
NK Nehaj, prvak riječko-pulske zone 1973./1974. / Foto: NK Nehaj
Nogomet u Senju nije samo igra nego priča o generacijama koje su od prvih lopti u gimnazijskom vrtu i na ulicama grada stvarale tradiciju dugu gotovo 130 godina. U toj priči posebno mjesto pripada NK Nehaju, klubu osnovanom 1920. godine, koji slavi 105 godina kao čuvar nogometnog ponosa grada i ostaje simbol sportskog života grada pod Nehajem
povezane vijesti
Nogometni klub Nehaj Senj ove godine obilježava 105. godišnjicu osnutka i ponosni je nositelj duge tradicije senjskog nogometa. Senj je, naime, jedna od rijetkih sredina u Hrvatskoj u kojoj je ova igra vrlo rano zaživjela, a priča o njezinim počecima i razvoju Nehaja otkriva bogatu sportsku baštinu grada pod Nehajem.
O povijesti nogometa u Senju i razvoju Nehaja više saznajemo u razgovoru s Marinom Tomljanovićem, svojevrsnim kroničarem senjskog nogometa, nekadašnjim igračem i trenerom NK-a. Počeci nogometa u Hrvatskoj sežu u sam kraj 19. stoljeća, dok je zemlja još bila u sastavu Austro-Ugarske Monarhije. Tada je Franjo Bučar, po povratku sa studija u Švedskoj, organizirao prvi tečaj za učitelje gimnastike. Tridesetak polaznika ondje je, uz nove metode tjelovježbe, upoznalo i nove sportove među kojima je bio i nogomet – igra koja će ubrzo osvojiti Hrvatsku. Nakon što su položili završni ispit, učitelji gimnastike bili su raspoređeni na nova radna mjesta, a Josip Šulek, jedan od najboljih među polaznicima tečaja, dolazi u senjsku gimnaziju sa zadatkom da stečeno znanje o novim sportovima i igrama, pa tako i o nogometu, prenese na učenike.

Sudionici prve povijesne utakmice na današnjem igralištu / Foto: NK Nehaj
Tri lopte
Da bi Šuleku olakšala rad u provođenju Bučarovih noviteta u programu tjelovježbe, tadašnja je vlada darovala senjsku gimnaziju s desetak novih sportskih rekvizita što potvrđuje izvješće za 1895./96. školsku godinu. Među rekvizitima su bile i tri nogometne lopte koje su Senj ucrtale u sam početak povijesti hrvatskog nogometa. Kod učitelja Šuleka na satovima tjelovježbe od igara se je ponajviše igrao upravo nogomet i to u tadašnjem vrtu Štela koji se je nalazio uz današnju tvornicu Neda, a tadašnju tvornicu duhana, te na dijelu terena na kojem je danas Osnovna škola »S.S. Kranjčević«.
Nogometne vještine koje su gimnazijalci stjecali na nastavi brzo su se preselile na senjske ulice i igrališta, a učenici iz drugih mjesta širili su igru dalje, noseći je u svoje zavičaje tijekom praznika i obiteljskih posjeta.
Dekretom kraljevske zemaljske vlade od 6. listopada 1909. godine, Josip Šulek je premješten na rad u Petrinju. U trinaest godina, koliko je proveo u Senju, svojim djelovanjem je ostavio neizbrisiv trag u povijesti senjskog nogometa.
Iz istog povijesnog perioda treba istaknuti i Senjanina Stjepana Sebastijana, jednog od Šulekovih kolega s tečaja Franje Bučara. Sebastian je u Sisku odigrao istu ulogu kao Šulek u Senju i zato ga danas Siščani, uz Ferda Hefelea, smatraju najzaslužnijim za promicanje nogometa i za razvoj tog sporta u njihovom gradu.

