RIJEKA – Koliko je vagona i lokomotiva potrebno da se jedna cijela škola iz Zagreba preseli u Rijeku, znaju dobro učenici i nastavnici Prirodoslovne škole Vladimira Preloga koji su danas na jedan dan zagrebačke školske klupe zamijenili boravkom u Rijeci. Njih gotovo 1.100 u jutarnjim se satima iskrcalo na riječkom željezničkom kolodvoru gdje su stigli raspoređeni u čak 14 vagona koje su dovezle dvije lokomotive. Njihov dolazak u Rijeku nije bio slučajan, jer kako je pojasnio ravnatelj Zlatko Stić, učenici te škole predvođeni cijelom zbornicom već 18 godina u okviru projekta “Lijepom našom” putuju Hrvatskom. Po principu jedan razred – jedan vagon svake godine uoči Svjetskog dana učitelja ukrcaju se u vlak i pod motom “Upoznajmo Lijepu našu” putuju na različite destinacije, a taj ih je projekt prije dvije godine odveo i preko granice, sve do Ljubljane.

Nova prijateljstva

– Ako putujemo u Graz i neke druge gradove u Europi, zašto ne bismo upoznali i hrvatske gradove. Prije 18 godina krenuli smo u Vukovar i od tada mijenjamo gradove. Ne možemo južnije od Rijeke jer put predugo traje. Lijepo je vidjeti gradove u kojima veliki broj učenika nije ni bio. Pored toga cilj je i socijalizacija početkom školske godine, što se može puno bolje postići u vlaku nego u autobusu.

Putem do Rijeke u vlaku se pjevalo, plesalo, a neki su učenici napravili nekoliko kilometara šetajući po kupeima i vagonima. Na taj se način druže i upoznaju, a stvaraju se i ljubavi. Neke od tih ljubavi puknu već na povratku, ali ipak traju neko vrijeme. Ukupno smo doveli 993 učenika i 82 profesora koji su došli razgledati Rijeku u dogovoru s riječkom Pridoslovnom i grafičkom školom, pojasnio je Stić.

Dodajući da putovanje svake godine financiraju roditelji, kaže da je u dogovoru s Hrvatskom željeznicom postignuta minimalna cijena od 13 eura.

– Mi smo jedinstveni putnici HŽ-a, surađujemo puno godina. Svađamo se, malo nam kasne, ali na kraju smo zadovoljni, ističe ravnatelj.

Na pitanje koliko su najviše kasnili, Stić kaže da je to bilo prije devet godina kada su posljednji put posjetili Rijeku. Tada je vlak kasnio punih sat vremena, a razlog je bio što ih je vozila samo jedna lokomotiva te su morali čekati novu. Jučer je kašnjenje bilo minimalno, a na peronu čekali su ih učenici Prirodoslovne i grafičke škole, predvođeni ravnateljem Radenkom Bradićem, koji su imali zaduženje svaki razred zagrebačke škole zasebno odvesti u razgledavanje riječkih znamenitosti.

– Razvija se i suradnja među školama, a među učenicima se razvijaju nova prijateljstva. To je bit školstva, obrazovanja i odgoja, naglašava Stić.

Prvi put i vlak, i Rijeka

Ideja za takav projekt bila je upravo njegova, a školu je na putovanja potaknula i školska statistika jer gotovo 50 posto učenika nije putovalo vlakom, a dio nije nikad bio na zagrebačkom Glavnom kolodvoru. Među učenicima koji su jučer vlakom stigli u Rijeku ne samo da je bilo onih kojima je to bilo prvo iskustvo putovanja tim prijevoznim sredstvom, već i onih koji nikada u gradu na Rječini nisu bili. Jedna od njih je Melania Zlodih.

– Prvi put sam u Rijeci. U vlaku je atmosfera super, svi učenici se međusobno druže bez obzira na to jesu li mlađi ili stariji, kazala je Melania.

Njezina kolegica Marta Dorotić nije prvi put posjetila Rijeku, ali je ovo bilo jedno od dužih putovanja.

– Nije mi prvo putovanje vlakom, ali je ovo do sada bila najveća relacija. Sa školom sam prije dvije godine bila u Ljubljani, prošle smo godine bili u Varaždinu i sada smo u Rijeci.

Za Jurana Poharevića jučerašnji je dan bio pun pogodak.

– Meni je ovo fenomenalno! Zahvalan sam školi što nam ovo omogućava i mislim da nema škole koja ima ovakav događaj. Dosad sam vlakom putovao jednom, ali nisam baš neki čovjek od vlakova, otkrio je Juran.

Druženje u vlaku, dodala je Mia Kelčec, najbolji je dio putovanja, dok je Ida Kaburić putovanje do Rijeke ocijenila jako zanimljivim.

– Put je bio interesantan. Upoznala sam puno novih učenika. Stvarno ima puno zanimljivih i dragih ljudi u ovoj školi. Prvi put sam putovala vlakom u drugom osnovne pa se i ne sjećam baš najbolje svega, ali ovo je definitivno bio put koji će se pamtiti, zaključila je Ida.