Vjerujem da svatko od zaposlenika u MMSU-u profesionalno radi svoj posao, ali to nije dovoljno da bismo kod publike probudili znatiželju i emociju. Ako to želimo postići, prije svega mi sami moramo vjerovati u ono što radimo i to moramo raditi emotivno
Trenutak u kojem dolazite na mjesto ravnatelja vrlo je nepovoljan s financijskog aspekta: sredstva za programe sve su oskudnija.
– Takva situaciji razlog je više da aktivnije razmišljamo o svojoj poziciji i ulozi, jer više nitko nije siguran. Jednostavno nitko ne može sebi dozvoliti jednu komfornu poziciju da nešto radi, a da je efekt tog rada upitan za zajednicu koja taj pogon financira. Naravno, treba se pobrinuti i oko pronalaženja alternativnih izvora financiranja.
– Pa zar je to strašno? Znam da postoje kontroverze oko toga što se potrošilo dosta novca na projekt koji je napušten, ali mislim da je i to bolja opcija nego da se i dalje inzistiralo na prvotnom megalomanskom projektu. Ovdje se u jednom trenutku ipak dogodio »klik« i Grad se odlučio na zaokret primjereniji današnoj situaciji, a vjerujem da će i ministrica kulture pomoći da se taj novi koncept i ostvari.
Vjerovali smo i ministričinim prethodnicima, s kojima je davnih dana potpisan sporazum o ravnopravnom sufinanciraju izgradnje između grada i države, a vjerovali smo i da se taj navodno megalomanski projekt jednostavnim odstranjivanjem aneksa može izvesti u skromnijoj verziji, mada su nas uvjeravali da je napravljen baš po mjeri muzejskih potreba. Kad je kulturna svita grada putovala svijetom diveći se muzejima kako bi se napajala njihovim iskustvima također smo vjerovali da to ima dublji smisao od izletničkog. Ispada da smo lakovjerni?
– Vjerujem da će se projekt novog muzeja realizirati i da već sada treba započeti s programima u kompleksu ex »Benčić«. Ne zamaram se onim što se događalo i gledam prema naprijed jer mislim da se jedino tako može doći do željenog cilja, a cilj je što brža i kvalitetnija obnova tog prostora i useljenje knjižnice i MMSU-a. Već prije sam rekao da sam ponekad naivan, ali jednostavno nemam alternative, jer alternativa bi značila odustajanje.
Vidim da ste jako benevoloentni prema strukturama. Nemate onu kritičku oštricu kao kad pričate o Dubrovniku.
– Uvijek sam inzistirao na nezavisnoj poziciji, ali nikad nisam bio konfliktna osoba. Raspoložen sam i otvoren za komunikaciju. Cijenim kada ljudi priznaju grešku i prihvate drugačije mišljenje. Vodeći Art radionicu Lazareti kroz 25 godina razvio sam svijest o nužnosti suradnje s lokalnom upravom. Od komunikacije i pozitivnog stava odstupam jedino pred vulgarnim pritiscima i despotskim ispadima koji nadilaze ideju dijaloga.
