CRNI LUG – Ostvare li se one mračne prognoze nekih klimatologa koji tvrde kako ove godine trebamo biti sretni jer će ovo do sada pakleno toplo ljeto biti, u stvari, najhladnije (!) u deset narednih godina, onda će nam itekako u budućnosti trebati dovitljivosti, kreativnosti i spretnosti da tijekom užarenih ljetnih mjeseci preživimo i spasimo i sebe i prirodu. Baš to, dakle dovitljivost i kreativnost, ovog su ljeta pokazali u Nacionalnom parku Risnjak gdje su, dobro predviđajući kako će ljeto donijeti sušu, reagirali na vrijeme te spasili dio Kupe od jače suše, bolje reći osigurali opstanak riba i ostalih stanovnika rijeke na potezu od potoka kanjona Sušice pa do lokacije Malni.

Mario Malnar / Snimio M. KRMPOTIĆ

»Krpanje« rupa

Na spomenutim lokacijama, a riječ je o otprilike kilometar vodotoka Kupe, i to tek kilometar-dva od samog izvora, Kupa lagano zavija, snaga bujice se gubi i za sušnih godina tu se zna bitno spustiti razina vodostaja. Događa se to zbog toga što u tom dijelu njezinog toka postoji nekoliko kraških rupa u koje voda ponire. Naravno, kad kiša ima dovoljno to nije problem jer dio vode koji ponire nije velik i lako ga nadomjeste i taj minus prikriju veće količine vode koje »šibaju« iz mističnog izvora Kupe. No, onih godina kad se dogodi dugo razdoblje bez kiša i kad vodostaj padne, te rupe – u domaćem ih narječju ljudi zovu »požerovniki« – postaju sve veći problem jer se ionako umanjena količina vode slijeva u te rupe čime se, logično, snizuje vodostaj. Sve to lokalno stanovništvo jako dobro zna, a znaju to i dva uposlenika NP-a Risnjak – edukator Mario Malnar te čuvar prirode, nadzornik Dragan Arih. Upravo njih dvojica predložila su ravnatelju Mariu Antoliću da spriječe nevolju i »zakrpaju« barem privremeno te rupe. Kako je to učinjeno ispričao nam je Mario Malnar.

– Baš kod ulaza kanjona Sušice u Kupu postoji nekoliko »požerovnika« od kojih je jedan vrlo velik i nalazi se baš na smjeru iz kojeg dolazi najveći dio vode koja ponire u taj ponor. Kad je vodostaj visok, to nije problem, ali čim se spusti to postaje opasno i bez imalo problema se i čuje i vidi kako rijeka na tom dijelu ponire i gubi znatan dio vode. Kolega Arih i ja to smo već za prvih žestokih vrućina uočili te uz konzultacije sa Stručnom službom krenuli u akciju. Znali smo što i kako jer to nije neki nepoznat problem. Ja sam, primjerice, dok još ovo područje nije bilo dio NP-a »Risnjak« (prije 1997. godine), znao »sanirati« te požerovnike, počinje priču Malnar.

Spasonosni opuh

– Prvi korak u tom poslu je nabaviti što više opoha (lopuh), biljke koja ima veliku površinu i odlično prianja uz stijene u vodi i idealno zatvara rupe među stijenama. Budući da su rupe velike, trebalo nam je jako puno opuha pa smo, na mjestima uz naselje Crni Lug gdje znamo da raste u velikom broju, prikupili znatne količine te ga dovezli do obale zajedno s lijeskovim granama koje smo pripremili za sanaciju požerovnika. Nakon toga smo očistili put do požerovnika, namjestili kamenje te počeli postavljati slojeve opuha na koje smo potom stavljali pokošenu travu i paprat te još za kraj nasložili lijeskovih grana i na vrh svega toga stavili kamenje kako bi pritisak na tu konstrukciju bio što veći i kako bi ona izdržala nalete vode. Na taj smo način sanirali dvije velike rupe, a kako bismo vidjeli rezultate, mi smo na utoku potoka Sušica u Kupu postavili kamen te označili razinu vodostaja u trenutku kad su radovi bili gotovi. Tri dana kasnije razina Kupe bila je deset centimetara iznad naše oznake! Dakle, uspjeli smo! Spriječili smo otjecanje vode u dubinu, govori Malnar koji napominje kako su te aktivnosti posebno važne za riblji fond Kupe.

– Rijeka bez riba gubi svoj smisao, a bitan pad vodostaja itekako može dovesti u opasnost riblji fond. Tu ne mislim na one velike ribe koje u takvim uvjetima lako ulovimo i prebacimo u dublje vode, već na mlađ koju ne možeš tek tako prikupiti, a i puno je osjetljivija. U uvjetima jako niskog vodostaja ta mlađ bi jako stradala i zbog toga nam je bilo bitno da na tom dijelu Kupe, gdje uvijek ima puno mlađi, osiguramo što viši vodostaj. Baš zato nam je jako drago da smo u tome uspjeli, govori Malnar napominjući kako je riječ o fizički zahtjevnom poslu koji treba što prije realizirati želi li se spasiti riblji podmladak.

– Naporno smo, baš ono udarnički, radili dan i pol. Naravno, naše konstrukcije opuha, trave i granja trajat će neko vrijeme, a onda će ih voda, posebno kad padnu jesenje kiše, odnijeti. No, najbitnije je da smo Kupu, ribu i ostalu floru i faunu spasili sada u trenucima kad je prijetio ozbiljan pad vodostaja, zaključuje Malnar koji naglašava kako se nije zadiralo u nikakve prirodne procese, već se spriječio gubitak vode, a rupe su se privremeno popunile prirodnim materijalom.