podataka o obiteljima pa svakom članu turističke grupe nudimo sliku obiteljskog stabla što također djeluje snažno i motivirajuće. To se tako razgranalo da je postalo vrlo obimno, a potpuno me ispunjava jer kroz te susrete i te radosti opet proživljavam ono što je i mene motiviralo da kao mlada djevojka počnem učiti španjolski, odem u Argentinu i nađem članove moje obitelji koji su davno iz Prekmurja otišli prema Južnoj Americi, priča Lilek.

EMOCIONALNE BOMBE

Naravno, tim grupama nude i niz drugih sadržaja.

– Tijekom trotjednog boravka u Hrvatskoj obiđemo lijep dio zemlje i posjetimo najatraktivnije i najpoznatije turističke lokacije. No, središte svake ture i daleko najemocionalniji trenutak je onaj kada ljudi koji su došli iz SAD-a ili Južne Amerike sretnu svoje rođake, pripadnike obitelji za koje nisu ni znali i nisu ih poznavali, a vežu ih ljudi koji su prije stotinjak godina iz dijelova Hrvatske i Slovenije krenuli u svijet. Ti su susreti prave male emocionalne bombe i po svemu su divni i nezaboravni. Godišnje organiziramo 4, 5 velikih tura te desetak manjih, a najljepše od svega je da sudionici ovih naših tura dođu kao gosti, a odu kao prijatelji koji se zatim često vraćaju u Hrvatsku ili u Sloveniju, rekla je Manja Lilek, inače riječka nevjesta.

Jedna od takvih koja je turistički posjet pretvorila u ljubav i već pet godina u nizu dolazi u Hrvatsku je i Sonja Schroder, Amerikanka koja živi u Gallupu, gradu u New Mexicu u koji je prije nekoliko desetljeća došao njen otac čije je prezime bilo Bolf. Njena majka Katarina Pleše, rođena i odrasla u Delnicama, za suprugom je otišla deset godina nakon što je njen muž deset godina radio i zarađivao u SAD-u. Tako su i Sonji, kad je već mislila da pozna sve rođake, pronašli nove.

– Ona nije željela otići, ali kad je već morala učinila je sve da u Gallupu sačuva duh hrvatstva. Udružila se u hrvatsku katoličku zajednicu, pokrenula radijsku emisiju, organizirala kulturne udruge koje su čuvale plesove i tradiciju Hrvata. I onda je 1978. godine uspjela posjetiti Hrvatsku, zatim je to ponovila 1989. godine pa 1998. godine. Tada sam se i ja zainteresirala, a nakon što smo upoznali Manju i vidjeli njen angažan u pronalaženju rođaka, počeli smo sve češće dolaziti u Hrvatsku pa ja tako posljednjih pet godina svako ljeto dolazim u Hrvatsku s grupom ljudi. Ove nas je godine 36 i svi smo presretni i zahvalni što smo dodirnuli jedan dio naše povijesti. Meni je ovo divno i svaki put kad vidim da ljudi sretnu svoje rođake ja zaplačem. Svakome tko prvi put krene na ovu turu kažem kako sa sigurnošću može reći da mu je ovo prvi, ali ni slučajno posljednji put – rekla nam je Sonja dodavši kako je već nabavila domovnicu i putovnicu, a ona i suprug, podrijetlom Nijemac i također zaljubljen u Hrvatsku, planiraju pola godine živjeti u Hrvatskoj, pola u SAD-u.

KAO U NEKOM FILMU

I dok Sonja već jako dobro zna Delnice i Hrvatsku, prvi put u zemlju svojih predaka stigla je Rhonda Quintana koja je puna oduševljenja te također kaže kako bi bez problema mogla živjeti u Hrvatskoj. No, otkud ona u Delnicama, pitamo je.

– Jedan moj rođak radio je još 2004. godine obiteljsko stablo i tek tada sam otkrila da je otac moje prabake Margarete i mojih rođaka Ane i Julije bio iz Hrvatske. To me je potaknulo na daljnja istraživanja i polako sam, uz pomoć čovjeka koji se bavi izradom obiteljskih stabala, otkrila da u Hrvatskoj imam rođake Ljerku, Marinu… Inače sam odrasla u New Mexicu, u Gallupu u koji su krajem 19. stoljeća došli mnogi Hrvati, posebno Gorani, da bi radili u rudnicima. Među njima je bio i moj pradjed Luka Pleše. Upoznao je tamo Margaret Kezele i to je bio začetak naše obitelji. Već tada su oni čuvali sjećanja na rodni kraj, običaje, glazbu. Svi su željeli jednom se vratiti i sresti rođake, ali su u međuvremenu prošle godine tijekom kojih su umrli moja majka i baka i neki drugi rođaci i baš stoga čvrsto sam ove godine odlučila doći i u njihovo ime ispuniti tu njihovu davnašnju želju. I učinila sam to. I oduševljena sam toliko da razmišljam o uzimanju hrvatskog državljanstva. Zaljubila sam se u sve – u ljude i njihovu srdačnost, ljepotu i čistoću prirode, hranu… Tako je sve lijepo kao da sam u nekom filmu. Sve mi čak djeluje kao bajka… A tek nas još čekaju Opatija, Korčula, Split, Dubrovnik…, rekla je Hrvatskom i Gorskim kotarom oduševljena Rhonda Quintana.

DIRLJIVI SUSRETI

Naravno, delnički domaćini, kao i svi ostali iz Hrvatske i Slovenije, s radošću su dočekali svoje rođake iz daleke Amerike. Ljerka Grgurić rekla nam je kako su njen pradjed i Rhondina prabaka bili brat i sestra.

– Sretna sam zbog ovog susreta. Rođaka imamo i u drugim dijelovima SAD-a, točnije u Arizoni i Ohiu, ali i u Europi, u Švedskoj. Za Rhondu nisam znala i jako je drago cijeloj našoj obitelji što nas je pronašla – rekla je Ljerka Grgurić.