Josip Šulek / Foto: NK Nehaj

Stjepan Sebastijan / Foto: NK Nehaj
Prvi klubovi
Zanimanje za loptom i nogometom u gradu Senju bilo je iz dan u dan sve veće pa su se slijedom događaja počeli osnivati prvi školski i kvartovski klubovi koji su se nadmetali između sebe. Tome je pridonio velik broj gradske i djece iz drugih sredina koja su u to vrijeme boravila u Senju zbog pohađanja škole.
Od samog početka problem za senjski nogomet je bilo igralište jer u gradu nije bilo adekvatnog prostora tolikih dimenzija. Uz vrt Štela poznato je da su se tadašnji susreti znali igrati i na drugim nedovoljno velikim terenima u gradu kao što su Bušket, Mundaričevac i kod Lava. Vidjevši da je nogomet u gradu zaista popularan, gradske vlasti dopustile su da unutar vrta Štela posijeku stabla te se tako dobilo prvo nogometno igralište dimenzija cca 60 x 30 metara.
Poznato je da su Senjani prvu utakmicu gledali 1912. godine, ali nisu poznata imena klubova koji su sudjelovali u tom ogledu. Momčadi su kroz prve godine na igralištu Štela brojile devet, a kasnije sedam igrača.
Prema riječima Izidora Matovinovića, autora knjige »Pola stoljeća Orijenta«, u Senju je u to vrijeme djelovao klub Uskok koji je bio aktivan i poslije Prvog svjetskog rata. U istom periodu bio je aktivan i klub Velebit čije je postojanje zabilježeno na fotografijama iz 1913./14. godine.

Klub Velebit na prvom senjskom igralištu Štela / Foto: NK Nehaj
Osnivačka skupština upriličena je pod vedrim nebom na prostoru današnjeg Arta, a pronalazak novinskog članka u Ličkim novinama od 14. kolovoza 1921. donosi detalje s gostovanja senjskog kluba Nehaj kod gospićkog kluba Hajduk koji je te godine i osnovan. Nepoznati autor teksta igrače Nehaja opisuje kao momčad s puno pozitivnih stvari te s lijepom igrom i ponašanjem. Iz tih riječi može se zaključiti da klub Nehaj ima kontinuitet igara iza sebe, tj. da su do tad njegovi igrači imali već dosta odigranih utakmica u nogama.
Na inicijativu radničke omladine i nekolicine sitnih trgovaca 1920. godine osnovan je Nogometni klub Nehaj. Osnivačka skupština održana je pod vedrim nebom, na prostoru današnjeg Arta, a samo godinu kasnije, 14. kolovoza 1921. Ličke novine donose prvi zapis o gostovanju Nehaja u Gospiću, protiv te godine osnovanoga gospićkog Hajduka. Neimenovani autor tadašnje reportaže opisao je igrače Nehaja kao momčad koja lijepo igra, s puno pozitivnih osobina i sportskog ponašanja. Iz tog zapisa jasno je da Nehaj već tada nije bio tek početnički sastav, nego klub s iskustvom i kontinuitetom utakmica, a njegovi su igrači imali već dosta odigranih utakmica u nogama.
Osnivači i igrači tadašnjeg Nehaja nisu poznati, a nije poznato ni koliko je klub nakon osnivanja djelovao u razdoblju do kraja Drugog svjetskog rata kada se nastavlja njegova aktivnost.
U vrijeme kada je osnovan klub Nehaj, u Senju su djelovali i drugi klubovi te školske momčadi. Tako »Almanah Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca 1921.-1922.« donosi podatak da u Senju postoji Hrvatski gradjanski športski klub o kojem je to jedina informacija. Poznat je i klub Lav, koji je imao igralište na Bušketu, te Sokol, aktivan 1923. godine. Iako nije bio povezan s društvom Hrvatski sokol, većina njegovih igrača bila je član tog društva što im je sigurno bio motiv u odabiru imena kluba.
Klub koji je ostavio duboki trag u nogometnoj povijesti Senja je Gradjanski športski klub Senia. Osnivačka skupština kluba održana je 1. rujna 1925. u trgovačkoj radnji obitelji Dragičević koja se nalazila u središtu Senja, a 1937. osniva se i Hrvatski športski klub Velebit. Početkom 1934. godine osniva se Senjski športski klub, a svi prijeratni klubovi su kroz svoja postojanja odgajali nogometaše.

Osnivači GŠK Senia – Stoje s lijeva: Mate Babić, Vladimir Vukelić, Marijan Butorac, Ivan Glavaš, Vjekoslav Antić, Franjo Lenac; sjede s lijeva: Stjepan Butorac, Vladimir Olivieri, Marijan Dragičević, Ante Dobrila, Julian Lenac / Foto: NK Nehaj

