Novi, svake pažnje vrijedan doprinos proučavanju povijesti i tradicije čabarskog područja nedvojbeno je knjiga Ivana Janeša »Pozdravi iz čabarskog kraja«. Naslov je dobro odabran i u skladu je s temeljnom idejom knjige, a ta je pak vezana uz predstavljanje 133 stare razglednice vezane uz naselja čabarskog kraja. Marljivim prikupljanjem, čuvanjem te sada i obradom te objavljivanjem na jednom mjestu Ivan Janeš i čabarski »matičari« i na ovaj su način od prolaznosti i iščeznuća sačuvali dio prošlosti svog zavičaja.

Iz sela i grada

Zbirka od 133 razglednice (mahom crno-bijele, dvije-tri su kolorirane) dolazi nam iz dvije zbirke – Marijana Bolfa (120) i Ogranka čabarske Matice hrvatske (13). Poštujući publicistički i znanstveno-povijesni pristup Janeš nam na prvim stranicama knjige pojašnjava što je razglednica i kakva je njezina povijest, da bi potom elegantno sa svjetske razine prešao na lokalnu, navodeći niz podataka o tome kad su se na čabarskom području pojavile prve razglednice, kakav im je značaj bio nekada i kakav je danas.

Naravno, raspodjela objavljenih razglednica napravljena je po naseljima čabarskog kraja (Čabar, Gerovo, Prezid, Plešce i Tršće) kojima su dodane lokacije tog područja (Milanov vrh, Sveta gora i Risnjak), a svaku razglednicu prate razni podaci – autor fotografije, izdavač, godina izdanja, kod nekih čak i kad su poslane te kad su na cilj prispjele… Logično, istaknut je i rad najznačajnijih čabarskih fotografa (Dragutin Žagar, Ivan Svečnjak, Vjekoslav Turk), a taj likovni pregled povijesti čabarskih naselja prate i tekstovi iz davnašnjih i današnjih knjiga i časopisa čiji su autori u različita vremena pisali o čabarskom kraju, njegovoj prošlosti i sadašnjosti – Hirc, Jemeršić, Zobundžija, Slavko Malnar, Andrija Zbašnik, Željka Čorak…

Hommage vremenu

Pišući predgovor ovoj knjizi hrvatski intelektualac i matičar Stjepan Sučić kaže kako su »dragocjene fotografije čabarskog kraja izvrsne slike svakodnevnog života i rada, sela i grada – skromnih kuća i otmjenih domova, palača, škola, čitaonica i ureda, radionica, pilana, gostionica i trgovina, a također i blagdanskih crkvenih slavlja te društvenih i narodnih svečanosti…To je svojevrstan album u kojem se razglednice ponavljaju – da bi se potom prikazale poruke pošiljatelja. Tako osim slika Čabra i čabarskog kraja imamo i sve što je na njima napisano. Čitamo čestitke i pozdrave, poruke o putovanjima i radosnim susretima, brigama i poslovima, prijateljstvima i ljubavima. Iz toga bolje razumijevamo društveni utjecaj razglednice i upoznajemo kulturu pisanja i komuniciranja«, zaključuje Sučić.

Gerovo oko 1885. godine

U svojoj uvodnoj riječi autor i priređivač ove knjige Ivan Janeš, između ostalog, kaže:

– Ova knjiga nije samo zbirka starih razglednica – ona je hommage vremenu koje nas je oblikovalo… U današnje digitalno doba kad trenutne slike i poruke putuju brzinom svjetlosti kroz elektroničke mreže, stare razglednice predstavljaju dragocjeno sjećanje na prošla vremena. Ove sitne papirnate uspomene nose sa sobom povijest, kulturu i osobne priče, pružajući nam uvid u svijet kakav je nekoć bio. Bilo koja razglednica iz ove knjige nije samo običan komad papira, nego je prozor u prošlost. Razglednice prikazuju pejzaže i znamenitosti koje su se mijenjale kroz godine, ljude u njihovoj svakodnevici, te trenutke uhvaćene u vremenu koji su preživjeli prolaznost i zaborav. Njihova ljepota leži ne samo u umjetničkoj vrijednosti, nego i u emotivnoj povezanosti s prošlim generacijama. Razglednice iz čabarskog kraja nisu samo slike panorama starih naselja i prirodnih ljepota; one su zapisi povijesnih trenutaka, svjedoci promjena, ali i tragovi emotivnih veza među ljudima. Svaka poslana razglednica nosila je poruku: Pogledaj gdje sam bio. Sjeti me se. Dijelim s tobom trenutak ljepote. I dok su neki od tih glasova možda utihnuli, sami predmeti ostaju, čuvajući povijest u svojim kutovima, slikama i slovima, napisao je Ivan Janeš.

Oživljena prošlost

Ovom sjajnom kompilacijom fotografija i riječi Janeš je uspio u svom temeljnom cilju – sačuvao je te na jedan način čak i oživio prošlost ovog dijela Hrvatske ponudivši svakom čitatelju mogućnost užitka. Domaćim ljudima taj će užitak biti praćen lakom nostalgijom i sjetom, a onima koji nisu iz lijepog čabarskog kraja, ova knjiga svakako može biti itekako dobra pozivnica za posjet prekrasnom dijelu Hrvatske koji uz bajkovitu gorsku ljepotu ima i sličnu takvu povijest. Svjedoče o tome i neke od razglednica ove knjige.

Samoborska prva

Prve razglednice nastale su od dopisnica uvedenih 1869. godine u Austro-Ugarskoj, kombinirajući pisanu poruku s vizualnim sadržajem. Najranije ilustrirane razglednice prikazivale su potovanja i motive lokalne sredine, a prva poznata hrvatska ručno ilustrirana razglednica potječe iz Samobora (1871.). Prva tiskana razglednica u Hrvatskoj poslana je 1880. godine iz Splita.

Koritnik i Žagar

U čabarskom kraju razglednice se pojavljuju nakon 1895. godine, a najstarije poznate primjerke krase poštanski žigovi iz 1898. godine. Važni pioniri njihova izdavanja bili su poštar Franjo Koritnik i fotograf Dragutin Žagar. Tijekom tzv. »zlatnog doba razglednice« (1898. – 1915.) čabarski kraj dosegnuo je visoku razinu estetske i tehničke kvalitete tiska. Između dva svjetska rata lokalni trgovci i ugostitelji nastavili su tradiciju izdavanja, dok su fotografi i manji nakladnici bilježili prirodne ljepote i život ovog kraja. Zahvaljujući njihovu radu, danas posjedujemo vrijedne vizualne dokumente koji svjedoče o povijesti, identitetu i kulturnom nasljeđu čabarskog kraja, piše u sažetku knjige »Pozdravi iz čabarskoga kraja« Ivana Janeša.