U tijeku lipnja u Delnicama će biti otvoren Ured Regionalne razvojne agencije kroz čiji će se rad nastojati pomoći svim goranskim lokalnim samoupravama u procesu traženja i kandidature za različite projekte koji mogu biti u velikoj mjeri sufinancirani novcem izvan okvira proračunskih sredstava – dakle iz europskih, državnih ili sličnih sredstava. Na samom početku u Uredu će biti uposlena jedna djelatnica, plan je do kraja godine otvoriti još jedno radno mjesto, a Ured ima sva potrebna sredstva za rad sve do konca 2022. godine i to baš iz izvanproračunskih sredstava, što znači da će troškovi goranskih općina i gradova za rad ovog ureda biti – nula kuna.

Korist će, najvjerojatnije, biti daleko, daleko veća. Naime, ono što nekim goranskim lokalnim samoupravama jako treba upravo je ta stručnost i znanje vezano uz prepoznavanje, prijavu i uspješnu kandidaturu na EU i slična sredstva. Istina, neke od goranskih sredina u tome su već i sada vrlo uspješne, ali ima i onih čiji stručni kapaciteti ne zadovoljavaju znanja potrebna za izradu kvalitetnih prijava i kandidaturu za sredstva sa strane. Njima će rad ovog Ureda RRA-e biti itekako koristan, a nedvojbeno je također da će se kroz taj rad moći već nakon prve godine rada iskristalizirati slika goranskih potreba i potencijala, što bi itekako moglo biti korisno ne samo za eventualni nastavak rada tog Ureda i nakon 2022. godine, već i za planiranje razvoja Gorskog kotara općenito.

Očekivanja su, dakle, velika pa treba pohvaliti sve koji su zaslužni za pokretanje rada tog Ureda, a to su Primorsko-goranska županija i Ministarstvo regionalnog razvoja. Naravno, očekivanja su jedno, a konačan rezultat drugo pa će za završnu ocjenu trebati pričekati godinu-dvije. No, već sada je jasno da je ovo jedan bitno drugačiji pristup problematici Gorskog kotara. Umjesto do sada najčešćeg pristupa kojem je karakteristika bila da »netko gore«, bilo u županiji ili državi, određuje što bi to Goranima trebalo, sad se nudi suradnja i ravnopravan odnos u okviru kojeg se polazi od temelja, analizira stanje na goranskom području, pita gradove i općine što bi im trebalo, a onda traže načini na koje se može doći do sredstava i krenuti u realizaciju.

Ovaj način, bar u svom početku, podsjeća na onu staru mudrost koja kaže da ćeš čovjeku najviše pomoći ne tako što ćeš mu kupiti ribu, već tako što ćeš ga podučiti da ribu – sam ulovi. Baš zato ovaj bi pristup mogao – bude li se radilo kako treba, a to znači surađivalo, a ne politiziralo – donijeti puno veće koristi Gorskom kotaru od nekih (čast izuzecima) dosadašnjih nemuštih projekata koji su rađeni samo zato jer je »nekome gore« odgovaralo da se troši novac na projekte koji nikome nisu potrebni. Pa su tako u Delnicama nikle dvije skijaške skakaonice koje nikome ne služe, nit’ će služiti. Izgrađene su školske sportske dvorane koje gabaritima ne odgovaraju sportskim klubovima pa nemaju funkciju doprinosa turističkom razvoju što je obećavano.

U planu je izgradnja domova za mlade u kraju iz kojeg mladi bježe i u njima ih sigurno neće zadržati ni novi novcati domovi za mlade.

Ali bi ih mogao zadržati posao i projekti koji ih motiviraju na rad i zaradu. A tome će, bar tako sada stvari stoje, biti okrenut rad Regionalne razvojne agencije i prvog njenog ureda izvan sjedišta Županije. Taj bi rad trebao i vjerojatno će biti usmjeren prema ljudima, a ne zgradama, građevinama i betonu. I baš to Gorskom kotaru treba. Jer, sve goranske općine i gradovi imaju uglavnom vrlo dobru infrastrukturu, odnosno puno zgrada i betona, ali malo (i sve manje) ljudi. Zato treba ulagati u ljude, a ne u skakaonice.