GŠK Senia u Jezeranama 6. rujna 1932. / Foto; NK Nehaj

GŠK Senia – Rep. talijanske 2. armije 4:2 na Šteli 1943. – stoje s lijeva: Petar Marković, Jurica Krmpotić, Vladimir Butorac, Canonico, Vladimir Olivieri, Pasqutti, Josip Glavan; srednji red s lijeva: Barolo, Bertolini, Petar Prpić, Trigiani, Oskar Krmpotić / Foto: NK Nehaj
Omladinac pa Nehaj
Nakon ratnih razaranja organizirani nogomet u Senju ponovno je zaživio u lipnju 1945. osnivanjem Fiskulturnog društva Omladinac. Iako je društvo okupljalo više sportskih sekcija, upravo je nogomet bio najaktivniji.
Nogomet se na igralištu Štela igrao do 1. svibnja 1946. godine, nakon čega je nogometašima na korištenje predano igralište izgrađeno na prostoru Gangovog vrta. Službeno je nosilo ime Stadion 1. maja, ali je kod Senjana bilo poznato kao igralište Pod Nehajem. Niti ovo igralište u početku nije zadovoljavalo propisane dimenzije pa je FD Omladinac svoje prve susrete kao domaćin igrao u Novom Vinodolskom, a kasnije je prošireno da zadovolji minimalne uvjete. Budući da u početku nije propisane dimenzije, Omladinac je svoje domaće utakmice često igrao u Novom Vinodolskom, sve dok igralište kasnije nije prošireno.
U prvoj poslijeratnoj sezoni 1946. Omladinac je nastupio u natjecanju kao sudionik 2. grupe Riječko-goranskog okruga i odmah osvojio prvo mjesto u skupini s pet momčadi. Samo godinu kasnije, prema pisanju Primorskog vjesnika od 23. veljače 1947., društvo se reorganiziralo i preimenovalo u Fiskulturno društvo Nehaj.
Na skupštini društva održanoj 12. prosinca 1950. donesena je odluka da sportske sekcije unutar društva krenu djelovati samostalno. Nogometna sekcija zadržala je ime Nehaj i od tada počinje raditi kao samostalni nogometni klub. Tom je odlukom ista skupština proglašena i osnivačkom za NK Nehaj, čime je potvrđen kontinuitet i nastavak tradicije kluba utemeljenog još 1920. godine.
U prvenstvu održanom 1951. u Oblasnoj ligi Rijeka NK Nehaj zauzima drugo mjesto što mu je bilo dovoljno da se iduće godine nađe u društvu najboljih regionalnih klubova, takozvanoj Podsaveznoj ligi. Tijekom tog prvenstva 1. svibnja 1952. igrala se prvenstvena utakmica u Senju s NK Goranin iz Delnica koja je završila rezultatom 2:3, ali toga je dana ostvaren dugogodišnji san senjskih nogometaša i onih koji su voljeli nogomet – uz tisuće gledatelja i Gradsku glazbu otvoreno je novo igralište. To igralište, koje je 1956. godine dobilo i travu, bilo je bura u leđa senjskim igračima koji su igrama podizali NK Nehaj u sam vrh regionalnog nogometa.
Neizbrisiv trag
Tijekom pedesetih i šezdesetih godina NK Nehaj bio je među uspješnijim sudionicima najjačih regionalnih natjecanja u sklopu centara Rijeka i Pula. Smjenjivali su se uspjesi i padovi, ali kontinuitet nikada nije doveden u pitanje. Kroz desetljeća su generacije igrača očuvale bogatu tradiciju senjskog nogometa sve do današnjih dana. Kad grad poput Senja ima gotovo 130 godina dugu i uspješnu nogometnu prošlost, jasno je da iza te priče stoje brojne generacije igrača, trenera i entuzijasta koji su svojim radom i ljubavlju prema igri ostavili neizbrisiv trag.
Nogomet je u Senju rastao od samih početaka ove igre u Hrvatskoj, zajedno s generacijama koje su igrale u prvim školskim i kvartovskim ekipama, u klubovima poput Uskoka, Velebita i Senije, a kasnije i u današnjem NK Nehaju. Gotovo cijelo svoje postojanje NK Nehaj proveo je u samom vrhu regionalnog nogometa, a nekoliko je puta hrabro zakoračio i izvan tih granica. To svjedoči da je klub uvijek imao kvalitetne igrače, trenere i ljude koji su ga vodili. U svim tim nogometnim godinama Senj je imao podosta igrača i trenera koji su zahvaljujući kvaliteti prelazili u klubove višeg ranga, a svi oni su zajedno, svatko u svoje vrijeme, pridonijeli stvaranju veličine i kvalitete koju danas ima NK Nehaj.
NK Nehaj 1983./84. ;Gornji red s lijeva: Miralem Hasanbegović (trener), Oton Blažević, Nikola Krmpotić, Kazimir Papić, Aleksandar Atanasić, Željko Tomljanović, Tomislav Boras, dr. Juraj Medved (klupski liječnik); Donji red s lijeva: Josip Vukelić, Igor Medved, Jure Bilen, Tomislav Kuntić, Ivan Rončević / Foto: NK Nehaj

