Ove godine Mrkopalj slavi veliku obljetnicu – čak 110 godina od početka visokogorskog skijanja, i to ne samo u Mrkoplju ili Gorskome kotaru, već i čitavoj Hrvatskoj!

Naime, već 2. veljače 1913. godine Hrvatski akademski športski klub (HAŠK) iz Zagreba organizirao je u Mrkoplju prvi trodnevni skijaški tečaj za 14 skijaša. Među njima su bili i Lipovščak, Pandaković i Vickert, koji se nakon toga na skijama uspinju na Bjelolasicu (1533 m), najviši vrh Gorskog kotara. Kako u svojoj knjizi »Zlatni skijaški jubilej: Mrkopalj 1913. – 1963.« navodi dr. Ivo Lipovščak, tada je Bjelolasica, barem u sportskom smislu, sigurno prvi put osvojena, što se uzima kao početak visokogorskog skijanja u Hrvatskoj. Već iduće, 1914. godine, uz drugi skijaški tečaj za 16 skijaša, održalo se i prvo prvenstvo u skijaškom trčanju Hrvatske i Slavonije. Iste godine odvijao se i spust časnika austrijske vojske s Maja, dug četiri kilometra, te patrolno trčanje vojnika pod punom ratnom spremom, kao i spust s Čelimbaše dug 1,5 km. U Mrkoplju je 1934. godine nastala i prva skijaška skakaonica u Hrvatskoj. Zvala se »Pod Vrhin«, a njezin nacrt je radio arhitekt Ivan Rožman, koji je projektirao i skakaonicu u popularnoj Planici u Sloveniji.

Kolijevka skijanja

Mrkopalj, naselje od svega 1.000 stanovnika, do sada je iznjedrio čak pet Olimpijaca iz tri različita zimska sporta, stoga Mrkopalj s punim pravom danas nosi titulu »Kolijevke skijanja«. U Mrkoplju su stasali prva hrvatska zimska Olimpijka Nada Birko Kustec (skijaško trčanje), zatim Franjo Jakovac (biatlon), Petra Starčević (biatlon), Jakov Fak (biatlon) i Leona Popović (alpsko skijanje). Skijaška kolijevka i danas se ponosi svojim sportašima, a jedni od najzaslužnijih za stvaranje velikih i značajnih sportskih rezultata u Mrkoplju, kao i uspjeha mrkopaljskih sportaša u zimskim sportovima na svjetskoj razini, svakako su braća Marijan i Ferdinand (Ferde) Petrović. Blizanci Petrović zaljubljenici su u skijanje, skijaško trčanje, biatlon i druge zimske sportove, a ujedno su i članovi, odnosno treneri Sportskog društva Bjelolasica Mrkopalj. Organizacija je to iz koje sve počinje, gdje stasaju mladi sportski talenti, i koja je bila, ili još uvijek jest, uključena u razvojni put svih pet spomenutih Olimpijaca. Sportsko društvo Bjelolasica Mrkopalj na području Općine Mrkopalj djeluje posljednjih 30-ak godina, a danas unutar Društva djeluju skijaški i biatlonski klub. Kako nam kažu braća Petrović, djeca se paralelno bave s oba sporta. Konkretno, do 12. godine prakticiraju skijaško trčanje, a od 12. godine počinju koristiti oružje, odnosno počinju s prakticiranjem biatlona (skijaško trčanje i pucanje u predviđene mete na strelištu). S 12 godina u ruke uzimaju zračnu pušku, a od 15. godine počinju koristiti pravo malokalibarsko oružje.

– Mrkopalj je, kako bi rekli Slovenci, goranska »vasica« s tisuću duša, od kojih 50 učenika pohađa osnovnu školu, a polovina njih bavi se skijaškim trčanjem. Dakle, naše Društvo čini oko 25 osnovnoškolaca, a u skijaški klub uključeno je i 30-ak starijih skijaša. Osim spomenutih Olimpijaca, naše Društvo ponosi se i pobjednicima Topolina, državnog svjetskog prvenstva za mlađe dobne skupine u skijaškom trčanju. U biatlonu nas predstavlja Filip Crnić, ujedno i član kadetske i juniorske biatlonske reprezentacije, kojeg ove godine očekuje European Youth Olympics Festival (Europski olimpijski festival mladih) u Italiji. Od njega očekujemo velike rezultate, jer već sada u svom godištu spada među 10 najboljih biatlonaca u svijetu, govori nam Marijan Petrović.

Surovost Gorskog kotara

Dakle, SD Bjelolasica Mrkopalj i dalje »proizvodi« brojne sportske talente svjetskoga glasa, stoga je logično pitanje koje smo postavili Marijanu bilo: »Čemu ili komu pripisati ovakve značajne i velike sportske rezultate i uspjehe?«

– Mrkopaljskom krumpiru i zelju! – k’o iz topa će Marijan, učinivši da se atletskom stazom u Mrkoplju, na mjestu gdje smo vodili razgovor i svjedočili treningu budućih biatlonaca, prolomi gromoglasni smijeh.

