Iza nas je povijesna sezona koja će se pamtiti za sva vremena, čovjeku se čini kao da su sva ona slavlja bila prije koji dan, a već smo odradili pripreme i europskom utakmicom započeli sezonu 2025./2026. U nogometu nema minulog rada! Samo svakodnevno dokazivanje, samo naporan rad. Svaki dan sve jači i naporniji. Da nam Rijeka svaki dan bude bolje nego dan ranije.

Puno se toga prošle sezone pisalo o meni. Trener debitant, prvi put sjeo na klupu prve momčadi i odmah osvojio i naslov i Hrvatski kup… I sve je to lijepo. Ali ja sam stalno isticao kako niti jednog slavlja ne bi bilo da nisam imao tako karakterne mlade ljude i nogometaše vrhunske kvalitete u svlačionici.

Jednako tako, ništa je nisam napravio niti bih mogao napraviti sam. Uspjela je cijela Rijeka. Cijeli klub na čelu s predsjednikom koji su bili uz nas i kad je bilo najteže. Naši nevjerojatni navijači koji su baš kao i igrači: bili su jači i odlučniji što nam je bilo teže. Povjerenje. Osjetili smo podršku, ljubav i povjerenje. I nakon pobjeda i nakon poraza. Vjerovali su u nas, vjerovali su zajedno s nama da možemo do trofeja. Koliko nam to znači nemoguće je opisati riječima, mogu se samo zahvaliti i duboko nakloniti riječkoj publici.

Pun sam zahvalnosti i prema ljubavi koju dobivam od navijača, ali premalo se govori i piše o ljudima bez kojih baš ništa ne bih mogao. Moji suradnici, moji prijatelji, moj stožer: Igor Čagalj, Davor Landeka, Ivan Vargić, Vito Tercolo, Dominik Rilov, Enio Krajač, Matija Čargonja, Denis Miškulin, Arsen Smolić… Nekoga sam sigurno i zaboravio pa se unaprijed ispričavam, ali to je tako jer jako je puno onih koji jako rijetko ili nikada nisu u prvom medijskom planu, a rade dragocjen i ključni dio posla. Svaki od njih svakog dana daje svoj veliki doprinos bez kojeg ne bi bilo dvostruke krune.

Puno je igračkih migracija bilo i znamo da će ih biti još. To je tako i znali smo da će biti tako. Ali nova sezona već je krenula, a samo su dvije stvari sigurne: prvo, svi u momčadi i klubu davat ćemo baš sve od sebe da opet budemo iznad konkurencije. Drugo, morat ćemo raditi još bolje i biti znatno bolji nego prošle sezone kad smo uzeli sve, da bi te trofeje obranili i ušli u skupine europskih natjecanja.

Zna se kakvu Rijeku želim. “Krepat ma ne molat”. Disciplina, borbenost, trka, zajedništvo, energija, samopouzdanje i – gard pobjednika. Jer mi to jesmo. Nitko drugi nego mi. Prvaci smo.

Svatko od nas će dok je živ pamtiti nevjerojatnu prošlu sezonu. Nakon Ljubljane jedina ti je misao ona instinktivna da samo nekako “preživiš” do sljedeće utakmice. I onda na kraju – dvostruka kruna. Slavlja na Korzu s našim ljudima koji su nas nosili i do titule i do kupa. Iz one poraženosti i bespomoćnosti do naslova, do dva trofeja. To može samo Rijeka.

Zato što ima predsjednika kao što je Mišković, zato što je klub obitelj, zato što se zna red, zato što živimo i radimo kao jedan, zato što svi daju svojih sto posto i zato što smo jedno s cijelim gradom i regijom. Nije lako protivnicima kad dođu na Rujevicu. I tako mora ostati. Nek’ uvijek znaju da dolaze u taj navijački vulkan, da ih čeka Rijeka od koje nitko ne može biti motiviraniji i borbeniji, a da iza te momčadi stoje navijači od kojih nitko ne može biti vjerniji i glasniji.

Igrački nam je kadar sad širi, a novi igrači su se karakterno uklopili u riječku priču. To je strahovito bitno. Jer čeka nas ogroman broj utakmica i bit će prostora za sve, a moraju biti onakvi kakvi smo bili prošle sezone: da oni koji igraju najveću podršku imaju od onih s klupe. Jer svaki je izuzetno bitan, svaki će dati svoj udio i u domaćim natjecanjima i u Europi. Treba samo raditi pa ako danas nisi u prvom planu biti spreman kad sutra dođe tvoj red. Očekujem da ćemo što prije dovesti još koje pojačanje, na tome se u klubu naporno radi.

Daleko je teže osvojene trofeje braniti nego ih osvojiti, ali naša je obveza da svakome tko stane pred Rijeku odmah damo do znanja kako nikome ne damo ono što je naše, ono što smo pošteno i 100 posto zasluženo osvojili.

Čeka nas jako uzbudljiva i jako naporna sezona. Još jednom, hvala vam podršci i… “Ajmo opet zajedno. Naprijed Rijeka, forza Fiume”!