NK Nehaj 1992./93. Gornji red s lijeva: Hasanbegović (trener), J. Tomljanović, Uković, Tomljanović, Ž. Tomljanović, M. Tomljanović, Brkljačić, Rukavina, M. Prpić; donji red s lijeva: Svast, I. Prpić, Filipović, Barbiani, Prizmić, Medved, Šolić, Žunić / Foto: NK Nehaj
Veliku, 105. godišnjicu osnutka NK Nehaj Senj je obilježio 5. rujna programom »Plava noć«. Bio je to praznik nogometa u Senju u okviru kojeg su domaćini odigrali i revijalnu nogometnu utakmicu sa zagrebačkim Dinamom, a brojnu Dinamovu delegaciju predvodili su predsjednik Velimir Zajec i dopredsjednik Frano Šušnjara koji je svoje djetinjstvo i mladost proveo u Senju. Povodom obilježavanja visoke obljetnice osnutka, domaći Bad Blue Boysi napravili su spektakularnu plavu ‘dimnijadu’ na gradskoj rivi, a glasni su bili i na utakmici u kojoj su Nehajevci, premda igraju u trećoj ligi, pružili izvrstan nastup protiv Dinama.
Iznimno je bila posjećena i Plava noć upriličena u senjskom hotelu Bura 45°N, a poseban doček imali su nogometaši Silvijo Marić, Tomo Šokota i Goran Vlaović, te predsjednik Uprave Zvonimir Boban.
Iznimne dojmove s obilježavanja obljetnice NK Nehaja ima i predsjednik Kluba i gradonačelnik Željko Tomljanović.
– Bio je to lijep sportski događaj. Predsjedniku Zajecu poklonili smo fotografiju iz 1975. kada je Dinamo ovdje igrao, a njemu je to bila jedna od prvih utakmica za Dinamo. Zahvaljujem i igračima i svim dinamovcima koji su nas posjetili, a posebno zahvaljujem Franu Šušnjari koji je bio inicijator ovog obilježavanja, kaže gradonačelnik Tomljanović.
A nije ni neobično što je Dinamo došao u Senj, jer uz Frana Šušnjaru u Dinamu je i Dario Dabac na funkciji sportskog direktora, a kondicijski trener je Senjanin Kristijan Blažević. Svi oni zajedno sa senjskim igračima i navijačima njeguju ljubav prema senjskom Nogometnom klubu Nehaj, a sve ih vodi navijačka parola »Pod Nehajem za Nehaj!«.

Današnja ekipa NK-a Nehaja; Gornji red s lijeva: David Dabac, Duje Tomljanović, David Svast, Domagoj Prizmić, Marko Biondić, Luka Hodak; donji red s lijeva: Rajmond Buqaj, Domagoj Pejanović, Ivan Vukelić, Lucijan Tomac, Marko Hodak / Foto: NK Nehaj
RAD I LJUBAV
Kroz desetljeća su generacije igrača očuvale bogatu tradiciju senjskog nogometa sve do današnjih dana. Kad grad poput Senja ima gotovo 130 godina dugu i uspješnu nogometnu prošlost, jasno je da iza te priče stoje brojne generacije igrača, trenera i entuzijasta koji su svojim radom i ljubavlju prema igri ostavili neizbrisiv trag
1. svibnja 1952.
ostvaren je dugogodišnji san senjskih nogometaša i onih koji su voljeli nogomet – uz tisuće gledatelja i Gradsku glazbu otvoreno je novo igralište koje je bilo bura u leđa senjskim igračima koji su igrama podizali NK Nehaj u sam vrh regionalnog nogometa
JOSIP ŠULEKKraj 19. stoljeća donio je i prve nogometne korake u Senju zahvaljujući učitelju tjelesnog Josipu Šuleku. Nakon što je završio tečaj Franje Bučara, Šulek je u senjskoj gimnaziji učenike učio novim sportovima, a među njima i nogometu – igri koja će ubrzo osvojiti grad pod Nehajem. |
Garage Boysi –
|