snimio Edi Prodan
Iako bi to bio lijepi rođendanski dar, zbog današnjih vremenskih prilika teško da će rekord biti nadmašen. Kao što je nemoguće nadmašiti i godine u kojima se uz buzetsku stazu okupljalo i po 15-ak tisuća gledatelja.
Ona je preživjela silne ekonomske krize, raspade i rađanje država, preživjela je i u ratu, uspijevala je u miru ali miru ispunjenom siromaštvom, preživjela je čak, što je uistinu malo kome uspjelo planetarno raširenu bolest, pandemiju koronavirusa. Uvijek slavljena, brzinom i zaraznim mirisom oktana opijena dočekala je danas i svoj 40. rođendan. I ako ste pomislili da je pobrojeno nemoguće, razuvjerit ćemo vas jer riječ je o međunarodnoj brdskoj automobilističkoj utrci Buzetski dani koji su svoje prvo izdanje doživjeli davne 1982. godine. I ove je godine, kao i svih proteklih godina, organizator Auto klub Buzet, a na startu se pojavilo, u raznim konkurencijama i statusima nevjerojatnih 240 sudionika iz 13 država.
Samu utrku su otvorili Davorin Štetner, čelni čovjek HAKS-a i Damir Kajin, gradonačelnik Buzeta. Ùčinili su to vrlo emotivnim govorima. Stetner se primjerice u vrijeme prve utrke nije ni rodio tako da je izrazio istinsko divljenje organizatorima na ustrajnost, dok je Kajin stigao na prvu utrku direktno s odsluženja vojnog roka, da bi kasnije uvijek držao svoje mjesto u gledalištu.
Rekord postavljen 2017. godine pripada Talijanu Christianu Merliju koji je stazu dužine 5001 metar, s čak 31 teškim zavojem, prešao za 2.04,63 minute. Iako bi to bio lijepi rođendanski dar, zbog današnjih vremenskih prilika teško da će rekord biti nadmašen. Kao što je nemoguće nadmašiti i godine u kojima se uz buzetsku stazu okupljalo i po 15-ak tisuća gledatelja. Priča je u tom pogledu reducirana zbog poznatih pandemijskih razloga, no ne treba ni sumnjati kako će i danas biti iznimno glasno i strasno, posebno na dvije turbo temperametne točke, u Komušćici i Marincima.
Teško je i nezahvalno isticati nekog od organizatora, ali svakako je nemoguće ne spomenutu Branka Bašića i Damira Rupenu koji su na ključnim mjestima, u raznim ulogama i funkcijama uz Buzetske dane proveli život. Ista se priča može ponoviti i po pitanju vozača jer nastupili su svi koji su u pojedinim razdobljima imali ključne uloge u prvenstvima raznih država i klasa. Dakako i tu je predvodnik Bašić koji je na samom početku, Kad su Buzetski dani bili još beba, rušio rekorde i osvajao titule gdje je god vozio. Teško je ne spomenuti ni Niku Pulića, ljubimca publike, koji je nakon što se u nevjerojatnoj bitki protiv koronavirusa kad je na liječenju proveo skoro dva mjeseca prvo pomislio na nastup u – Buzetu.
Buzetski su dani naprosto nevjerojatna škola najbolje organizacije sportskih natjecanja, uživanja u automobilizmu pa čak i kad spomenemo press službu zanimljivo zvuči da su je vodili i novinari koji su kasnije u svojim medijima postajali – glavnim urednicima. Od aktualne Ane Pisak do Ivice Tomića koji je taj posao obavljao u najranijoj fazi “Buzeta”.
Jer to je naprosto tako. Buzetskim danima tutnje konji i kubici, ruše se rekordi, ali nikad se ne smije smetnuti s uma da baš ničeg ne bi bilo kad ne bi postojala – ljubav. Bezgranična odanost sportu i svim zadovoljstvima koje on donosi. Ničeg ne bi bilo kad se u Buzetu ne bi okupljala ekipa koja sate i sate rada, volonterski, daruje savršenom sportskom događaju koji ne propuštaju ni vozači, ni publika. Buzet je naprosto slavlje iskrene odanosti zajedništvu koje jedino i omogućava pomake jače od ratova, kriza, bolesti, raspada država. I baš zato Buzetski su dani priredba u koju bi se ugledati morali mnogi. Ma svi mi gdje se god nalazili i čime se god bavili. Volontersk, zajednički, strasno. Naprosto – Buzetski dani. Sretan vam rođendan i još puno godina užitaka uz 5001 metar najpoznatije staze ne samo u Hrvatskoj, nego i u ovom dijelu Europe.