Gotovo 70 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata njemačka kancelarka Angela Merkel počela je diplomatski rat s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom da bi vratila dio umjetnina. Povod oštrog diplomatskog prepucavanja bila je velika izložba koja je otvorena u St. Peterburgu
U svibnju 1945. godine vojnici Sovjetskog Saveza ušli su u Berlin: uz vojsku Staljin je u Njemačku poslao na desetke istaknutih stručnjaka, povjesničara umjetnosti koji su, prema pisanju talijanskih i njemačkih medija, rukovodili spektakularnom akcijom izvlačenja goleme količine umjetnina i arheoloških nalaza. Ove godine, gotovo sedamdeset godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, njemačka kancelarka Angela Merkel počela je diplomatski rat s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom da bi vratila dio umjetnina.
Povod oštrog diplomatskog prepucavanja bila je velika izložba koja je otvorena u St. Peterburgu i ponudila posjetiteljima dio umjetničkih djela i arheoloških nalaza koji su desetljećima čamili u skladištima tamošnjih muzeja. Njemačka kancelarka tvrdi da je 600 izloženih predmeta ukradeno prilikom ulaska sovjetske vojske u Njemačku i da ih Rusija treba vratiti legitimnim vlasnicima.
Rusija nacionalizirala otete umjetnine
Rusija je 2000. godine zakonom parlamenta izvršila nacionalizaciju svih umjetnina koje su pohranjene u ruskim muzejima i, zna se, ponavlja staru sovjetsku tezu da su umjetnine koje su u svibnju 1945. godine prebačene iz Njemačke u tadašnji Sovjetski Savez dio kompenzacije za počinjenu ratnu štetu njemačke vojske.
Prava količina umjetnina koje su pohranjene u skladištima ruskih muzeja nije poznata – direktorima tamošnjih muzeja zakonom je zabranjeno javno progovoriti o težini i vrijednosti pohranjenih dragulja svjetske umjetničke baštine. Prema pisanju talijanskih medija koji su nedavno obnovili to pitanje, Sovjeti su tijekom 1945. godine iz Njemačke odnijeli u Rusiju više od milijun umjetnina i arheoloških nalaza, od koji se 250.000 smatraju djelima neprocjenjive vrijednosti.
Prema istraživanju engleskog parlamenta, danas u svijetu ilegalna trgovina umjetninama i arheološkim nalazima ostvaruje promet od oko šest milijardi američkih dolara. Englezi znaju mnogo toga, uostalom poznata je njihova obilna pljačka u Grčkoj, engleski muzeji puni su dokaznog materijala »dobre stare« kolonijalne politike.
Talijani se zanimaju za spor između Merkel i Putina jer se dobar dio plijena tiče talijanskih majstora poput Michelangela, Raffaella, Mantegne, Tintoretta, Vasarija, Botticellija i ostalih velikana. Milanski list »Corriere della Sera« objavljuje priču o sudbini dvadesetak umjetničkih djela koja su u svibnju 1945. godine skinuta sa zidova talijanskog veleposlanstva u Berlinu i završila negdje u Rusiji.
– Ta djela čuvala su se u sjedištu talijanskog veleposlanstva od 1908. godine, spašena su bila tijekom Prvog svjetskog rata, ali nakon Drugog rata nestala su. Naša je vlada dosad uspjela vratiti u Italiju tek šest umjetnina neprocjenjive vrijednosti, djela renesansnih majstora – piše »Corriere della Sera«.
Priča je svakako zanimljiva, nakon sedamdeset godina države se i dalje spore oko vlasništva umjetničkih djela. Njemačka vrlo dobro zna da je između 1943. i 1945. godine iz Italije odneseno na tisuće umjetnina, Hitlerovi najbliži suradnici poput Goeringa osobno su rukovodili velikom pljačkom. U svibnju 1945. godine logikom odnosa pobjednika i poraženog umjetnine su jednostavno preseljene istočnije, od Sankt Peterburga do Moskve. Dio umjetnina preseljen je vojnim, državnim kanalima, no dobrom dijelu tog akumuliranog blaga izgubio se trag, ušao je u mrežu trgovaca i mešetara.
Neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata tadašnji premijeri Alcide de Gasperi i Konrad Adenauer potpisali su talijansko-njemački sporazum kojim se Njemačka obvezala vratiti pokradene umjetnine. Sporazum je vrijedio do 1974. godine, a nakon te godine Njemačka ga je proglasila ništavnim, pozivajući se na odredbe sporazuma pa je posao s Njemačkom stao.
Mafijaški skupovi pod Caravaggiovom slikom
Poznato je široj javnosti da je Italija prije nekoliko godina vodila spor sa Slovenijom zbog vrijedne zbirke venecijanskih majstora iz 17. i 18. stoljeća koja je do 1941. godine krasila crkvice u Kopru, Izoli i Piranu. Talijani drže da su umjetnine 1941. godine odvezene u skladišta u Rimu da bi ih se zaštitilo od ratnih nepogoda, tvrde da je Istra tada pripadala Italiji i da nema govora o povratu. Slovenci pak tvrde da se umjetnine moraju vratiti na prvobitno mjesto, drže da su ih fašisti pokrali, na kraju priče umjetnine su restaurirane u Italiji i prije nekoliko godina predstavljene u Trstu na velikoj izložbi.
Valja tu podsjetiti i na talijanske grijehe počinjene u Africi, posebice u Libiji. Veći dio arheoloških nalaza vraćen je Libiji zahvaljujući gospodarskom pritisku Gadafija s kojim se Italija povezala radi iskorištavanja tamošnjeg plina i nafte.
Uz ratne priče valja svakako pridodati i nekoliko podataka o obujmu svjetske ilegalne trgovine umjetninama koje su plod krađa. Ured karabinjera u Rimu koji i dalje vodi borbu protiv te trgovine raspolaže arhivom od 1.097.784 umjetnička predmeta koja su nakon rata ukradena diljem Apeninskog poluotoka. Sačinjena je i lista najvrednijih slika koje su nestale i za kojima se još traga: na prvom mjestu je Caravaggiova slika »Rođenje Krista sa svetim Franjom i svetim Lovrom«. Sliku su ukrali mafijaši iz jedne crkve u Palermu 1969. godine i do danas nije pronađena. Tijekom ispitivanja mafijaških bosova otkrilo se da je slika redovito krasila mjesta gdje su se održavali skupovi mafijaškog vrha.