U 87. godini života napustio nas je Ivan Picelj – bard suvremene hrvatske umjetnosti i grafičkog oblikovanja. Rođen je 1924. godine u Okučanima, a studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (1943.-1946.). Jedan je od osnivača grupe EXAT-51 (1951.) i Studija za industrijsko oblikovanje (1956.). Picelj je organizirao prvu izložbu industrijskog dizajna u Zagrebu 1955. godine. Razvio je specifičan, apersonalni smjer geometrijske apstrakcije u hrvatskom slikarstvu. Njegovo stvaralaštvo ima svoje ishodište u općim načelima konstruktivizma. Bio je uključen u nastanak i širenje međunarodnog pokreta Nove tendencije (1961.-1967.) u sklopu kojeg je stvorio niz programiranih djela, istražujući vizualnu percepciju, matematičke ritmove i pomake čestica.

Multiplikacija osnovne plastične jedinice unutar pravilna rastera plohe jedan je od njegovih temeljnih postupaka. Od 1957. godine izlagao je i skulpture, reljefe u drvu i objekte u metalu. Svojim grafičkim dizajnom (plakati i oprema knjiga) sredinom šezdesetih godina unapređuje vizualnu kulturu grafičkog oblikovanja. Uređivao je paviljone jugoslavenskih izložbi u zemlji i inozemstvu. Svoju prvu samostalnu izložbu organizirao je 1952. i od tada sudjeluje na brojnim samostalnim i grupnim izložbama širom svijeta. Intenzivno je surađivao s Galerijom »Denis Rene« u Parizu. Za svoje radove višestruko je nagrađivan u Hrvatskoj i inozemstvu. Živio je i radio u Zagrebu.

Ivan Picelj obogatio je i dionicu Bijele ceste na 38. mediteranskom i kiparskom simpoziju u labinskoj Dubrovi. Picelj je autor 15. dionice ceste, nazvane Bijela cesta u negativu. Tijekom otvaranja prošlogodišnjeg MKS-a umjetnik Ante Rašić je objasnio da Piceljevo djelo za Dubrovu čini kvadrat, kao baza, te nekoliko bijelih linija, kao dio pozitiva Ceste, koje se okreću u pet elemenata, svaki put drukčije.

U najnovijem dvobroju časopisa za umjetnost i kulturu – 15 dana – objavljenom lani u prosincu, s Ivanom Piceljom razgovarala je Leila Topić, a povod je bio otvaranje zajedničke izložbe Sanje Iveković, Davida Maljkovića i Ivana Picelja u zagrebačkoj Galeriji Nova. Na upit zanimaju li ga vlastite retrospektivne izložbe Picelj je odgovorio: »Ma kaj god! Čemu to služi kad ste živ? Ne vidim svrhu, ozbiljno! Može se iz jednog opusa, manjeg ili većeg, napraviti tematsku izložbu, ali dizati spomenik umjetniku za života nema nekog smisla. Osobno, u ovom trenutku mi je zanimljivo raditi s mladim ljudima«, kazao je tada Picelj.