Goranski vidici

Piše Marinko Krmpotić: Program Zaželi pun je pogodak i treba biti stalan

Marinko Krmpotić

Foto Marinko Krmpotić

Foto Marinko Krmpotić

Jednom riječju iz mjeseca u mjesec, iz faze u fazu, ovaj je program dokazivao opravdanost svog postojanja



Sva dosadašnja goranska predstavljanja treće faze hvale vrijednog državnog programa Zaželi pokazala su nužnost modifikacije i izmjene trenutačno važećih pravila tog zaista kvalitetnog te itekako potrebnog programa.


Kažimo za one koji to još ne znaju da je riječ o programu koji financira EU, ali je osmišljen od strane aktualne hrvatske vlasti kojoj je cilj bio pružiti pojačanu brigu o starijim osobama, posebno onima koji su iz najrazličitijih razloga sami ili udaljeniji od većih sredina.


Upravo stoga najjače efekte ovaj je program pokazao u ruralnim hrvatskim sredinama (Gorski kotar, Lika, Slavonija, Dalmatinska zagora…) gdje su starost i samoća dodatno otežani geografskim i klimatskim uvjetima.




Iako su u prvim trenucima realizacije tog programa mnogi bili nepovjerljivi, neki se čak i sramili mogućnosti da im se pomaže, ubrzo je svima postalo jasno kako je riječ o programu koji je pun pogodak.


Ta je ocjena vrijedila ne samo za korisnike (čiji broj, posebno to ističemo, raste iz faze u fazu, što je također potvrda kvalitete programa), već i za brojne uposlene žene od kojih mnoge zbog toga što su navršile pedeset godina života na burzi rada nisu bile zanimljive gotovo nikome.


U okviru programa Zaželi našle su mogućnost rada, redovne mjesečne plaće, te čak i doškolovanja. Koliko to znači ženama te životne dobi nikome nije potrebno dodatno objašnjavati.


Jednom riječju iz mjeseca u mjesec, iz faze u fazu, ovaj je program dokazivao opravdanost svog postojanja. Štoviše, nakon što je prije nekoliko godina prvi put realiziran, sad postaje jasno da nikako ne bi smio biti višemjesečni ili jednogodišnji projekt, već – konstanta.


Baš to trebala bi biti prva modifikacija nove »runde«. Definitivno treba težiti tome da program Zaželi postane stalni oblik brige o starijima i nemoćnima, a uz EU i državu, u sufinanciranje bi se trebale uključiti sve razine lokalne samouprave, od županija preko gradova do općina.


Pritom se ne treba bojati nekih posebnih troškova jer je ionako stanovnika na ruralnim područjima sve manje i manje. Druga izmjena morala bi biti vezana uz mogućnost zapošljavanja.


Naime, već u trećoj fazi neke su goranske sredine, posebno one manje, »ispucale« sve mogućnosti zapošljavanja nezaposlenih žena starijih od 50 godina.


Takvih više u većini goranskih sredina nema pa će ili trebati sniziti starosne kriterije, ili tražiti neko drugo rješenje. Napokon, zaposlenim ženama svakako treba dodati i muškarce, bar jednog po ekipi, koji bi radili teže fizičke poslove koji su ženama starosti 50 plus prezahtjevni.


Navedene želje posljedica su dosadašnjih iskustava programa Zaželi i nisu nimalo neostvarive, a njihovom primjenom – u koju mogu biti uključene i lokalne samouprave – Zaželi bi bio još bolji i kvalitetniji pa bi se na njegove efekte i korist Vlada RH, koja ga je i pokrenula, mogla pozivati s punim pravom prije i poslije svakih izbora.