UKORIČENA PROŠLOST

Sokoli su mjesto sa svega tri stanovnika. Ali ovaj goranski biser ima već i svoju – drugu knjigu

Marinko Krmpotić

Prvu knjigu o mjestu podno Sokolanske stijene objavio je 2008. godine Željko Malnar, a sad njegov prezimenjak Slavko



SOKOLI – Sokoli, mjestašce koje je po popisu stanovništva realiziranom prošle godine imalo svega pet stanovnika (nažalost, trenutačno ih je samo troje), ima već drugu knjigu koja obrađuje život tog pitoresknog naselja, nedvojbeno jednog od najljepših u Gorskom kotaru. Naselje smješteno ispod Sokolanske stijene kao da je izraslo iz prirode.


»Natkriveno« ogromnom stijenom, okruženo livadama i šumama, ovo naselje baš u svako godišnje doba pruža svakome tko ga ugleda s prometnice koja od Gerova vodi prema Tršću pravi estetski užitak. Nažalost, sva ta ljepota mjestašca koje jako podsjeća na slične alpske bisere, nije dovoljna da bi se u tom seocu, kao i u drugima sličnim u Gorskom kotaru, zadržao život. Ljudi, posebno mladi, odlaze. Sela lagano izumiru, nestaju…


Povjesničarski pristup


Baš zato dobro je da je Slavko Malnar, ugledni proučavatelj i kroničar povijesti čabarskoga kraja, napravio još jednu knjigu o ovom naselju (prvu je, također pod imenom »Sokoli« objavio 2008. godine Željko Malnar). U novom radu nakon uvoda u kojem saznajemo podatke o postanku i nazivu naselja, dobivamo i uvid u pojedinosti o načinu života, rudarstvu, okolnim naseljima (Prhci, Pršleti), kapelici u Sokolima, imenima i prezimenima tog seoca, žrtvama iz Drugog svjetskog rata, današnjem stanju… Najbitniji novi dio svakako je to što je Malnar obradio baš sva kućanstva tog mjestašca, spomenuo obitelji koje su u njima živjele te iznio njihova obiteljska stabla. Time je, u stvari, stvorio jednu cjelinu zahvaljujući kojoj je povijest Sokola u potpunosti obrađena.




Naravno, u skladu s njegovim već znanim kvalitetnim pristupom, sve je to obrađeno i odrađeno detaljno, sveobuhvatno, studiozno i uz poštovanje svih temeljnih postulata povjesničarske struke, a uz tekst Malnar je dodao obilje starih i novih fotografija, faksimila dokumenta i zemljopisnih karata. U završnoj riječi Malnar navodi kako su mu pomoć pružili mnogi pa mu je »omogućen uvid u Popis duša općine Čabar, Stališ duša župe Tršće i Matične knjige rođenih za razdoblje prije početka Prvog svjetskog rata« pa se stoga zahvaljuje tršćanskom župniku velečasnom Tomislavu Ravnjaku i službenicima Gradske uprave Čabar koji su mu omogućili korištenje evidencije o stanovništvu, a za pomoć u prikupljanju podataka Antunu Klepcu, Nedjeljku Reljcu, Marku Kovaču i drugim žiteljima Sokola, Prhci i Pršleta.


Magarac i naočale


Vrlo je zanimljiv i vrijedan završni dio knjige u kojem je Malnar iznio niz zanimljivosti vezanih uz povijest tog kraja, pri čemu je uspješno odabrao i niz duhovitih i šaljivih pojedinosti, primjerice onu o magarcu kojem je njegov vlasnik na nos nabio zelene naočale nadajući se kako će magaretu sve biti zeleno poput trave pa će jesti i ono što nije trava!


Naravno, tu su i znatno ozbiljniji podaci o, primjerice, osnivanju Prve istarske čete koja je baš ispod Sokolanske stijene, a to znači iznad samog naselja, osnovana u jesen 1942. godine, a o tom događaju na tom mjestu i danas svjedoči spomen-obilježje s popisom svih istarskih općina čiji su pripadnici činili tu partizansku postrojbu. Sve u svemu »Sokoli« su još jedan pažnje vrijedan doprinos Slavka Malnara, kao i Matice hrvatske ogranak Čabar, očuvanju prošlosti čabarskoga kraja.