Poljoprivredni debi

Krumpir iz Liča prodan i prije negoli je izvađen!

Marinko Krmpotić

Foto Marinko Krmpotić

Foto Marinko Krmpotić

Poslove sađenja i vađenja radi nam jedna tvrtka koja se time bavi i ima sve potrebne strojeve koji su inače iznimno skupi i nema ih smisla kupovati. Isplativije je unajmiti ih, a to pokazuje i činjenica da ćemo u samo četiri dana izvaditi oko 400 tona krumpira, govori vlasnik »Viteka«



Danas će iz Liča, točnije s Ličkog polja, prema Daruvaru i mjestu Hercegovac krenuti posljednji šleperi puni krumpira uzgojenog tijekom ove godine na 15 hektara zakupljenog zemljišta na najvećem goranskom kraškom polju.


Na toj je velikoj parceli tvrtka »Vitek« d.o.o. proteklog proljeća zasadila 22 tone tona sjemenskog krumpira, a ove, iznimno plodne godine urod je donio petnaestak puta više krumpira izvrsne kvalitete, odnosno između 350 i 400 tona govori nam vlasnik »Viteka« Željko Mihelić.


Dobar posao


– Naše poljoprivredno gospodarstvo posluje od 2008. godine i glavni nam je posao uzgoj goveda francuske vrste aubrac po sustavu krava-tele. Nakon 12 godina rada u Liču, prvi smo put ove godine započeli s uzgojem krumpira što je za nas novi iskorak u poslovanju i radu farme.




Napominjem da o uzgoju krumpira nismo znali gotovo ništa pa smo konzultirali struku i uz njihovu pomoć napravili odličan posao, pogotovo uzmemo li u obzir da smo se prvi put okušali u nečem ovakvom. Surađujemo s firmom »Agro Puškarić«, koja je najveći proizvođač krumpira za čips.


U proljeće smo iz Nizozemske uvezli elitno sjeme te zasadili 15 hektara na kojima je urod bio izuzetno dobar, a zahvaljujući dobroj pripremi još i prije vađenja krumpira dogovorili smo prodaju, govori Mihelić napominjući da je riječ o sortama za proizvodnju čipsa.



– Izvađeni krumpir, a riječ je o sortama Hermes, Madison i Lady Claire, prevozimo u mjesto Hercegovac gdje radi tvornica čipsa i tamo se krumpir kalibrira, osuši i skladišti. Istina, prije početka posla imali smo ideju da i sami napravimo skladište na Ličkom polju i to za 500 tona, ali se nismo uspjeli dogovoriti s Općinom Fužine što je na kraju ispalo i dobro jer bi izgradnja tražila ulaganja od 5 milijuna kuna, od čega bi sami morali osigurati 2 milijuna kuna.


Dobro je što u to nismo ušli jer smo uštedjeli novac, a krumpir ionako odmah po vađenju ide u tvornicu u Hercegovcu pa nam, očigledno, skladište i nije potrebno.


Poslove sađenja i vađenja radi nam jedna tvrtka koja se time bavi i ima sve potrebne strojeve koji su inače iznimno skupi i nema ih smisla kupovati, već je, bar u ovom trenutku, isplativije unajmiti strojeve i na taj način raditi, a to se vidi i iz činjenice da ćemo mi u četiri dana realizirati sav posao, izvaditi oko 400 tona krumpira i zaključiti ovogodišnju vrlo uspješnu prvu priču o sadnji krumpira u Ličkom polju, govori Mihelić te dodaje da ovaj posao žele nastaviti i dalje.


Velik potencijal


– Očigledno je da postoji velik potencijal s obzirom na to da je zemlja vrlo plodna. Zato naredne godine planiramo saditi krumpir na 20 hektara, a do tog trenutka nećemo mirovati, već ćemo na desetak hektara uskoro zasaditi češnjak za koji sam uvjeren da će također biti dobar iskorak.


Prema takvim se aktivnostima moramo okretati jer je trenutačno u stočarstvu u cijelom svijetu velika kriza. Na svu sreću, nas to nije prejako pogodilo jer imamo stado od svega stotinjak krava pa nam gubici i nisu veliki, ali nam je jasno da se moramo okrenuti nečem novom, a to novo očigledno je bavljenje uzgojem raznih poljoprivrednih kultura za koje nema krize. Krumpir je pri tome na prvom mjestu jer je cijeli Gorski kotar idealan za uzgoj te kulture, zaključio je Željko Mihelić.


Vukovi najveći neprijatelji stočarskom poslu


Više od krize uzrokovane pandemijom COVID-19, na rad s uzgojem goveda u Ličkom polju, ističe Mihelić, utječu – vukovi! Čak 10 posto teladi, napominje Mihelić, strada od vukova.



– Sve su naše životinje na otvorenom i u slobodnoj paši, a zaštićene su ogradama i električnim pastirima koji, nažalost, nisu prepreka lukavim i sve mnogobrojnijim vukovima. Oni dobro znaju gdje se mogu nahraniti pa mi plaćamo »danak« od 10 posto izlegle teladi.


To bi se još i dalo podnijeti da su svote za tako počinjenu štetu realne, ali budući da država iznimno malo plaća za na taj način izgubljeno tele, sve je teže baviti se uzgojem goveda, rekao je Mihelić napomenuvši da i zbog toga sve više razmišlja o okretanju – poljoprivredi.