RIJEKA U riječkom Muzeju moderne i  suvremene umjetnosti u petak navečer je otvoren Bijenale kvadrilaterale. Četvrto izdanje izložbe pod nazivom »Niotkuda« posvećeno je umjetnosti performansa koja se na domaćoj sceni po prvi puta postavlja i izlaže u muzejskom kontekstu, a okuplja 20 umjetnika iz Hrvatske, Italije, Mađarske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Kosova, Crne Gore, Srbije, Danske, Kolumbije i SAD-a.

Radovi umjetnika predstavljeni su putem videa, filma, fotografija i instalacija, a petero ih se publici predstavilo i uživo. Tako je posjetitelje  na sinoćnje otvorenje dovela multimedijska umjetnica Marta Jovanović koja živi i radi između Londona, New Yorka i Rima. Nadahnuta D’Annunzijevim osvajačko-pjesničkim pohodom na Rijeku, izvela je simbolički performans kojim je na trenutak »osvojila umjetničko tlo Rijeke« – jašući na crnom konju od riječkog lukobrana do Muzeja, uz zaustavljanje podno Guvernerove palače u kojoj je D’Annunzio živio tijekom 16 mjeseci okupacije grada.

Na ulazu u izložbenu salu Muzeja publiku je dočekala  Maria Jose Arjona, performerica koja živi i radi u New Yorku, a podrijetlom je iz Kolumbije. Specijalno za riječku izložbu ona je pripremila performans »Tišina«, a izvodi ga nepomično stojeći u središtu  instalacije  koja pridržava četiri  britke oštrice žileta,  smještene toliko blizu njezinu grlu da neoprezan pokret pa čak i jače disanje može uzrokovati ozljedu. U ovom radu umjetnica se  bavi različitim konotacijama i značenjima tišine, a  inspiriran je događajem u Kolumbiji 80-tih godina kad je otetom čovjeku oko vrata stavljena ogrlica-bomba koja eksplodirala pred TV kamerma.  

– Duboko zavaljena u fotelji, gledam u televizijski ekran. Na njemu se odvijaju ciklusi borbe sa samom sobom, u koje sam neminovno upletena i iz kojih ne mogu van. Od samosažaljenja i samouništenja, preko samopomoći i samospasenja, samopoimanja i samoostvarenja, do samozasićenja i samoizdaje – kaže umjetnica, stavljajući se u ulogu promatrača koji svjedoči apsurdnosti vlastitih težnji.

Božena Končić Badurina, likovna umjetnica iz Zagreba, poznata je po performansima u kojima konstruira situacije sa sudjelovanjem publike, koje propituju silnice ljudskih susreta. Često radi s plaćenim pomagačima ili dobrovoljcima koji joj pomažu da stvori neku vrstu pozornice na kojoj je publika iz pozicije promatrača dovedena u ulogu izvođača. Tako je bilo i u sinoć izvedenom »Štićenom prostoru« gdje se na meti našao odnos privatnog i javnog u izložbenom prostoru. Dva zaštitara pozicionirana na ulazu u posljednju izložbenu salu dozvoljavala su pristup posjetiteljima, ali tek nakon temeljitog pretresa.

Umjetnica Sandra Sterle radi kao izvanredna profesorica performansa, videa i novih medija na Umjetničkoj akademiji u Splitu, gradu poznatom i po naumu aktualnog gradonačelnika da na Marjanu izgradi 39 metara visok kip Isusa Krista. Dok on kuje takve planove, Sterle  se u performansu »Ukazanje« pojavljuje kao Gospa da bi na metu stavila izloženost idolopoklonstvu i napadnoj ikonografiji spektakla.

– U tranzicijskim zemljama Srednje i Istočne Europe očituje se poseban odnos između vjerskih ikona i društvenih aspekata akumulacije kapitala. U mnogim se gradovima urbanistički planovi sastoje od novih crkava i golemih šoping centara – kaže umjetnica, koja  kontakt s publikom ohrabruje porukom »Pozvani ste da iskažete svoje emocije, osjećaje, misli, prema ovom liku« pa se pod njezinim nogama sinoć našlo i nešto milodara.

Na izložbi su predstavljeni i umjetnici Davide Balliano, Paolo Canevari, Lilibeth Cuenca Rasmussen, Joan Jonas, Anna Fabricius, Albert Heta, Vlatka Horvat, Sanja Iveković, Nika Oblak & Primož Novak, Jenny Perlin, Ana Prvački, Vladimir Nikolić, Nebojša Šeric – Shoba i  Jelena Tomašević.

Kustosica izložbe je Jovana Stokic koja u fokus izložbe stavlja pitanje prisustva i komunikacije s umjetnikom u njegovoj odsutnosti, kroz radove koji ostaju nakon žive izvedbe. Danas u 17 sati u Muzeju će se održati razgovor s kustosicom  i umjetnicima, a u 18.30 sati umjetnica  dansko filipinskog podrijetla Lillibeth Cuenca Rasmussen izvest će performans »Afganistanski hrt« s kojim je nastupila u danskom paviljonu na Venecijanskom bijenalu, a u kojem kritički i s humorom propituje odnos aktivizma i umjetnosti.