Fužine

Dijalektalno sijelo "Govor mog zavičaja": Hvala na očuvanju jezika i tradicije svojih predaka

Marinko Krmpotić

Foto Marinko Krmpotić

Foto Marinko Krmpotić

Lokalni govor, tradicija i identitet predstavljeni su ovog puta kroz radove, recitacije i igrokaze u kojima je sudjelovalo 35 učenika iz osam goranskih osnovnih škola



Kaj, ča i što i ove su jeseni »zazvonili«, ovog puta u Fužinama, u već trideset i trećem po redu dijalektalnom sijelu »Govor mog zavičaja« kojeg je, u godini kad obilježavaju velikih 240 godina rada, domaćin bila fužinska OŠ »Ivanka Trohar«.


Lokalni govor, tradicija i identitet predstavljeni su ovog puta kroz radove, recitacije i igrokaze u kojima je sudjelovalo 35 učenika iz osam goranskih osnovnih škola.


Nazočne je u ime domaćina prva pozdravila Jasna Štimac, ravnateljica OŠ »Ivanka Trohar« Fužine, istaknuvši kako su sa 66 učenika mala škola, ali se trude svojim učenicima osigurati što kvalitetniji odgoj i obrazovanje.


Mala, ali uspješna škola




– Da smo u tome uspješni potvrđuje i to što smo ove godine u povodu Dana učitelja dobili nagradu kao najbolja obrazovna ustanova u Primorsko-goranskoj županiji.


Drago nam je što smo domaćini ovog tradicionalnog dijalektalnog druženja jer i sami veliku pažnju posvećujemo dijalektu koji na našem području ima i kaj i što i ča, rekla je ravnateljica Štimac, zahvalivši svim mentorima na doprinosu koji daju u poučavanju dijalekata, posebno onima koji nisu Gorani, ali se trude »uhvatiti« notu dijakleta i čuvati govornu tradiciju kraja u kojem rade.



Riječi pozdrava okupljenima je uputio i Leo Marić, predsjednik delničkog Ogranka Matice hrvatske koja je prije 33 godine pokrenula i od tada organizira ovo dijalektalno sijelo.


– Posebna hvala učenicima koji u ovo doba gubitka lokalnih identiteta čuvaju govor svojih baka i djedova, rekao je Marić.


Riječima dobrodošlice pridružila se i Ana Merle, načelnica Općine Fužine, istaknuvši kako je kroz dugogodišnji rad ove priredbe zasigurno sačuvano i nešto što bi bez tog doprinosa i truda nestalo.


– Za svaku je pohvalu vaš rad na očuvanju tradicije i jezika svojih predaka, rekla je načelnica Merle.


Druženje je otvoreno pjesmom fužinarskog školskog zbora pod ravnanjem Bojane Perhat, a prve su na pozornicu potom stupile delničke osnovke Vika Marija Blašković, Elin Briški, Tihana Crnković i Nela Šnajdar koje su pod rukovodstvom njihove mentorice Linde Resman Šoštarić uspješno izvele igrokaz u kojem su kroz priču o bakama i unukama čulo ne samo delničko kaj, već i mrkopaljsko što!


Odlične su bile i Ivona Božić, Katja Dragičević i Nikol Štiglić, učenice OŠ Rudolfa Strohala Lokve s mentoricama Marijanom Rakas i Andrejom Marković, koje su kombinacijom crteža i govora predstavile niz starih predmeta iz zavičajne lokvarske etnozbirke.


Mrkopaljci su glasno i jasno rekli svoje što kroz vlastite stihove koje su čitali Sara Juranić, Jelena Blašković, Eleonora Crnković, Josipa Mandić, Agatha Tomić i Marko Tadejević, a za nastup su ih pripremile Bruna Mihelčić Fak, Zora Kružić i Božana Blašković.


Druženje


Skradske osnovce za nastup na sijelu pripremile su Sanja Despot Abramović i Ana Matić Zagorac, a po »skrački« su »divanile« Matea Pleše, Barbara Marković, Eva Debeuc i Laura Jurković, dok su boje »ravnagarskog« branili učenici OŠ Dr. Branimira Markovića Ivano Bajt, Gabriel Kordiš, Boris Svetličić, Patrik Jurčević, Borna Podobnik, Mateo Bonjšak, Anja Mirković i Lena Stepić s kojima je radila Romana Mance.



O Severinu na Kupi i tamnošnjem prekrasnom dvorcu, kao i o jeseni u tom kraju, čuli smo kroz stihove Petre Lisac i Lane Luketić, učenica Područne škole Severin na Kupi kojima je mentorica Helena Jedriško, a iz matične škole tog kraja, Osnovne škole Ivana Gorana Kovačića Vrbovsko, svoj su doprinos dale Iskra Štajduhar, Tina Burić Veršić s mentoricom Manuelom Valenčić.


Napokon, za završetak su se, logično, pobrinuli domaćini iz OŠ Ivanke Trohar, točnije Deni Stević koji je »govorija« po lički i Toni Miloš koji se iskazao fužinarskom kajkavštinom, a sve to »u režiji« njihove mentorice Antonije Baričević.


Sijelo je kraju privedeno podjelom zahvalnica, zajedničkim fotografiranjem i druženjem te, naravno, dogovorima i obećanjem o sličnom susretu iduće godine.