VRBOVSKO  Da se demografski ugrožene krajeve Hrvatske neće moći spasiti bez naseljavanja, jasno je svakome tko čak i pobliže poznaje stanje u, primjerice, Gorskom kotaru i Lici. Naime, životna dob stanovništva tih područja vrlo je visoka, a to znači da je mladih malo. A bez mladih, zna se, nema rasta broja stanovništva. Dakle, nekako treba privući mlade, što baš i nije lako jer domaći mladi ljudi uglavnom iz takvih krajeva – odlaze.

Što onda činiti? Možda ono što su pred tri godine osmislili u Gradu Vrbovskom, ponudivši mladim obiteljima voljnima doći živjeti i raditi na području njihove lokalne samouprave mogućnost dobivanja 100.000 kuna namijenjenih »kućenju« – bilo kupnji stana ili kuće, ili uređenju takvih prostora.

Već se privikli na goranski ritam života – Vlasta i Ivo Majić / Foto M. KRMPOTIĆ

Projekt je privukao pažnju i zaživio pa su tako u prethodne dvije godine dvije mlade obitelji iskoristile donaciju od 100.000 kuna, a ove godine u planu je modifikacija tog projekta te jačanje količine sredstava namijenjenih privlačenju ljudi iz drugih sredina. Naravno, ovakvi projekti uvijek nude i vrlo zanimljive priče, a među takve nedvojbeno spada i svake pažnje vrijedna priča o dalmatinskoj obitelji Majić koja je iz Solina »potegnula« do Gorskog kotara gdje njih osmero trenutačno boravi u mjestašcu Presika, a plan i želja je dobiti poticajna sredstva Grada Vrbovskog te ovdje ostati i živjeti. No, evo štorije…

Tata u izvidnici

Glavni »krivac« za sve je otac obitelji Ivo Majić, Solinjanin koji sa suprugom Vlastom ima ni manje ni više nego čak – desetero djece! Do rujna prošle godine živjeli su u Solinu, a onda se Ivo, saznavši za mogućnosti koje nudi Grad Vrbovsko, odlučio otići u nepoznato:
– Nije mene privukla samo mogućnost da dobijem veliku pomoć za cijelu obitelj, već i to što je život u Solinu bio sve teži. Živjeli smo u stambenoj zgradi i problema je, posebno zato što imamo puno djece, bilo stalno. I tako sam već u 45. odlučio sam sebi i svojima dati novu šansu. Sam sam došao u Vrbovsko, dobio posao u Delnicama u Palfingeru te počeo istraživati kako bih se uvjerio da li se ovdje isplati živjeti te hoće li nam Grad, kako je obećano, pomoći. Pred kraj prošle godine pronašli smo kuću u kojoj možemo živjeti, a polako sređujemo i sve potrebne papire za prijavu na natječaj Grada Vrbovskog. U prosincu su iz Solina stigli Vlasta i šestero naše djece. Dvoje ih je ostalo u Solinu, dvoje već ima svoj život, a šestero je došlo s nama. Krene li sve kako smo planirali, pridružit će nam se dvoje koji su u Solinu – najavljuje Ivo, a njegova supruga Vlasta dijeli s njim zadovoljstvo zbog odluke o preseljenju u za Dalmatince ipak potpuno drugačije podneblje.

Korona »ispit«

– I mi i djeca smo se u ovih pet-šest mjeseci već privikli na ovaj mir, tišinu i ljepotu prirode. U vrtu smo zasadili krumpir, papriku, mrkvu, blitvu, kapulicu… Svaki dan idemo u šumu, naučili smo cijepati i pospremati drva, a domaći ljudi kažu nam da smo imali sreće jer je zima bila blaga. Posebno nam je dobro bilo dok je trajala ova korona kriza jer smo mi svaki dan mogli biti na otvorenom i u vrtu, a naši u Solinu se nisu micali iz zatvorenih prostora – govori Vlasta, dodajući kako djeci još malo nedostaju sestre i braća, bake i didovi te prijatelji, ali se sve više privikavaju na Gorski kotar, posebno oni najmlađi.

A djeca Majićevih, bar ovih šestero kojima je do daljnjega Presika dom, zaista su za goranske prilike prekrasan prizor. Sve jednom »uho do uha«, a pri tome su uzrasta od srednjoškolca Jere pa do Ante Ćirila koji će na jesen prvi put u školu. Veseli i nasmijani, mediteranski vedri i razigrani dočekali su nas s osmijesima i pričom kako im baš ništa nije teško, a već su vidjeli i doživjeli svašta jer ovakve šume u Solinu nema. Jere u prvi razred srednje škole ide u Ogulin, ostalo četvero u Vrbovsko, a mali Ćiro jedva čeka da i on krene u školu. I neka ih! Već su i ovako bitno povećali i poljepšali broj mladih na području Grada Vrbovskog!

Martina Tonković i Dušan Stipanović Majiće su darivali u ime Grada Vrbovskog / Foto M. KRMPOTIĆ