Pogled na Kvarner / Foto Relja PAŠKVAN
Za biti duhovno ispunjen trebalo je malo volje i spretnosti, ali i nešto bolja oprema, jer u prhki snijeg se na nekim mjestima upadalo i po pola metra. Stoga je onaj koji je jutrom išao prvi olakšao svojim stopama put drugima za sobom. Svakako treba pohvaliti markiranost staze, gotovo je nemoguće skrenuti s puta
povezane vijesti
Red sunca, red magle, red idilične snježne tišine, red britkog vjetra koji nosi svježi netaknuti snijeg u lice i pogledi od kojih zastaje dah. Sve to ponudio je gordi i ponosni Snježnik, biser Gorskog kotara i Nacionalnog parka Risnjak, onima koji su ga odlučili posjetiti danas.
Za biti duhovno ispunjen trebalo je malo volje i spretnosti, ali i nešto bolja oprema, jer u prhki snijeg se na nekim mjestima upadalo i po pola metra. Stoga je onaj koji je jutrom išao prvi olakšao svojim stopama put drugima za sobom. Svakako treba pohvaliti markiranost staze, gotovo je nemoguće skrenuti s puta.
Gusta šuma nudila je mir, injem prekrivene grane, preko kojih bi svako malo prošle sunčeve zrake, bistrinu jednostavnosti.
Malo skretanje sa staze prema Snježniku da bi se popelo na Radeševo dalo je do znanja da staza još nije spremna primiti skijaše, ali bi vrlo skoro mogla biti, ako još malo napada. A meteorolozi najavljuju tako. Turistička staza je zato vrlo blizu sposobnosti da pruži radost skijanja.

Žičare bi uskoro mogle ponijeti skijaše / Foto Relja PAŠKVAN
Zatim opet u mir šume pa poznata strmina pred izbijanje na Greben. Fijuče vjetar, magloviti oblaci jure, na momente se ide četveronoške, opreza nikad nije naodmet po snježnoj planini. I odjednom oblaci nestaju i s 1506 metara nadmorske visine s vrha Snježnika puca pogled na mirni Kvarner.

Bajkovita ruina – PD »Moša Albahari« / Foto Relja PAŠKVAN
Pa klizeće spuštanje po stražnjici uz dječji smijeh i dolazak do njega – Planinarskog doma »Moša Albahari«, nekadašnjeg dragulja planinske infrastrukture, koji čak i kao ovakva ruina još uvijek izgleda bajkovito lijepo. I neka je sve nas sram što smo dozvolili da propadne! A posebno one koje smo birali da brinu o društvenom dobru. Budući da je autor ovoga teksta sin nekadašnjeg domara tog doma i proveo je stotine dana i noći u istom, suza je potekla.
Pred njim dva planinara, izjave ne žele dati, žele samo uživati.

Snježna idila / Foto Relja PAŠKVAN
Dublji snijeg nudi mogućnost da se trkom niz padinu juri prema Grlu, a takva šansa se ne propušta. Dolaze i drugi planinari, sada već i u nemalim grupama, mnogi fotografiraju pejzaže od kojih zastaje dah. Najveća radost je još na licima poprilično velike skupine od dvadesetak Nepalaca, očito je da ih ovi prizori podsjećaju na rodni kraj.
Ni njima nije bilo do izjava.
Tko god je danas išao na Snježnik, želio je samo uživati.

Cijela staza je dobro markirana / Foto Relja PAŠKVAN