– Šalu na stranu, rekao bih da u odgojnom momentu naših sportaša do izražaja dolazi surovost Gorskog kotara. Ta surovost priprema sportaša na napore i nepredviđene situacije, što u konačnici donosi vrhunske rezultate. Tu su teške i tvrde zime, evo, pogledajte samo ovu djecu koja u laganoj odjeći trče po ovoj hladnoći, govori nam Marijan, dok hladni vjetar udara u naša lica.

– Oni znaju trčati i za vrijeme debelih minusa, znaju se ponašati u prirodi, angažirani su, uporni, nikad im nije teško… Taj pozitivan stav »ja to mogu« dovodi do otpornosti i vrhunskih rezultata, kaže Marijan Petrović, a njegov brat Ferde započinje priču o prvoj bronci Jakova Faka na svjetskoj razini.

– U utrci u kojoj je Fak osvojio prvu broncu, do zadnjih 500-tinjak metara je zaostajao za drugima. Tada je došao do dijela staze koja je bila neuređena, ili kako bismo sportski rekli – popucala je, i u tom trenutku je uhvatio treće mjesto. On, koji je učio upravo na takvim stazama, najbolje se snašao. To je ta pripremljenost naših sportaša na uvjete koji nisu uvijek idealni i koji često čine razliku, govori Ferde, a Marijan nastavlja:

– U ovom sportu nema egzistencije, eventualno u skandinavskim i nekim zapadnim zemljama. Naši sportaši se bave sportom isključivo iz ljubavi i htijenja. Dakle, iako ne žive od toga, oni i dalje treniraju i osvajaju svjetske medalje. Nažalost, to je tako, nedovoljan je interes javnosti za ovakve sportove, ali mi se ne žalimo, borimo se i radimo to iz ljubavi, kaže Marijan te nadodaje kako se stvari ipak polako pomiču prema naprijed, barem po pitanju stvaranja sportske infrastrukture u Mrkoplju.

Sportska infrastruktura

– Mrkopalj ide velikim koracima naprijed po pitanju unapređenja sportske infrastrukture. Atletski stadion na kojem se nalazimo s ponosom predstavljamo svima i svuda. On nam itekako služi u pripremnom dijelu, kad nema snijega. Općina Mrkopalj radi i na izgradnji i uređenju edukativno-rekreacijske staze na Zagmajni, koja će služiti za biatlon i skijaško trčanje. Asfaltirane su staze u profilu dužine dva kilometra, što su idealni uvjeti za ljetnu pripremu skijaša, jer oni čitave godine imaju treninge. Treba nam još osuvremeniti biatlonsko strelište s metama, ali imat ćemo nordijsko-biatlonski centar na Vrbovskoj poljani, i to na nadmorskoj visini od 950 metara. Uz Općinu Mrkopalj, projekt potpomaže i PGŽ, u suradnji sa Županijskim skijaškim savezom i uz potporu Hrvatskog biatlonskog saveza. Radi se o pozamašnoj investiciji koja će kroz nekoliko godina omogućiti da se i ljeti, i zimi, mogu održavati natjecanja međunarodnog karaktera. Vrbovska poljana je jedina mikrolokacija u Hrvatskoj s planinskom visoravni okruženom šumom, gdje snijeg egzistira od svetog Nikole do 1. svibnja. Interes za takvim tipom nordijsko-biatlonskog centra iskazale su brojne zemlje, kao što su Češka, Slovačka, Poljska, Njemačka, Italija, Slovenija…, nabraja Marijan te pojašnjava da su stranci oduševljeni Gorskim kotarom, odnosno blizinom planina i mora.

– Kada smo imali međunarodni biatlonski kamp, došli su nam Norvežani, Nizozemci, Španjolci, Estonci, Mađari… Svi oni bili su oduševljeni blizinom planina i mora. Da ti možeš jedan trening napraviti u Mrkoplju, ili na vrhu Risnjaka, i s biciklom, u sklopu tog istog treninga, otići na kupanje u Crikvenicu, to je zaista impresivno. Nismo ni svjesni što sve imamo i gdje živimo, kaže Marijan i dodaje kako vjeruje da će novom infrastrukturom porasti interes sve goranske djece za skijaškim trčanjem i biatlonom.

– U ludoj improvizaciji mi smo stvorili olimpijske medalje, zato se nadam da će ih, poboljšanjem uvjeta, biti još više, zaključuje Marijan Petrović.

Obišli cijeli svijet

Marijan i Ferdinand Petrović zimskim sportovima bave se od pete godine života.

– Preko 55 godina smo u toj priči. Nijedna zima nije prošla da nije bilo skijanja, skijaškog trčanja, biatlona, bilo natjecateljskog, trenerskog, rekreativnog… Zahvaljujući sportu, obišli smo cijeli svijet. Vodimo i juniorsku biatlonsku reprezentaciju. Ponosni smo kada vidimo da djeca žele i hoće i da su u konačnici sretna i ispunjena. Ona su ta koja te motiviraju da nastaviš dalje, da se trudiš, radiš, živiš…, govore braća Petrović.