Kako razviti svijest korisnika interneta o autorskim pravima skladbi koje besplatno mogu skinuti s različitih portala – bila je tema subotnje Tribine, na kojoj se iskristalizirao zaključak da zakonodavstvo svuda u svijetu kaska za praksom. 

   

 Drugim riječima, velika i laka dostupnost glazbe i nenaplativost korištenja – to je naša realnost. U inozemstvu je to riješeno u nekim zemljama restriktivnim zakonima (primjerice u Francuskoj) gdje postoji obaveza provajdera da prijavi onog korisnika koji skida glazbu bez naknade – najprije mu uputi upozorenje mailom, onda mu stiže dopis neke bilježničke kancelarije, a potom i novčana kazna. To se u nekim zemljama smatra »zadiranjem u privatnost« korisnika, dok u nekim zemljama, primjerice Koreji, skladatelji uprihode 40 posto autorskih prava upravo od digitalne prodaje. 

 

   Rješenje bi kod nas bilo kada bi korisnici interneta plaćali neki paušal za skidanje glazbe i time ono više ne bi bilo besplatno! To bi bio kraj piraterije, ali takva bi odluka trebala zaživjeti na globalnom planu. 

 

  Skladatelj i dirigent Mladen Tarbuk vratio je kotač unatrag, govoreći kako je još Haydn shvatio da »tko ima note, gospodari glazbom«: 

 

 – Bio je najplodniji autor svoga vremena, prodavao je svoje notne zapise i živio od toga. I Richard Strauss je bio spretan po tom pitanju, a Ravelov »Bolero« je do danas nedosegnuta skladba po broju izvedbi – ide češće od bilo kojeg hita zabavne glazbe ili jazza! 

 

  Uz živu izvedbu, danas se prihod ostvaruje od mehaničkih prava – vrtnje ploča, a digitalna tehnologija je sve samo ubrzala… U komercijalnoj glazbi autor više nije važan, glazba nastaje u studiju i postaje impersonalna, dok je kod ozbiljne glazbe situacija upravo suprotna: zahvaljujući tehnologiji tempo razvoja klasične glazbe jako se obrzao, mehanički nosači zvuka i dalje su na cijeni i ono što je kvalitetno – ima svoje tržište. Zato osobno smatram velikim pitanjem treba li zabavnu glazbu uopće štititi od piraterije, je li to vrijednost koju treba sačuvati, zaključio je Tarbuk, koji se zalaže za korištenje i zaštitu intelektualnog vlasništva.

    Nakon izlaganja Antuna Tomislava Šabana, Alfija Kabilja, Mladena Trbuka i Mislava Rakuljića, dade se zaključiti da skladatelji ozbiljne glazbe u Hrvatskoj još dugo neće živjeti od svog rada, bez obzira na stimulaciju Hrvatskog društva skladatelja i digitalnu prodaju, koja uzima sve više maha. 

 Inozemni izdavači

  Skladatelj Alfi Kabiljo, koji je desetljećima slobodni umjetnik, što znači da živi od svog autorskog rada, govorio je o teškom položaju autora nekomercijalne glazbe (što je i sam iskusio pokušavajući plasirati svoja operna djela i mjuzikle), navodeći načine na koji bi skladatelji mogli pokušati to promijeniti: 

    – Osim stimulacije koju uživamo u zemlji, trebali se više angažirati oko plasmana naših djela u inozestvu. Nažalost, propustili smo iskoristiti predbijenalsko vrijeme kada smo imali zaista sjajne skladatelje – Papandopula, Šuleka i Bjelinskog – i priliku da poput Poljaka, lansiramo hrvatsku školu kompozicije. Sudbina je skladatelja iz manjih zemalja da teško nalaze put do velikih izdavača – oni za nas, naprosto, nisu zainteresirani. Ali su zato mali izdavači dostupniji, i to bi trebala biti vrata na koja ćemo kucati. Danas postoje izdavači koji tiskaju note samo za jedan instrument i takvome bi trebali ponuditi svoja djela, ako ih imamo, što – otkako postoji internet i kompjuterski notni zapis – više nije problem! 

    Ono što bi naši autori definitivno morali shvatiti jeste da žive u vremenu tehnologije i da ne trebaju čekati izdavača, već svoja djela mogu i sami tiskati. Tako će lakše naći i izvođača i izdavača u inozemstvu, ali i ostvariti autorska prava na izvedbe, zaključio je Kabiljo, koji se založio da ulogu menadžera hrvatskih skladatelja preuzme Cantus, koji tiska nova djela, a trebao bi ih i sustavno nuditi inozemnim izdavačima.   

Najam notnog materijala

Tomislav Šaban skrenuo je pažnju na specifičan aspekt autorskih prava, a to je najam notnog materijala. U igri su hrvatske operne kuće i orkestri, koji dobijaju visoke dotacije za svoj rad i ne bi trebali izbjegavati plaćanje najma notnog materijala, jer – svaka je partitura nečija investicija i ima svoju vrijednost, rekao je Šaban, napominjući da svaki materijal koji ide u međunarodnu razmjenu mora biti uredno popraćen fakturom, kakva je praksa i u inozemstvu. Upravo zato svako novo djelo treba prijaviti HDS-u, kako bi se bodovalo i pratilo izvedbe, u zemlji i inozemstvu. 

    Dirigent i skladatelj Zoran Juranić se zauzeo za ažuriranje i kontrolu baze podataka preko interneta – za sada svaki skladatelj može provjeriti jesu li mu sve kompozicije registrirane u HDS-u, ali ne i upisati novo djelo, što će biti moguće uskoro. A kompozitor Josip Magdić je govorio o potrebi uspostavljanja pravilnika koji bi prihod od izvedbe dijelio između vlasnika autorskih prava, autora i izdavača. Tako bi se stimulirali autori da ne prodaju autorska prava izdavačima, pogotovo kada bi sudjelovali i u prihodu od najma notnih materijala. 

    Za zadržavanje autorskih prava založio se i Tomislav Uhlik, koji predlaže da skladatelji imaju svoj websajt – sami tiskaju i prodaju svoju glazbu: – Iako je naše tržište malo, regulacijom njegovih tokova i zabranom fotokopiranja (što nigdje u svijetu nije više praksa) skladatelji bi mogli nešto zaraditi. Naše su tržište i glazbene škole i akademije, zborovi, tamburaški orkestri, puhački orkestri – dobili smo bitku s ugostiteljima, sada nam slijedi borba s kolegama izvođačima, zaključeno je na Tribini, koja je u subotu i nedjelju ušla u svoju, ovogodišnju završnicu.   

Koncert obljetničara

U večernjem terminu, u subotu, održana su tri važna koncerta – u Zlatnoj dvorani hotela Imperial, pod dirigentskim vodstvom Berislava Šipuša, ansambl Cantus (solistica Davorka Horvat)predstavio je djela obljetničara Anđelka Klobučara (80 godina), Bogdana Gagića (80 godina), Rubena Radice (80 godina) i Marka Ruždjaka (65 godina). Potom je u Vili Angiolina ansambl ACEZANTEZ obilježio 40 godina svog djelovanja, izvedbama djela Dubravka Detonija, Ivane Bilić, Saše Nestorovića i Branimira Sakača, a u kasnom terminu izvedeno je djelo Berislava Šipuša »Les Nuits« za glasovir (Katarina Krpan), recitatora (Rene Medvešek) i elektroniku (Krešimir Seletković). Ovogodišnja je Tribina završena u nedjelju, podnevnim koncertom studenata glazbe, koji su svirali djela hrvatskih skladatelja.