DELNICE – Nakon knjige »Plitvice iz rova«, u kojoj je opisao svoja ratna iskustva vezana uz boravak na ličkom ratištu tijekom prvih dana Domovinskog rata, Arsen Silić dao si je truda te objavio novu knjigu – »Oteti svoje«. Iznova je riječ o knjizi u kojoj se nastoji progovoriti o vlastitim ratnim iskustvima, a tema su ovaj put zbivanja vezana uz ratne dane iz 1991. godine, točnije ono što se zbivalo dok je Silić bio pripadnik Posebne jedinice Policijske stanice Delnice.

Silić, kao i u svojoj prvoj knjizi objavljenoj 2019. godine, govori o direktnim iskustvima s terena pa je tako detaljno opisan napad na stražarnicu u vojnom skladištu V2, napad koji su izveli pripadnici Posebne jedinice PS Delnice i koji je bio najdramatičniji trenutak osvajanja JNA kasarne i velikih vojnih skladišta tadašnjeg delničkog garnizona.

Osvajanje delničke kasarne

Opisane su i pojedinosti koje su pratile ulazak u kasarnu na Drgomlju, odlazak pripadnika JNA, otprema osvojenog oružja iz vojnih skladišta, napad neprijateljske avijacije…dakle, sve što je početkom studenog davne 1991. godine činilo neizvjesne, opasne i teške trenutke osvajanja delničke kasarne. Silić se također okreće – jer mu je i to poznato – opisu sustava policijskih ispostava u nekoliko goranskih naselja te govori o načinu na koji se tadašnje stanovništvo pripremalo za obranu od eventualnog napada neprijateljskih snaga koji je, budući da je kroz Gorski kotar prolazila granica zamišljenom linijom velikosrpske države Karlovac – Karlobag, bio itekako moguć.

Arsen Sillić / Foto: M. KRMPOTIĆ

Svoju knjigu Silić naziva »knjigom istine«, pri čemu je jasno da pri tome misli na svoju istinu, istinu utemeljenu na iskustvima osobe koja je kao pripadnik obrambenih snaga sudjelovala u opisanim akcijama Domovinskog rata. Naravno, pri iznošenju podataka i opisu zbivanja Silić iznosi i vlastite stavove, ocjene i procjene, što se možda nekima neće dopasti. No, svatko ima pravo iznijeti svoju stranu priče. Posebno ako je argumentira na način na koji je to Silić učinio i u svojoj drugoj knjizi. Potvrđuje to u riječima pogovora Marinko Krešić, general bojnik u miru te predsjednik Hrvatskog generalskog zbora koji, između ostalog, kaže.

– Knjiga »Oteti svoje« nije pisana, kako bi se reklo, »sa strane«. Ne piše je netko na temelju tuđih doživljaja, viđenja i tumačenja. Piše je neposredni sudionik, djelatni pripadnik Policijske stanice Delnice, koji je zajedno sa svojim kolegama osvojio vojno skladište Velebit 2 u kojem se, uz naoružanje garnizona JNA u Delnicama, nalazilo na »čuvanju« i oružje Teritorijalne obrane goranskih općina Čabar, Delnice i Vrbovsko. Vrlo precizno, iz prve ruke autor opisuje tijek zbivanja prije i poslije tog herojskog čina osvajanja delničkog garnizona i naoružavanja Hrvatske vojske – napisao je general Marinko Krešić.

Sudionik akcije

Sam autor na pitanje o tome što ga je motiviralo za novi literarni istup kaže:

– Kao i u slučaju prve knjige motivirale su me neistine koje se često plasiraju o Domovinskom ratu, odnosno prešućivanje istine. Toga je bilo puno i u slučaju Plitvica, kao i u čuvenoj delničkoj akciji oslobađanja kasarne Drgomalj i vojnih skladišta. Bio sam sudionik i te akcije i znam da nije obrađeno sve što se događalo, odnosno da se često o tim dramatičnim zbivanjima govorilo neistinito i prikrivala se istina. Ja sam sada iznio svoje viđenje tih dana, viđenje čovjeka koji je s puškom u ruci sudjelovao u toj akciji. Znam da će možda neke ljude povrijediti ono o čemu govorim, ali to je moj stav, to su podaci u koje sam sto posto siguran. Kad se piše o tim i kasnijim danima rata na goranskom području, često se govori o nekakvom miru i oazama mira. Smatram da nije bilo isključivo tako. Znam da su tih dana mještani Moravica naoružavani opremom i oružjem koje im je u mjesto dostavljala JNA pomoću helikoptera i vlakova. Znam da su neki od ljudi iz tog kraja sudjelovali u obukama tadašnje JNA s ciljem da sudjeluju u odcjepljenju tog dijela Gorskog kotara od Hrvatske. Slažem se da je bilo mirotvornih aktivnosti vrijednih pažnje, ali bilo je i potpuno suprotnih oblika ponašanja koje, siguran sam, također treba spomenuti, a ne ih prikrivati – govori Silić, koji ističe kako će nastojati, upravo zbog širenja istine i čuvanja sjećanja na te dane Domovinskog rata, ovu knjigu objavljenu u vlastitoj naknadi promovirati što češće te je darivati školama s goranskog područja.