Moj najljepši vrt

Okućnica obitelji Klobučar u Brod Moravicama ostavlja bez daha

Jelena Sedlak

Snimio Mateo LEVAK

Snimio Mateo LEVAK

Vrlo je malo sunčanih dana, tek šezdesetak, ali to se po izgledu vrtova baš i ne primijeti jer biraju se otpornije biljke koje vole svjetlost i nešto veću vlažnost zraka. Tako i Klobučari imaju terase prekrivene pelargonijama bršljankama, a oko kuće običnim pelargonijama, koje se tu zovu bukvice, kadificama, sitnocvjetnim begonijama, lavandom, dalijama, šimširom... I sve je to bilje u besprijekornom stanju



Vilko i Bosiljka Klobučar, kao i naši domaćini iz prošlonedjeljnog broja, stanuju u čuvenoj ulici Matika u Brod Moravicama. Čuvenoj po prelijepim njegovanim vrtovima, balkonima i urednim okućnicama. U ovoj dugačkoj i uređenoj ulici stanuje pedesetak obitelji koje su svojedobno počele graditi svoje kuće nekako u isto vrijeme, nesebično pomažući jedni drugima kad god je to bilo potrebno. I vrtove kao da su zajednički podizali, s istom osnovnom idejom da iskoriste prirodne prednosti ovog podneblja, čist zrak i dobru nadmorsku visinu. Govore kako ustvari imaju vrlo malo sunčanih dana, tek šezdesetak, ali to se po izgledu vrtova baš i ne primijeti, jer biraju biljke koje su otpornije i koje vole svjetlost i nešto veću vlažnost zraka. Tako i Klobučari imaju terase prekrivene pelargonijama bršljankama, a oko kuće običnim pelargonijama, koje se tu zovu bukvice, kadificama, sitnocvjetnim begonijama, lavandom, dalijama, šimširom… I sve je to bilje u besprijekornom stanju i u funkciji razveseljavanja onoga tko ga gleda. A njihove cvjetnice uglavnom njeguje i gleda Bosiljka, dok je Vilko zadužen za sve ostalo na više od 2.000 četvornih metara okućnice. Bosiljku nismo zatekli doma, jer je morala do Delnica, ali zato je naš domaćin bio vrlo razgovorljiv.

Foto galerija: Vrt obitelji Klobučar u Brod Moravicama Foto: Mateo Levak




– Supruga svakodnevno oko cvijeća radi barem sat i pol. Ja joj dovezem zemlju, pa je ona miješa s kupovnom i zemljom iza kuće i to joj je idealna zemlja za cvijeće. Gnoji ga svakog tjedna i to jednog tjedna rastopljenim kvascem, drugog kupovnim gnojivom, a trećeg tjedna stajnim gnojivom. Voćke i loza su moj posao. Loze imam posađeno na 25 m i to i bijelog i crnog grožđa. Voćaka je šezdesetak, a samo oraha imam 15 stabala. Sadimo i povrće, pa smo ove godine recimo samo češnjaka imali 100 kg, a za takvo gospodarstvo moramo imati i traktor i ostale strojeve, govori ovaj okretni umirovljenik, inače predsjednik Udruge umirovljenika u Brod Moravicama. Zatekli smo ga u pripremama za Dan šljiva, kao glavnog organizatora ove tradicionalne manifestacije, no aktivan je i u organiziranju boćarskog turnira, Ljetnih večeri u parku i u radu Lovačke udruge. Ovaj bivši direktor Poljoprivredne zadruge Brod Moravice zabrinut je za budućnost poljoprivredne proizvodnje u ovom kraju.



– Nekada smo tu imali svoju pšenicu i kukuruz, a do 1975. godine je u Brod Moravicama bilo 1.100 krava, pa smo isporučivali 1,5 milijuna litara mlijeka, a sada cijeli Gorski kotar ako isporučuje 300.000 l mlijeka, niti toliko, jer više nitko mlijeko ne otkupljuje. U Brod Moravicama sada imamo 2-3 krave, a nekada je bilo 1.100 registriranih grla. Tada su neke žene kooperantice zarađivale na mlijeku više nego mi za plaće. Da je sustav poticaja ostao isti kao nekad, mi bismo bili najbogatije selo u Hrvatskoj, žali za starim vremenima Vilko.
Umjesto krava, sada su se, kaže, u okolici namnožile zvijeri. Divlje svinje, medvjedi, vukovi, više nisu tek potencijalna prijetnja.
– Najgore je što imamo prevelik broj vukova, za koje se tvrdi da ih u cijeloj Hrvatskoj ima tek 144, a mi tvrdimo da ih samo u Gorskom kotaru ima barem 150. Uskoro ćemo srne ići gledati u Zoološki vrt, predviđa Vilko, koji u svojoj lovačkoj sobi ima brojne trofeje, kao obiteljsku lovačku tradiciju. Puno je tu i predmeta od drveta, također kao dio goranske tradicije. Vilko je sam izradio drvena korita za pelargonije, koje u njima izgledaju daleko ljepše nego u nekakvim plastičnim vazama. A što se tiče uroda voća i povrća, koje je u Primorju, kao i u mnogim drugim krajevima Hrvatske ove godine jako podbacilo, kod Klobučara je upravo suprotno.




– Kod nas je sve rodilo preko 100 posto, i šljive i kruške i jabuke… Samo treba znati koje sorte saditi, jer i rane sorte kod nas sazrijevaju jedan i pol mjesec kasnije, pa su one i najbolje za sadnju. No, ipak se treba potruditi da zaštitimo povrće od divljači, jer da ga ne ogradimo, ne bismo ništa imali, ali mlade voćke ipak obrste. Polja se više ne obrađuju, pa im je hrana bliže kućama, a silaze bliže naselju i zbog opasnosti od vukova, ispričao nam je naš domaćin.



Vremena nisu ista kao nekad, ni prilike i neprilike nisu jednake onima od prije pedesetak godina, kada se ova ulica gradila, ali mještani su jednako vrijedni i spremni priskočiti svakome u pomoć, nadajući se da će sve opet biti bajkovito i puno obilja, kako to Gorski kotar i zaslužuje.