»FILIPOVA FOTELJA«

Objavljena posebna slikovnica zagrebačke Goranke Natalije Mitrić. Ova poučna priča osvaja djecu i odrasle

Marinko Krmpotić

Kroz lijepu lirsku priču vrlo inteligentno je dječjem uzrastu objašnjeno da ljubavi ima i mora je biti za sve, jer je svatko poseban i jedinstven. Zasluge idu i ilustratorici Ani Kadoić koja je rasplamsala tekst



STARI LAZI – »Filipova fotelja« posebna je slikovnica Natalije Mitrić, zagrebačke Goranke koja je još kao srednjoškolka imala zapaženih literarnih uspjeha, ali se za tiskanje prve knjige odlučila tek kad je već njen najstariji sin Ivan postao – srednjoškolac. Uz njega, tu su još i suprug Dario, sin Filip te najmlađa članica obitelji, kći Franka. No, o čemu govori »Filipova fotelja«?


Priča je evo ova – dječak Filip dolazi k mami i pita je voli li ona njega ipak više od brata i sestre. Majka se nasmije i vodi ga u posebnu sobu u kojoj će ga smjestiti u jednu posebnu fotelju, a boravak u njoj podučit će malog Filipa kako njega mama jako voli, ali isto tako jako voli i ostalu svoju djecu, jer je to prirodno i normalno.


Kroz lijepu lirsku i vrlo edukativnu priču vrlo inteligentno je dječjem uzrastu objašnjeno da ljubavi ima i mora je biti za sve, jer je svatko, baš kako i kaže ova slikovnica, poseban i jedinstven. Ta je istina iskazana efektno i uvjerljivo pa slikovnicu s guštom čitaju i stariji, a zasluge za kvalitetu svakako pripadaju i ilustratorici Ani Kadoić koja je napravila izuzetne ilustracije i rasplamasla Natalijin tekst složivši tako jednu pažnje vrijednu poetsko-likovnu cjelinu.


Osobno iskustvo




Natalija Mitrić, svojedobno Kruljac, je iz Starih Lazi gdje joj i danas žive roditelji Branko i Božica kod kojih smo je zatekli, kao i cijelu njenu obitelj.


»Ideja o objavljivanju slikovnice postojala je već dulji niz godina, a u realizaciju sam krenula nakon što sam upoznala Ninu Vađić i Anu Kadoić iz izdavačke kuće Sretno srce kojima sam ponudila tekst. Njima se dopao, Ana je napravila ilustracije, i tako je nastala moja prva slikovnica. Naravno, sve je vezano uz osobno iskustvo, uz jedno od moje troje djece, Filipa. Uvijek sam se trudila u njihovom odgoju pojedine stvari predočiti im tako da im ne naređujem, nego da ih kroz razgovore, razne priče i ostale slikovite načine upućujem da sami shvate i donesu zaključke. Baš tako bilo je i s pričom u ovoj slikovnici u kojoj Filip shvaća sve što treba shvatiti sam, ali uz upute koje mu u tome pomažu. Nakon što se slikovnica pojavila, Filip je bio ponosan, ali posebno je ponosna bila moja četvrtašica Franka koja me najavila u svom razredu i dogovorila gostovanje. Ostali sad čekaju svoj red na glavne uloge! – duhovito zaključuje Natalija Mitrić, dodajući kako u pripremi ima još nekoliko slikovnica, ali želi se iskazati i kroz druge oblike literarnog izražavanja.


Svestrana autorica


»U srednjoj školi bila sam na Lidranu uspješna i na državnoj razini, kasnije sam dobila i pohvalu Goranovog proljeća. Nakon objave u časopisu Quorum nisam više objavljivala, osim poezije i priča za djecu u dječjim časopisima Zvrk, Radost i Smib. No, nastavila sam pisati poeziju, na književnom jeziku i na dijalektu. Tako da sada završavam knjigu poezije, a paralelno radim i na dva romana, jednom za djecu – koji ima veze s Gorskim kotarom – i drugim za odrasle, te na dijelektalnoj zbirci, na brodmoravičkom narječju. Pišem i kratke priče, no trenutno mi je fokus na slikovnicama. Iz te ljubavi prema dječjoj priči i pripovijedanju nastala je i Udruga za promicanje priče Fabulus koju sam nedavno osnovala i koja će se baviti i promocijom dijalekata, posebno, ali ne isključivo, mojih goranskih. S radom udruge željela bih se što više uključiti i na područje Gorskog kotara pa ću kontaktirati ljude koji se tu bave sličnim stvarima kao i ja – najavila je Natalija Mitrić, dodavši da, budući da Fabulus još nema svoj web i društvene mreže, svi koji vide potencijal za suradnju mogu joj se javiti na [email protected]


Što više ljudi volimo, više je ljubavi na svijetu


Pišući pogovor ovoj slikovnici Snježana Babić Višnjić, između ostalog, kaže kako autorica malog Filipa »polako navodi da sam shvati po čemu je poseban među jednakima, ali i da poželi da isti osjećaj bude blizak svakom njemu dragom biću jer ljubav se umnaža, i s dijeljenjem je ima sve više. Što je oko nas više dragih ljudi koje volimo, više je i ljubavi na svijetu«, zaključuje Babić Višnjić. I teško se s njom ne složiti.


Stopama mame Božice


Dio odgovora na pitanje o korijenima literarne nadarenosti Natalije svakako leži i u činjenici da lirske pjesme, također na dijalektu, piše i Natalijina mama Božica. Njoj su glavni i temeljni motivi vezani uz Stare Laze i njegove stanovnike, a stihovi su vrlo dobri pa bi trebalo razmotriti i mogućnost njihova objavljivanja, kao i objavljivanja sličnih kvalitetnih dijalektalnih tekstova goranskih, većini nepoznatih pjesnika.