RIJEKA U Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja  jučer je održana komemoracija za arheologinju  i muzejsku savjetnicu Željku Cetinić koja je preminula 3. travnja 2016. nakon kratke i teške bolesti. Kraće vrijeme, od 2001. do 2003. godine, Željka Cetinić je bila i ravnateljica Pomorskog  i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja u kojem je radila od 1981. godine do odlaska u mirovinu  2010. godine. Od 1983. bila je  voditeljica  Arheološkog odjela.

Rođena je u Splitu 1949. godine, u rodnom je gradu završila gimnaziju,  a nakon toga  diplomirala na Grupi za arheologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu.  U zvanju višeg kustosa od 1994. godine radila je na stručnoj, arheološkoj i muzeološkoj obradi i prezentaciji šest zbirki  Arheološkog odjela: prapovijesnoj, antičkoj, srednjovjekovnoj, numizmatičkoj, hidroarheološkoj te zbirci kamenih spomenika Muzeja. Najzaslužnija je  za uređenje muzejskog lapidarija, a inicirala je i obnovu Guvernerove palače.

Kapitalna monografija

Temeljem stručno-znanstvenih radova i arheoloških istraživanja na području Primorsko-goranske županije, posebno Grobnika i Vinodola,  2005. je  promaknuta u zvanje muzejskog savjetnika.  Vodila je niz  arheoloških istraživanja,  od kojih je najznačajnije  istraživanje  starohrvatske nekroplole »Stranče – Gorica«. 

S  rezultatima istraživanja koji su zaintrigirali arheološku znanost pred javnost je prvi put izašla 1998. godine, kad je u PPMHP-u priredila tematsku izložbu s više od 300 izložaka, popraćenu raskošnim katalogom. Godine  2011. objavila je i  monografiju »Stranče – Vinodol – Starohrvatsko groblje na Gorici«  s cjelovitim  prikazom jednog od najznačajnijih starohrvatskih groblja na tlu Hrvatske, čime je dala vrijedan doprinos nacionalnoj arheologiji.

Željka Cetinić sudjelovala je i na pripremi  te realizaciji novog stalnog postava Arheološkog odjela Muzeja – Tragovi vremena.  I nakon odlaska u mirovinu ostala je privržena  kolegama s kojima je do posljednjeg  dana  održavala bliske kontakte.

– Željka nije bila obična kolegica  iz susjedne kancelarije. S nama je  nesebično dijelila  svoje bogato  stručno,  ali  i ljudsko iskustvo.  Vezivalo nas je  prijateljstvo u kojem  se nisu osjećale generacijske  razlike,  rekla je ravnateljica Muzeja Tea Perinčić.

Potpora mlađima

Kao duhovitu  osobu prepunu ljubavi i  iznimnog  poštovanja  prema  suradnicima koja je  ne samo po muzejskom zvanju nego u pravom  smislu te riječi bila savjetnik i potpora mlađim kolegama,  opisao ju je kustos Ivo Mileusnić.

– Zahvalni smo što smo je imali, jer smo sa Željkom imali priliku učiti od najboljih. Uvijek je  nesebično  pomagala, a pamtit ćemo  i  predivna druženja u  slobodnim trenucima.  I nakon odlaska  u mirovinu uvijek nam se vraćala. Teško je prihvatiti da  više neće  doći  i  razveseliti nas svojim osmijehom.

O prijateljstvu sa  Željkom Cetinić  vrlo je emotivno govorila i  arheologinja  Jasminka Ćus Rukonić, bivša ravnateljica Creskog muzeja.

– Željka  mi je bila  rame za plakanje, proteza za mozak  i modni arbitar. U tridesetšest godina prijateljstva  stalno smo se  ispomagale.  Preko telefona smo  jedna drugoj čitale tekstove kad  smo pisale članke  i pripremale izložbe. Bila  je vedra, duhovita, dobra osoba koja je nesebično mislila na druge  i u svojim najtežim trenucima.