Ante Lalić, nogometaš delničkog Goranina, ovog je proljeća doživio svoj najveći sportski uspjeh – kao kapetan futsal reprezentacije Hrvatske gluhih i nagluhih osvojio je treće mjesto na Europskom prvenstvu. Štoviše, s dva pogotka Lalić je u ukupnoj pobjedi od 6:2 protiv reprezentacije Turske, u utakmici za treće mjesto, dao ogroman doprinos osvajanju bronce. No, kako je sve počelo, pitamo ga…

Od djetinjstva s loptom

– Nogomet sam počeo trenirati u šestoj godini u HNK-u Goranin čiji sam i danas igrač. Trinaest sam godina u futsal reprezentaciji Hrvatske gluhih i nagluhih osoba. Ukupno sam bio na četiri europska (Bugarska, Italija, Finska, Hrvatska) i dva svjetska prvenstva (Švicarska, Italija), a naredne godine prvi ću put sudjelovati na olimpijskim igrama gluhih i nagluhih koje će biti održane u Austriji, govori Lalić.

Prepričavavši put hrvatske reprezentacije do povijesne bronce, prve medalje futsal reprezentacije gluhih i nagluhih, Ante kaže:

– U našoj su skupini trebale biti tri reprezentacije – mi, Portugal te Bosna i Hercegovina. Nažalost, Bosna nije stigla, a to je značilo da mi i Portugal praktično igramo kvalifikacijsku utakmicu za nastavak natjecanja. Nije bilo lako, ali bili smo bolji i pobijedivši s 2:0 zasluženo se plasirali u četvrtfinale gdje nam je protivnik bio Izrael. To je bila teška i tvrda utakmica u kojoj smo se vraćali iz zaostatka čak tri puta te minus od 2:4 pretvorili u pobjedu od 5:4! Nakon te »ludnice« u polufinalu smo igrali protiv Ukrajine i tu je opet sve bilo ludo. U regularnom dijelu bilo je 4:4, a nakon produžetaka smo u zadnjoj minuti dobili gol i izgubili 5:6.

Dobra klapa

Naravno, bilo nam je strašno teško. Nismo tu noć mogli spavati. Do tri ujutro smo bili budni i pokušali se sabrati, preboljeti taj poraz, porazgovarati, vidjeti što i kako dalje. U utakmici za treće mjesto čekala nas je Turska za koju smo znali da je težak protivnik jer znaju igrati, a vole biti i pomalo »prljavi«, tući se. No, mi smo bili puni volje da pokažemo kao smo zaslužili finale, a kad smo istrčali i vidjeli koliko je ljudi došlo navijati za nas, motivi su nam dodatno narasli. Igrali smo zaista odlično i nismo im dali ni najmanju priliku. Dovoljno o tome govori završnih 6:2 za nas. Ja sam zabio prva dva gola za nas i poluvrijeme je završilo rezultatom 2:1, a u drugom smo ih u potpunosti slomili i kad smo došli do 5:1 znali smo da je sve gotovo. Naravno, to su mi, uz odličan gol Ukrajini, najdraži golovi u karijeri.

Ante Lalić kapetan je futsal reprezentacije Hrvatske i mnogi kažu kako za tu reprezentaciju znači što i Luka Modrić za nogometnu reprezentciju Hrvatske.

– Dobra smo klapa, iz cijele Hrvatske dolazimo, volimo nogomet i Hrvatsku pa uživamo u ovome što radimo. Glavni nam je trener Ante Kraljević, a u stručnom stožeru su još Duško Martinac i Ivan Ribičić. Ovaj veliki uspjeh ostvaren u Poreču dodatno nas motivira i već smo svi puni volje da naredne godine u Austriji na Olimpijskim igrama za gluhe i nagluhe »napadnemo« medalju.

Kapa dolje

Ante je oduševljen i usponom i popularnošću futsala, posebno finalnim kup utakmicama Rijeke i Dinama.

– Bilo je fantastično. Rijeka je u nekoliko posljednjih godina učinila pravo malo čudo i u tri su najbolja kluba u Hrvatskoj pa svima koji su za to zaslužni skidam kapu. Prekrasno je vidjeti punu dvoranu na Trsatu i osjetiti tu pravu fantastičnu navijačku atmosferu, rekao je Lalić.