Brojke koje posljednjih desetak dana – ponajprije zahvaljujući dvojici goranskih načelnika i nekolicini vijećnika županijske skupštine koji svoj posao shvaćaju ozbiljno – zasipaju medijski prostor vezan uz Gorski kotar pokazuju ne samo nedovoljna ulaganja u taj najzaostaliji dio PGŽ-a, već upućuju i na puno ozbiljniji problem na razini cijele Hrvatske. Krajnju i i bolno štetnu politizaciju svega i svačega. Konkretno, brojke govore kako PGŽ najviše ulaže tamo gdje su na vlasti »njeni« kadrovi, dakle SDP i drugi pripadnici lijevog političkog spektra. Ako ste sad pomisili i samo sebi rekli – pa to je i logično, to je normalno – zaraženi ste! Ne COVID-19, već šugavom i bijednom politizacijom koja se toliko primila i proširila u sve pore našeg društva da je velikoj većini ljudi potpuno normalno ne čuditi se takvom ponašanju. No, kad malo dublje »zakopate« pod površinu, onda je sve što ostaje – šok i nevjerica.

Evo primjera. Dva županijska vijećnika srpske nacionalnosti na posljednjoj sjednici Skupštine PGŽ-a protiv su amandmana kojim Grad Vrbovsko traži milijun kuna za projekt izgradnje nove knjižnice. Usput budi rečeno, odlične knjižnice koja godišnje priređuje mali milijun zbivanja, knjižnice u kojoj itekako postoje i knjige na ćirilici (ima ih u Hrvatskoj koje to ni slučajno više nemaju), knjižnice koja drži »Goranovo proljeće« u Gorskom kotaru (inače, Goran je, ako to možda srpski vijećnici ne znaju, direktno i umjetnički briljatno pisao o – ustaškim zločinima), knjižnici kojoj je upješan dugi niz godina na čelu Srpkinja (što je potpuno nebitno sa strane struke, ali je itekako bitno kad je riječ o glasovanju). I na sve to dvojac koji bi se trebao zalagati za interese svog grada i svog naroda – glasa protiv. Bujrum, rekli bi braća Muslimani. Ili muslimani. Svejedno.

Na javno upućena pitanja zašto su protiv, odgovora nema. Ne javljaju se ni »Novosti« koje ih inače znaju pratiti. Jednostavno sve ide po onom – eto, mi glasovali. Ili glasali. Zbilja svejedno. I sad, ako netko sve ovo navedeno u drugom dijelu ovog teksta smatra normalnim, onda, poslužimo se riječima istarskog rockera Francija Blaškovića – Adijo, pamet. Jer, ti vijećnici, ali i ostala ekipa koja je glasovala protiv, nisu o točkama dnevnog reda ni razmišljali, već su učinili ono što im je rečeno, odnosno ono što je »Zlatko rekao«. Jer, propitkujući se o ovoj temi, došli smo i do rečenice koja je glasila »Pa zašto nisu Zlatku ponudili amandmane? Onda bi prošli«. Ma super. Dakle, nisu bitni amandmani i njihova kvaliteta, smisao i cilj, već je jedino bitno da sve ide »preko Zlatka«. A zašto bi, majke ti, sve moralo ići »preko Zlatka«? Pa kad se tome još doda za Dan Općine Fućine izrečena konstatacija dožupana Petra Mamule kako se »amandmani opozicije shvaćaju kao atak na proračun«, onda je potpuno jasno da nam je stanje u politici toliko bolesno da se više ne procjenjuje po vrijednosti ideje amandmana, nego po tome je li »njihov« ili »naš«. U kvalitetnom političkom promišljanju i radu ne bi trebalo biti »naših« i »vaših« jer će na kraju velika većina ljudi ostati, kao to lijepo u svojoj novoj knjizi kaže sjajna hrvatska književnica Đurđica Čilić – jadni i ničiji.

I tu je sad temeljno pitanje na koje svi, ali baš svi mi, svatko od nas, mora dati odgovor, odnosno svi se moramo boriti da stvari ne idu »preko Zlatka«, Andreja, Ive, Stipe, Zokija, Bukija, Dževada ili Janeza. Nego – preko kvalitete traženog. Ako će amandman koji traži jačanje kvalitete općeg standarda (a to u slučaju Vrbovskog znači i života Srba), biti odbijen jer »nije išao preko Zlatka«, onda smo svi u užasnom problemu. Čak i Zlatko, iako ni on ni njegovi toga još, čini se, i nisu svjesni. Jer, kad umjesto logike razvoja prevlada logika poltičke podobnosti, onda i oni koji tu podobnost traže – vrlo brzo propadaju.