RIJEKA – Naš list u više navrata je pisao o velikim poreznim dužnicima, tvrtkama koje su registrirane u Rijeci i riječkom prstenu, javnosti potpuno nepoznate, vlasnici su im mahom talijanski državljani, a posluju po sličnom obrascu: prvo je napravljen veliki promet i iskazana dobit, pa su neke dospjele i na Finine liste najvećih dobitaša u regiji te tako i dospjele u oči javnosti, da bi potom ostali veliki porezni dugovi. Neke od tih tvrtki godinama se pojavljuju na samom vrhu listi najvećih poreznih dužnika u Primorsko-goranskoj županiji, tzv. listi srama, što znači da ih je Porezna prepoznala kao dužnike, ali s obzirom na to da dio tih naziva iz godine u godinu samo »prepisuje«, dug se izgleda nije naplatio. Neke od tih tvrtki u međuvremenu su se zatvorile, no porezne dugove su ostavile. Najčešće nemaju zaposlenih, imovine, a registrirane su na raznim riječkim adresama, pri čemu su neke, moguće, i povezane.

Pokrenuti postupci

Svojevremeno je Ministarstvo financija tek načelno komentiralo ovaj slučaj. Poreznu upravu stoga smo opet pitali je li u međuvremenu naplatila išta od tih milijunskih dugova. Upit smo poslali praktički još prošli mjesec, odnosno 31. kolovoza, i to na tri e-mail adrese: pročelniku riječke Porezne uprave Denisu Buterinu, potom na odnose s javnošću Porezne uprave u Zagrebu (informiranje), te glasnogovornici Ministarstva financija. Buterina smo odmah nazvali, pri čemu je prvo imao volju komunicirati, međutim ipak nas je naposlijetku uputio isključivo na središnjicu. Pitali smo je li Porezna u međuvremenu išta poduzela vezano za prisilnu naplatu, je li podnijela kakvu prijavu, ako se sumnja na pranje novca ili druge nezakonite radnje, postoji li suradnja hrvatskih s talijanskim poreznim i drugim tijelima, jer, iako porez nije plaćen u Hrvatskoj, očito je riječ o prekograničnim pitanjima. Pitali smo i je li se nešto poduzelo barem u dijelu preventive, te postoji li adekvatna suradnja s bankarskim sektorom.

U više smo navrata kontaktirali voditelja Službe za strategiju, informiranje i elektroničke servise, Slavišu Penavu, koji je ponavljao da je odgovor na odobrenju kod ravnatelja. Sredinom prošlog tjedna poslali smo i podsjetnik. Nakon dva tjedna, Porezna se konačno oglasila, no opet općenito, bez ikakvih brojki, da je nešto uspjela naplatiti. U odgovoru tvrdi da »kontinuirano prati porezna dugovanja te pokreće i vodi postupke naplate i ovrhe prema svim poreznim dužnicima, vodeći se istim kriterijima za sve porezne obveznike iste kategorije, na cijelom teritoriju Republike Hrvatske«. Opisali su i proceduru.

Razmjena informacija

– U postupanju pri naplati poreznog duga Porezna uprava postupa prvenstveno prema odredbama Općeg poreznog zakona te posebnih propisa koji uređuju postupke ovrhe. Radi naplate poreznog duga, a prije pokretanja postupka ovrhe, poreznom dužniku se u pravilu upućuje pisana opomena kojom ga se poziva na dobrovoljno plaćanje duga. Ako porezni dužnik niti nakon što je opomenut ne plati dužni iznos, Porezna uprava pokreće postupak ovrhe iz cjelokupne imovine poreznog obveznika (potraživanja, vozila, nekretnine i sl.). Tako će u pravilu Porezna uprava, nakon blokade računa, nastaviti ovrhu na pokretninama i potraživanjima te u slučaju da ovršenik ima nekretnina, najprije osigurati naplatu duga upisom založnog prava na nekretnini. Ako sve poduzete mjere ne daju rezultata te ako je dug pravomoćno utvrđen tek tada se provodi ovrha na nekretnini, opisuju u Poreznoj. Ističu i kako »porezne obveze nastaju podnošenjem propisanih poreznih prijava od strane poreznih obveznika ili zaduženjem u postupku poreznog nadzora, odnosno financijskih istraga koje Porezna uprava provodi u okviru svoje nadležnosti«.

– Ukoliko se tijekom poreznog nadzora pojavi sumnja da je porezni obveznik počinio kazneno djelo ili prekršaj, porezno tijelo obvezno je podnijeti prijavu nadležnom tijelu. U slučaju postojanja osnova sumnje u počinjenje kaznenih djela koja se procesuiraju po službenoj dužnosti prijave se podnose tijelima kaznenog progona koja potom poduzimaju radnje sukladno Zakonu o kaznenom postupku, kažu u Poreznoj, te naglašavaju da »postoji suradnja hrvatske Porezne uprave s poreznim vlastima drugih zemalja, prvenstveno EU članica no suradnja je moguća i s drugim državama«. Napominju i da zakonsku osnovu za poslove razmjene informacija i pružanje uzajamne pomoći pri naplati tražbina čine Direktiva Vijeća 2010/24/EU, Provedbena uredba Komisije EU br. 1189/2011 i odredbe Općeg poreznog zakona.

– Navedeno znači da ako se utvrdi da dužnik ima imovine u drugoj državi, a Porezna uprava Republike Hrvatske pokušala je sve da se dug naplati u Republici Hrvatskoj, tada je moguće zatražiti pomoć u naplati od poreznih vlasti te druge države. Ukoliko je riječ o poreznim obveznicima, odnosno direktorima i članovima društava, nerezidentima o provedenim postupcima iz nadležnosti Porezne uprave, međunarodnom razmjenom podataka, obavještavaju se i nadležna tijela drugih država članica i trećih zemalja, navode u Poreznoj.

Traže pomoć izvana

– Sukladno članku 8. OPZ-a Porezna uprava ne može iznositi podatke o konkretnom slučaju odnosno poreznom obvezniku, ali možemo potvrditi da su sve zakonom propisane mjere, koje Poreznoj upravi stoje na raspolaganju radi naplate poreznog duga, poduzete, zaključuju u Poreznoj. Dakle, iz Porezne opet općenito, pri čemu tvrde da im zakon brani konkretnije. No, nije li neobično da imaju »liste srama« na koje izlaze s konkretnim nazivima tvrtki, ali i imenima fizičkih osoba, a onda ne mogu komentirati. Nadalje, iako izrijekom ne navode, iz odgovora bi se možda moglo zaključiti da traže pomoć u naplati izvana, odnosno da su slučaj »internacionalizirali«. Problem se očito vuče godinama, dugovi evidentiraju po više osnova, od poreza, doprinosa, trošarina, a zbirni iznosi penju se na desetke milijuna. Porezna tvrdi da sve pokušava, no ničim se konkretnim nije pohvalila. Za dalje bi najvažnija bila preventiva, za što bi možda trebale biti razrađene kvalitenije procedure, uspostavljena bolja suradnja i slično. No, ni tu nisu istakli neki poseban progres.