I nije da je najvažnija stvar na svijetu – jer i nije – ali da je lijepo, dobro, pozitivno i vrijedno pohvale, nedvojbeno je. Zato, kapa dolje, palac gore i jedno veliko bravo plus hvala za jučerašnji potpis na Povelju o suradnji Delnica i Fažane, dvije nedaleke zajednice koje je zbližila ljudska dobrota, suosjećanje i razumijevanje. A toga nikad dosta, pogotovo u ova mračna doba mržnje, zaraznih bolesti i ratova koji su samo naizgled daleko od naših dvorišta.

Prijateljstvo istarske općine smještene uz Jadran i gradića iz srca Gorskog kotara stvoreno je i iskovano u nevolji pa je baš stoga i opstalo nakon užasne zime 2014. godine koja je Gorskom kotaru donijela ledolom kakav se ne pamti više od stotinu godina. Pomogli su tada mnogi, od državnih i ostalih institucija pa do pojedinaca, ali pomoć male Fažane već je tada djelovala krajnje pozitivno, motivirajuće i vrlo – ljudski. U osnovi, zašto bi uopće ljudi iz Fažane pomagali Delnicama i Gorskom kotaru? No, pomogli su. Zato jer su – ljudi.

I baš to najvredniji je dio ove lijepe priče, idealne za ovo adventsko doba darivanja. Nije ekipa iz Fažane na čelu s razumijevanja punom tadašnjom načelnicom Adom Damjanac, pomagala milijunima kuna i brdom novaca, već srcem i dušom. A baš je to tada bilo jako potrebno jer su se mnogi Gorani u zavladalom mraku zbog kidanja brojnih električnih vodova (pojedini dijelovi Gorskog kotara tri tjedna nisu imali struje!) osjećali sami i napušteni pa je, uz hvale vrijednu financijsku i tehničku pomoć nadležnih institucija i Grada Zagreba, baš takav čin suosjećanja i razumijevanja bio itekako potreban. I iznimno koristan.

Druženja i prijateljstvo Fažane i Delnica nastavljeno je i nakon te teške 2014. godine, a sad je nadograđeno i službenim oblikom suradnje – Poveljom. Odredbe tog dokumenta pak jamče da će se ta suradnja razvijati i dići na još višu razinu zahvaljujući čemu bi se ove dvije sredine trebale povezati još jače i čvršće. I to je pravi put, put ljudskosti, suosjećajnosti, razumijevanja, prijateljstva i pozitivnog odnosa prema životu, put kojim u ovaj naš sumračni početak 21. stoljeća kroči sve manji broj ljudi i sredina. Zato valja čestitati i Delničanima i Fažancima te se nadati da će baš ovaj njihov primjer slijediti i drugi. Ili, što bi Ada Damjanac rekla – dok je ljudi, bit će i ljudi.