Potrebe za panikom vezanom uz eventualno potpuno »iseljenje« policije iz Čabra nema. Policija ostaje u Čabru. Jedina promjena koja se dogodila i koja je već i ranije najavljena je promjena statusa te postaje koja više nije samostalna, već je postala ispostava delničke Policijske postaje.

No, sve ostalo nije se bitnije promijenilo pa je, kako saznajemo, broj zaposlenih jednak onom iz godine kad je čabarska policijska postaja bila samostalna.

Štoviše, donedavno je zaposlenih bilo i više, a izgleda da su i rezultati rada znatno bolji i efikasniji no prethodnih godina. S te strane, dakle, nema razloga za brigu, tim više što je čabarska policija smještena u gradiću koji se – bez obzira što smo dio EU-a i što je šengenska granica premještena na granice Hrvatske s Crnom Gorom, Bosnom i Hercegovinom te Srbijom – nalazi na granici dviju suverenih država i potpuno bi nelogično bilo da na jednom takvom području ne postoje organizirane policijske snage koje su, između ostalog, dokaz suvereniteta države kojoj pripadaju pa bi njihovo nepostojanje bilo svojevrsni poraz državne politike samostalnosti i suvereniteta.

Dakle, neće policija »otići« iz Čabra. No, ono što jest zabrinjavajuće su »nepolicijski« razlozi koji ovdje, kao i u nekim drugim sredinama, mogu ugroziti opstanak policije, ali i mnogo čega drugog.

Ti razlozi, koji nemaju veze s policijom, vezani su uz nastavak negativnog demografskog stanja koje se i dalje očituje u konstantnom smanjenju broja stanovnika što je, primjerice, dovelo i do toga da u Srednjoj školi »Vladimir Nazor« u Čabru nije upisan niti jedan novi srednjoškolac!

Drugim riječima, broj stanovnika i dalje bilježi pad, mladi sve rjeđe ostaju u svom zavičaju, nova radna mjesta teško se otvaraju, a kad se to i dogodi, zainteresiranih nema, ili je pak, što smo u niz navrata od poslodavaca čuli, njihova kvaliteta slabašna.

To su, bez imalo dvojbe, činjenice koje itekako bude strepnju pred budućnošću čabarskoga kraja, ali i Gorskog kotara u cijelosti. Ti su problemi tako veliki i ozbiljni da ih niti jedna goranska lokalna samouprava, pa ni Grad Čabar, sami nikako ne mogu riješiti.

Tu su, ako već nije kasno, nužne državne mjere i kvalitetna politička rješenja koja bi uočljivim beneficijama možda privukla veći broj ljudi na odluku da Gorski kotar odaberu za područje na kojem će živjeti i raditi.

Ne dogodi li se to, nestat će, u ne tako dalekoj budućnosti, i policija. Ne zato što je to nečija politička volja, već stoga jer se policija neće imati o kome brinuti.