Dinko Tamarut - Ono što se mi trebamo pitati je ne samo »što je bilo«, nego i »što bi bilo« da su fašizam i nacizam pobijedili / Arhiva NL
Prošao sam cijeli svijet i tako sam shvatio da čovjek ili je, ili nije čovjek. I nikad nisam imao nikakve neugodnosti zato jer sam poštovao ljude s kojima sam se susretao i razgovarao, govori Dinko Tamarut
povezane vijesti
Nakon 15 godina vođenja Saveza antifašističkih boraca i antifašista PGŽ-a, Dinko Tamarut umirovio se s funkcije njegova predsjednika. Istaknuti društveni i politički radnik, ovogodišnji dobitnik nagrade za životno djelo koju mu je za dugogodišnji rad, doprinos i značajnu ulogu u promicanju antifašizma dodijelila Primorsko-goranska županija, ovog je listopada dobio svog nasljednika, 34-godišnjeg pravnika Kristiana Čarapića, koji će nastaviti misiju čuvanja sjećanja na žrtve Drugog svjetskog rata, ratna stradanja Hrvatskog primorja, Gorskog kotara i otoka te ratnu pobjedu, antifašističku borbu i borce koju je Tamarut ustrajno obavljao, zaduživši generacije koje iza njega dolaze.
Ipak, teško je očekivati da će osamdesetčetverogodišnji Riječanin rođen u Staroj Novalji na otoku Pagu u svojoj drugoj mirovini uistinu mirovati i potpuno stati s radom i promicanjem antifašističkih vrijednosti.
Suprostaviti se manifestacijama fašizma
Novopečenog počasnog predsjednika SABA-a PGŽ-a i aktualnog potpredsjednika SABA-a Republike Hrvatske i dalje odlikuju vidljiva životna energija, agilnost i nevjerojatna bistroća uma, a iako smatra da je došlo vrijeme da se posao prepusti mladima, u toj će tranziciji savjet starijih i iskusnijih svakako dobro doći.
– Uvjeren sam da smo kao Savez uspjeli ostati dosljedni u promicanju antifašističkih vrijednosti i pozicionirati se kao aktivni sudionici društvenih događanja u svojim sredinama i nosioci ideja vezanih uz antifašizam. U našoj županiji ostali smo svjesni strahota i žrtava fašizma, živimo na svojem, u slobodi, zalažući se za tekovine antifašističke pobjede…
Međutim, u Hrvatskoj smo tri desetljeća svjedoci sustavnog poricanja antifašizma i njegovih vrijednosti, a iako je većina građanki i građana opredijeljena humanistički i demokratski, nisu na primjeren način organizirani…
Antifašizam danas stoga treba prilagoditi novim društvenim uvjetima, ojačati ga novim akterima i idejama kako bismo se mogli djelotvorno suprotstaviti manifestacijama u kojima se prepoznaju prijeteće karakteristike fašizma, riječi su kojima je Dinko Tamarut pozdravio svoje drugove na nedavno održanoj skupštini Saveza.
Dinku Tamarutu je u ime Županije zahvalnicu uručio dožupan Toni Štimac / Arhiva NL
Komemoracija i edukacija
Kao dječak koji je na Pagu osobno iskusio ratna vremena i čiji je otac Šime kao partizan sudjelovao u oslobađanju Rijeke od njemačkih trupa u proljeće 1945. godine, Tamarut ističe kako je od rane dobi shvatio važnost zajedništva i suživota koji su odlikovali hrabre Primorce, Gorane i otočane koji su se suprotstavili fašističkoj pošasti i teroru.
Nakon radnog vijeka provedenog u riječkoj tvornici Vulkan te Metisu, 2005. godine postaje predsjednik riječke udruge antifašista, a pet godina kasnije i županijskog Saveza.
Naš sugovornik navodi kako su potreba za održavanjem sjećanja na stradanja ovog kraja pod fašistima, nacistima i njihovim slugama, kao i nužnost edukacije temeljene na povijesnim činjenicama, uvijek bile glavne niti vodilje u njegovom radu.
– Moramo se sjećati onoga što su fašizam i nacizam donijeli ovim krajevima, a to su rat, logori, civilne žrtve, raseljavanje, zločine u Podhumu, Lipi, Kamporu. Računa se da je u Drugom svjetskom ratu smrtno stradalo od 60 do 80 milijuna ljudi u cijelom svijetu, a ono što je posebno strašno je da su stradavali civili, žene i djeca…
Ono što je također važno jest znati zašto je naša pobjeda bitna i tko ju je ostvario – kod nas to je IV. Jugoslavenska armija u kojoj se borila naša 13. Primorsko-goranska divizija. Ono što se mi trebamo pitati je ne samo »što je bilo«, nego i »što bi bilo« da su fašizam i nacizam pobijedili, koliko bi ljudi nastradalo, a koliko bi ih preživjelo bez prava na svoj identitet, jezik i običaje, govori Dinko Tamarut i s ponosom ističe kako 15 udruga te više od 1.800 članova unutar SABA-e PGŽ i danas predano njeguje antifašističko naslijeđe.
Škola mira – putevima mira
Najveći fokus njihovog rada obilježavanje je i komemoriranje godišnjica i obljetnica vezanih uz važne događaje iz vremena rata, održavanju i uređenju spomeničke baštine posvećene žrtvama fašizma te borcima Narodno-oslobodilačkog rata, kao i na edukaciji javnosti, posebice mladih.
