U kategoriji šahista do 9 godina Nou iz Lučica kraj Delnica do zlata je dijelilo tek pola boda. Budući da je ovo njegovo prvo »veliko« natjecanje, nema sumnje da će se za njega još čuti
povezane vijesti
LUČICE – Ovog korona-proljeća i ljeta u Gorskom kotaru vrlo uspješno »raste« – šah!
Tako se Vrbovšćanka Patricija Vujnović okitila naslovom seniorske prvakinje Hrvatske što je prva titula prvakinje za neku goransku šahisticu. No, uspjeha je bilo i u mlađim uzrastima pa je tako skradski šahist Ivan Ribić na prvenstvu Hrvatske za šahiste do 9 godina održanom u Trogiru osvojio treće mjesto. Na istom tom natjecanju stepenicu iznad njega bio je drugi goranski predstavnik, Noa Kašelić, učenik trećeg razreda delničke OŠ Ivana Gorana Kovačića. Noa je iz Lučica, naselja udaljenog od Delnica oko četiri kilometra, a šah je počeo igrati tek prije godinu i pol dana, točnije u travnju prošle godine, i to nakon stalnih nagovora tate Ante te, posebno, djeda Ćerima koji je i sam odličan šahist. Kad su vidjeli da ga ta igra zanima i da je »mali« sve bolji, odlučili su ga prošlog ljeta prijaviti u šahovski kamp u Fužinama.
Bez velikih očekivanja
– Tamo mi je bilo dobro i šah mi se još više dopao. Ostvario sam i svoje prve dvije pobjede, a tamo me je uočio i Zdenko Jurković na čiji sam se prijedlog upisao u ravnogorsku Šah školu Goranka, priča nam Noa, dodajući da su nakon toga počeli nastupi na raznim turnirima, županijskom prvenstvu te sportskim igrama mladih, pri čemu je pobjeđivao i, primjerice, puno starije igrače od sebe, čak i županijsku prvakinju do 15 godina, prvaka Hrvatske dvije godine starijeg od njega, a u simultanki čak i Tea Tomulića, FIDE majstora. Često su s tih nastupa stizale medalje pa je tako već vlasnik lijepe kolekcije kolajni iz Vrata, Brod Moravica, Crikvenice, Liča, Fužina, Dobrinja i Krka te, naravno, Trogira. Ti su kvalitetni nastupi doveli do odluke da nastupi i na prvenstvu Hrvatske u U9 uzrastu.
Noi je to bilo prvo prvenstvo Hrvatske, prvi veliki turnir s najboljim igračima njegova godišta pa je, ističe, na to prvenstvo išao bez nekih velikih očekivanja, više kao na dobar izlet na kojem će nešto naučiti. Kad ono – osvojio je srebrnu medalju i naslov viceprvaka Hrvatske, a pobjednik je bio bolji od njega za samo pola boda.
Srebrni put
– Pa naravno da sam nakon svega bio oduševljen! Djelovalo mi je sve jako nestvarno i lijepo. Bio sam 12. nositelj i daleko od kruga favorita, a kad si nisko na listi nositelja, onda igraš s onima koji su na čelu liste. Tako je meni prvi susret bio protiv drugog nositelja koji je bio favorit, ali sam ga pobijedio. Onda sam igrao i protiv četvrtog nositelja koji je bio prvak Hrvatske do sedam i osam godina, ali sam i njega pobijedio. Pa sam onda bio bolji i od prvaka Hrvatske u brzom šahu. Baš sam dobro igrao, tim više jer mi je to bio prvi veliki turnir, a nekim drugima to je bilo već treće prvenstvo Hrvatske jer su nastupali od U7 uzrasta svake godine. Jedini teži trenutak bio je kad sam doživio prvi poraz jer me to pogodilo, ali sam se ipak brzo sabrao i nastavio igrati dobro te na kraju sa šest pobjeda, jednim remijem i dva poraza osvojio drugo mjesto, prisjetio se Noa svog trogirskog srebrnog puta.
Naravno, Noin sjajan rezultat oduševio je cijelu njegovu obitelj, posebno djeda Ćerima i baku Jelenu čiji je ljubimac, ali su isto tako presretni i ponosni i mama Mandica te tata Ante. Svi oni nastoje mu pomoći koliko mogu i zadovoljni su što je tako predan šahu, a Noa bi volio – trenirati još više.
Nadmudrivanje
– Za sada treniram jednom tjedno u Ravnoj Gori kod Hrvoja Jurkovića koji je odličan trener i puno nas nauči pa sam mu jako zahvalan na trudu. Volio bih trenirati više i češće jer mi se šah jako sviđa, a najdraži dio te igre mi je razmišljati o tome kako nadmudriti protivnika, kako postaviti igru i što je bolje voditi te pri tome paziti na poteze protivnika i predvidjeti njegove ideje i zamke. Najbolje je što mi kad igram šah – uopće nije dosadno, zaključuje Noa dodajući da mu je sljedeće veliko natjecanje županijsko prvenstvo do 11 godina na kojem je prošli put kao osmogodišnjak bio drugi, a sad bi, kaže, možda mogao i bolje jer je stariji, a oni najbolji su prešli u višu starosnu kategoriju.
Izvrstan i u školi
Noa je učenik trećeg razreda OŠ Ivana Gorana Kovačića iz Delnica, škole koja puno pažnje posvećuje sportu. U razredu ih je, kaže nam, dvadeset i jedan, a razrednica im je Mladenka Tomac.
– Ona je jako dobra učiteljica i već sad nas je puno naučila. Ja sam u prve dvije godine imao sve petice i samo dvije četvorke, a za ovu godinu ćemo vidjeti, kaže Noa Kašelić.
