Neke od izjava sudionika jučerašnjeg obilježavanja Dana Općine Fužine svakako bi mogle biti putokaz novoj Vladi RH – bez obzira na to tko je bude činio – kako bi trebalo postupati prema, ne samo Gorskom kotaru, već i svim sličnim ruralnim krajevima Hrvatske, ali i lokalnoj samoupravi općenito.

Tako je načelnik Fužina David Bregovac napomenuo da, bez obzira na svu državnu pomoć, iz proračuna te općine prema državi još uvijek odlazi više sredstava, no što se u njega iz države vraća.

Načelnik Lokava Toni Štimac bio je još konkretniji i predložio je – a to je i jedan od temelja većini još nepoznatog SDP-ovog Zakona o planinskim krajevima – da se kroz jednostavne zakonske odredbe svakom pojedincu koji radi i živi na području Gorskog kotara omogući znatno veća plaća.

To je relativno lako učiniti i pri tome država ne bi izgubila puno, a Gorani bi dobili jako puno te bi istodobno proces iseljavanja najvjerojatnije bio zaustavljen te okrenut u smjeru doseljavanja, rekao je Štimac koji je i autor spomenutog prijedloga u tom zakonskom aktu kojeg će, dođu li na vlast, obećavaju SDP-ovci, realizirati.

Temelj oba iznesena stava ono je što Hrvatskoj nasušno treba želi li se razvijati, pogotovo razvijati ravnomjerno, a to je – decentralizacija. Jednostavno, sadašnji je sustav dugoročno neodrživ za najmanje jedinice lokalne samouprave, a to su općine i manji gradovi (veći nemaju problema). Jer, od njih veći oblici lokalne samouprave (županije) kao i sama država »deru« prevelike poreze da bi se, nakon što uzmu lijepu »daću«, povremeno – i to gotovo uvijek uz veliku pompu – udostojili nešto i vratiti.

No, kako kaže Bregovac, to je uvijek manje od onog što su uzeli. Upravo stoga trebalo bi, kako predlaže Štimac, umanjiti za pojedinca porez u tolikoj mjeri da se o visokim plaćama u Gorskom kotaru počne pričati te da mlade gradske obitelji – a u Fužinama već ima takvih primjera – odlučuju doći živjeti u manje sredine.

No, postoji li uopće mogućnost da spomenuti prijedlozi zažive? Teoretski da. U praksi – malo teže, ako ne i nemoguće. Jer, SDP koji priprema Zakon o planinskim krajevima, isti je onaj SDP koji je, u vrijeme dok je premijer bio Zoran Milanović, Goranima i ostalim brdsko-planinskim područjima bez imalo razumijevanja ukinuo »brdski« zakon.

Možemo li im vjerovati da će ga sada vratiti? Nek’ vjeruje tko hoće, ali realno – jako teško. Ništa bolje nije ni s HDZ-om. Istina, aktualna je vlast na čelu s premijerom Plenkovićem zaista više no bilo koja dosadašnja Vlada RH posvetila pažnju Gorskom kotaru i raznim načinima itekako pomogla na brojnim područjima. Nažalost, i u njihovom je slučaju »brdski« zakon ostao samo slovo na papiru.

Donijeli su ga praktički u prvoj godini mandata, ali do danas nije donesen temeljni akt – Program mjera. Time je sve skupa ostalo samo sjajno odigrano predizborno obećanje, mamac koji još pluta na vodi predizbornih obećanja. Treba li HDZ-u vjerovati da će sada, u drugom mandatu ako ga osvoji, izvršiti obećanje? Opet – nek’ vjeruje tko hoće, ali realno – jako teško.

I što je onda činiti Goranima? Svakako – ne odustajati. Tražiti i zahtijevati, dizati glas, tražiti razgovore i dogovore, argumentirano tražiti pravo koje moraju imaju od korištenja svojih voda, šuma i ostalih prirodnih bogatstava. Jednom riječju tražiti da puno, puno više od onoga što se u Gorskom kotaru stvara i zarađuje, ostaje ljudima ovog kraja.