Unutar projekta »Škola mira – putevima mira« koji SABA provodi dugi niz godina svakog se proljeća raspisuje literarni, likovni i medijski natječaj za županijske osnovnoškolce i srednjoškolce za koje se organiziraju izlet i terenska nastava s ciljem upoznavanja s antifašističkom povijesti primorsko-goranskog kraja te prenošenjem tradicije suživota, zajedništva i ljubavi prema domovini na antifašističkim temeljima.
Kako navodi Tamarut, zadatak antifašizma danas, kao i nekada, ostaju zalaganje za ljudska prava i dostojanstvo, jednakost svih ljudi i međuljudsku toleranciju te borba protiv diskriminacije temeljene na nacionalnoj, vjerskoj i drugim oblicima mržnje.
Suprotstavljanje revizionizmu
U današnje vrijeme u kojem se fašizam, nacizam i ustaštvo pokušavaju relativizirati i oživjeti, svaki se uvjereni antifašist, govori član predsjedništva SABA RH, mora odlučno suprotstaviti prekrajanju povijesti i povijesnom revizionizmu.
Tamarut ističe kako se antifašizam ne smije spuštati na razinu dnevne politike u kojoj će biti korišten kao moneta, budući da prošlost na kojoj počiva stoji na čvrsto utemeljenim tradicijama i objektivnom doprinosu Narodno-oslobodilačke borbe.
– Jasno je da ni u povjesničarskoj struci ne mogu svi biti istomišljenici i da o Drugom svjetskom ratu ne mogu govoriti na isti način. Kada se stvar tako postavi, vidimo da historiografska struka nije u potpunosti ideološki neutralna. Ali potencirajući određene aspekte određeni nas povjesničari zapravo vraćaju u prošlost kako bi revidirali povijest i prezentirali da su nacizam i fašizam bili nešto dobro, a antifašizam, koji je donio slobodu cijelom svijetu, nije. Revizija povijesti odgovara upravo tim snagama koji nas uvijek žele vratiti na početak priče o ratovima. A ono što je najbitnije i najtragičnije, je da se kroz sve to proizvodi mržnja prema drugome i prema drugačijemu. Prošao sam cijeli svijet i tako sam shvatio da čovjek ili je, ili nije čovjek. I nikad nisam imao nikakve neugodnosti zato jer sam poštovao ljude s kojima sam se susretao i razgovarao, govori Dinko Tamarut, zaključujući kako solidarnost, kritičko promišljanje, dijalog i borba za civilizacijske vrijednosti danas, kao niti u bližoj i daljoj nam prošlosti, nemaju alternativu.
Dinko Tamarut / Arhiva NL
Veliko rukovodeće iskustvoKroz bogatu i istaknutu karijeru, počasni predsjednik SABA-a PGŽ-a Dinko Tamarut obavljao je brojne funkcije i sudjelovao u mnogim aktivnostima društvenog života – od organizacije teritorijalne obrane za vrijeme Jugoslavije, a zatim i zapovjedništva pričuvnog sastava Hrvatske vojske u doba Domovinskog rata, preko vijećničkog rada u Gradskom vijeću Grada Rijeke, do angažmana u turizmu koji uključuje pokretanje turističke zajednice u Staroj Novalji na Pagu 70-ih godina prošlog stoljeća. S posebnim ponosom naš se sugovornik sjeća svojih mladenačkih dana kada je završio za brodostrojarskog tehničara u Srednjoj tehničkoj brodograđevnoj školi, kao i radnog vijeka koji je obilježilo četvrt stoljeća provedenih u Vulkanu, nekad velikoj i značajnoj riječkoj tvornici dizalica i ljevaonici. – U Vulkanu sam radio od 1962. do 1987. godine, počeo sam tipično, kako se nekada kretalo, u proizvodnji, tj. ljevaonici čeličnog lijeva. Kada sam se vratio iz vojske, valjda su nešto vidjeli u meni pa su me dali u komercijalu, gdje sam postao šef prodaje, a to je vrijeme kada je Vulkan na vrhu. Ljevaonica tada zapošljava 500 radnika, cijeli Vulkan ima oko 1.500 radnika, proizvodi se 5.000 tona odljevaka, s odljevcima opskrbljujemo našu brodogradnju, »Đuru Đakovića«, a po količini proizvedenog smo bili među dvije najveće ljevaonice u Jugoslaviji. Bili smo fantastično organizirani, pratili smo tehnološki razvoj, izvozili smo u Čehoslovačku, Poljsku, Rumunjsku. Kasnije sam radio u Metisu, 15 godina sam bio voditelj poslovnice na Kuku, a u penziju sam otišao 2003. godine. U tri mandata sam bio gradski vijećnik na listi SDP-a, od 2001. do 2011. godine, a i danas sam predsjednik Društva otoka Paga u Rijeci i Udruge građana Stara Novalja. Do lani sam bio predsjednik udruge umirovljenika Metisa i predsjednik Foruma seniora SDP-a Rijeke, kaže Tamarut. |
ZADACI
Kako navodi Tamarut, zadatak antifašizma danas, kao i nekada, ostaju zalaganje za ljudska prava i dostojanstvo, jednakost svih ljudi i međuljudsku toleranciju te borba protiv diskriminacije temeljene na nacionalnoj, vjerskoj i drugim oblicima mržnje:
“Antifašizam danas treba prilagoditi novim društvenim uvjetima, ojačati ga novim akterima i idejama kako bismo se mogli djelotvorno suprotstaviti manifestacijama u kojima se prepoznaju prijeteće karakteristike fašizma”
