SKRAD – Ove se godine, točnije 5. veljače, navršilo punih 50 godina od trenutka kad su Marica Piršl, Mira Šporčić i Tatjana Marincel, članice Školskog sportskog društva Polet OŠ Skrad, osvojile naslov prvakinja Jugoslavije u štafetnom skijaškom trčanju. Taj su uspjeh spomenute djevojke idućih godina pojačavale i širile, a pridružile su im se i nove djevojčice (Inga Blažević, Nada Piršl, Ljiljana Jurković) pa je Skrad uskoro postao u okvirima tadašnje države prepoznatljivo skijaško-trkčko središte, mjesto koje je, iako manje od mnogih drugih, »proizvodilo« višestruke državne prvake, kako u pojedinačnoj, tako i štafetnoj konkurenciji.

Čudo u tri godine

Za odlične rezultate mladih skradskih skijašica najzaslužniji je bio njihov tada mladi trener Antun Zlatko Rački koji kao nastavnik tjelesne kulture počinje 1968. godine raditi u OŠ Skrad. Prisjećajući se tih početaka, Rački nam govori:
»I sam sam se vrlo uspješno bavio skijaškim trčanjem i želio sam raditi kao trener u Skijaškom klubu »Skradski vrh«. Prvi mi je zadatak trebao biti nastup s tri starija omladinca s kojima sam se jedne nedjelje trebao naći na željezničkoj stanici u Skradu. Došao sam i kupio im karte, ali oni se nisu pojavili jer su noć ranije bili na fešti! Narednog sam dana direktoru OŠ Skrad Borisu Marincelu rekao kako ne namjeravam raditi na taj način, već želim skijaškom trčanju podučavati djecu od nižeg uzrasta osnovne škole. On je to prihvatio i ja sam 1969. godine počeo raditi s djevojčicama iz drugog i četvrtog razreda OŠ Skrad. Tri godine kasnije one su kao članice Školskog sportskog društva Skrad postale prvakinje Jugoslavije u štafeti.

Anton Zlatko Rački s ponosom se prisjeća slavnih dana skradskog skijanja / Foto M. KRMPOTIĆ

Bile su to Tatjana Marincel, Mira Šporčić i Marica Piršl koje su i kasnije ostvarivale sjajne rezultate. Primjerice, 1973. godine Mira Šporčić je prvakinja na prvenstvu Jugoslavije u Delnicama, Tatjana Marincel je osvojila brončano odličje, a prve su iznova i u štefeti. Godine 1974. opet su prvakinje Jugoslavije i pojedinačno, a pridružuju im se Inga Blažević, Nada Piršl i Ljiljana Jurković koje su u pionirskom uzrastu počele osvajati odličja i činile to iduće četiri godine pa je tako skradsko žensko skijanje pune četiri godine bilo vodeće u svim mlađim uzrasnim kategorijama na razini cijele tadašnje države – pionirke, mlađe omladinke i starije omladinke. Javljaju se tada i kvalitetni mladi skijaši kao što su Josip Žagar, Slavo Barić, Josip Jurković, Ivan Žagar, Josip Kruljac, Božidar Jurković… pa i tu počinjemo bilježiti odlične rezultate«, govori Rački koji, na pitanje u čemu je tajna uspjeha, kaže:

Titova Medalja rada

»Radu sam pristupao stručno, a to znači koristeći sva aktualna tadašnja znanja. Svakako mi je puno pomoglo što sam i sam bio skijaš i što sam točno znao što treba u praksi, a u teoriji sam to produbio studirajući na Pedagoškoj akademiji. Kad sam počeo s treninzima, napravio sam i jednu detaljnu skriptu po kojoj mo radili, a uz kolektivni rad veliku sam pažnju posvećivao i individualnom radu sa svakim pojedinim skijašem jer svatko ima svoje karakteristike. Treninzi su bili raznovrsni i obuhvaćali sve aspekte, od psihičke do tjelesne pripreme, a svaki od kvalitetnijih natjecatelja imao je svoj zaseban program rada. I to nam je donijelo sjajne rezultate. Trenirali smo svaki dan, a vikendom bi se išlo na natjecanja.

Nismo trenirali samo zimi, već smo pripreme i treninge organizirali i ljeti, a posla je bilo sve više pa sam počeo okupljati tim pomoćnika koji su nakon svih potrebnih školovanja činili moj brat Ratomir Rački i Matija Štimac, potom i Darko Štimac te Boris Lisac, a obrazovali smo i suce među kojima se isticao Vinko Abramović. Veliku pomoć pružali su i drugi od kojih moram spomenuti prije svih Josipa Blaževića Blaža, ali i Ivana Račkog, Matiju Mancea, Josipa Gecana, Ivana Kružića te posebno Borisa Marincela, tadašnjeg direktora, kao i brojne tadašnje radne organizacije koje su nam pomagale i zaslužne su za rezultate koje smo ostvarili«, rekao je Rački koji je za svoj kvalitetan i dugogodišnji rad u skijaškom trčanju dobio i niz vrijednih priznanja, od kojih ističe Medalju rada koju je od predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita dobio 1975. godine za najviše osvojenih medalja (9 zlatnih i tri srebrne) te najveće državno sportsko priznanje Red Danice s likom Franje Bučara, priznanje koje je dobio od predsjednika Stjepana Mesića, a tu su još i zlatna značka Skijaškog saveza Hrvatske, plaketa za životno djelo Županijskog sportskog saveza, kao i isto takvo priznanje Ski saveza Primorsko-goranske županije.

Ovako je 1969. počelo: Antun Zlatko Rački, Mira Šporčić, Tatjana Marincel i Marica Piršl – 4. razred, a čuče Tatjana Kovač, Inga Blažević i Nada Piršl – drugi razred