Rat za umjetnine

Trgovina umjetninama i arheološkim nalazima: između diplomacije i organiziranog kriminala

Elio Velan

Gotovo 70 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata njemačka kancelarka Angela Merkel počela je diplomatski rat s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom da bi vratila dio umjetnina. Povod oštrog diplomatskog prepucavanja bila je velika izložba koja je otvorena u St. Peterburgu



U svibnju 1945. godine vojnici Sovjetskog Saveza ušli su u Berlin: uz vojsku Staljin je u Njemačku poslao na desetke istaknutih stručnjaka, povjesničara umjetnosti koji su, prema pisanju talijanskih i njemačkih medija, rukovodili spektakularnom akcijom izvlačenja goleme količine umjetnina i arheoloških nalaza. Ove godine, gotovo sedamdeset godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, njemačka kancelarka Angela Merkel počela je diplomatski rat s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom da bi vratila dio umjetnina. 


  Povod oštrog diplomatskog prepucavanja bila je velika izložba koja je otvorena u St. Peterburgu i ponudila posjetiteljima dio umjetničkih djela i arheoloških nalaza koji su desetljećima čamili u skladištima tamošnjih muzeja. Njemačka kancelarka tvrdi da je 600 izloženih predmeta ukradeno prilikom ulaska sovjetske vojske u Njemačku i da ih Rusija treba vratiti legitimnim vlasnicima. 


 Rusija nacionalizirala otete umjetnine


Rusija je 2000. godine zakonom parlamenta izvršila nacionalizaciju svih umjetnina koje su pohranjene u ruskim muzejima i, zna se, ponavlja staru sovjetsku tezu da su umjetnine koje su u svibnju 1945. godine prebačene iz Njemačke u tadašnji Sovjetski Savez dio kompenzacije za počinjenu ratnu štetu njemačke vojske. 




  Prava količina umjetnina koje su pohranjene u skladištima ruskih muzeja nije poznata – direktorima tamošnjih muzeja zakonom je zabranjeno javno progovoriti o težini i vrijednosti pohranjenih dragulja svjetske umjetničke baštine. Prema pisanju talijanskih medija koji su nedavno obnovili to pitanje, Sovjeti su tijekom 1945. godine iz Njemačke odnijeli u Rusiju više od milijun umjetnina i arheoloških nalaza, od koji se 250.000 smatraju djelima neprocjenjive vrijednosti. 



 Prema istraživanju engleskog parlamenta, danas u svijetu ilegalna trgovina umjetninama i arheološkim nalazima ostvaruje promet od oko šest milijardi američkih dolara. Englezi znaju mnogo toga, uostalom poznata je njihova obilna pljačka u Grčkoj, engleski muzeji puni su dokaznog materijala »dobre stare« kolonijalne politike.



  Talijani se zanimaju za spor između Merkel i Putina jer se dobar dio plijena tiče talijanskih majstora poput Michelangela, Raffaella, Mantegne, Tintoretta, Vasarija, Botticellija i ostalih velikana. Milanski list »Corriere della Sera« objavljuje priču o sudbini dvadesetak umjetničkih djela koja su u svibnju 1945. godine skinuta sa zidova talijanskog veleposlanstva u Berlinu i završila negdje u Rusiji. 


  – Ta djela čuvala su se u sjedištu talijanskog veleposlanstva od 1908. godine, spašena su bila tijekom Prvog svjetskog rata, ali nakon Drugog rata nestala su. Naša je vlada dosad uspjela vratiti u Italiju tek šest umjetnina neprocjenjive vrijednosti, djela renesansnih majstora – piše »Corriere della Sera«.  


  Priča je svakako zanimljiva, nakon sedamdeset godina države se i dalje spore oko vlasništva umjetničkih djela. Njemačka vrlo dobro zna da je između 1943. i 1945. godine iz Italije odneseno na tisuće umjetnina, Hitlerovi najbliži suradnici poput Goeringa osobno su rukovodili velikom pljačkom. U svibnju 1945. godine logikom odnosa pobjednika i poraženog umjetnine su jednostavno preseljene istočnije, od Sankt Peterburga do Moskve. Dio umjetnina preseljen je vojnim, državnim kanalima, no dobrom dijelu tog akumuliranog blaga izgubio se trag, ušao je u mrežu trgovaca i mešetara. 


  Neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata tadašnji premijeri Alcide de Gasperi i Konrad Adenauer potpisali su talijansko-njemački sporazum kojim se Njemačka obvezala vratiti pokradene umjetnine. Sporazum je vrijedio do 1974. godine, a nakon te godine Njemačka ga je proglasila ništavnim, pozivajući se na odredbe sporazuma pa je posao s Njemačkom stao. 


  Godine 1970. Italija je oformila posebnu jedinicu karabinjera koja se bavila problemom povrata umjetnina: od 1970. do 2013. specijalni je ured karabinjera uspio vratiti u Italiju 690.462 umjetnine i oko milijun arheoloških nalaza. No Talijani kažu da je to tek manji dio. Velika količina umjetnina iz Europe završila je u američkim muzejima. Italija godinama vodi tihi diplomatski rat da bi pokušala vratiti dio umjetnina koje su prebačene na drugu stranu Atlantika uz pomoć raznih trgovaca.  

Mafijaški skupovi pod Caravaggiovom slikom


Poznato je široj javnosti da je Italija prije nekoliko godina vodila spor sa Slovenijom zbog vrijedne zbirke venecijanskih majstora iz 17. i 18. stoljeća koja je do 1941. godine krasila crkvice u Kopru, Izoli i Piranu. Talijani drže da su umjetnine 1941. godine odvezene u skladišta u Rimu da bi ih se zaštitilo od ratnih nepogoda, tvrde da je Istra tada pripadala Italiji i da nema govora o povratu. Slovenci pak tvrde da se umjetnine moraju vratiti na prvobitno mjesto, drže da su ih fašisti pokrali, na kraju priče umjetnine su restaurirane u Italiji i prije nekoliko godina predstavljene u Trstu na velikoj izložbi. 


  Valja tu podsjetiti i na talijanske grijehe počinjene u Africi, posebice u Libiji. Veći dio arheoloških nalaza vraćen je Libiji zahvaljujući gospodarskom pritisku Gadafija s kojim se Italija povezala radi iskorištavanja tamošnjeg plina i nafte. 


  Uz ratne priče valja svakako pridodati i nekoliko podataka o obujmu svjetske ilegalne trgovine umjetninama koje su plod krađa. Ured karabinjera u Rimu koji i dalje vodi borbu protiv te trgovine raspolaže arhivom od 1.097.784 umjetnička predmeta koja su nakon rata ukradena diljem Apeninskog poluotoka. Sačinjena je i lista najvrednijih slika koje su nestale i za kojima se još traga: na prvom mjestu je Caravaggiova slika »Rođenje Krista sa svetim Franjom i svetim Lovrom«. Sliku su ukrali mafijaši iz jedne crkve u Palermu 1969. godine i do danas nije pronađena. Tijekom ispitivanja mafijaških bosova otkrilo se da je slika redovito krasila mjesta gdje su se održavali skupovi mafijaškog vrha.