Nakon punih devet godina izbivanja iz Rijeke, na pozornicu HNK Ivana pl. Zajca vratio se operni pjevač Slavko Sekulić. Tijekom proteklih sezona bio je u angažmanu u tršćanskom teatru »Giuseppe Verdi«, u Operi SNG u Ljubljani, Operi SNG u Mariboru, pjevao je solističke role basovskog repertoara na pozornicama HNK-a u Zagrebu, opernih kuća u Bruxellesu i Chaleroixu u Belgiji, Teatru Volterra u Pisi, Teatru »Givanni da Udine«, Gradskom teatru u Bolzanu, a prošle je godine – u tjedan dana – u operi Narodnog pozorišta u Beogradu pjevao Collinea u »Boemima«, Ferranda u »Trubaduru« i Ramfisa u »Aidi«.

  Govoreći o većim ulogama koje ima na repertoaru, uz tri upravo spomenute, treba istaknuti Sparafucilea (u »Rigolettu«), Fiesca (»Simone Boccanegra«), Padre Guardiana (»Moć sudbine«), Timura (»Turandot«), Gremina (»Onjegin«), Orovesa (»Norma«), Senecu (»Krunidba Popeje«), Selima (»Turčin u Italiji«), Don Basilia (»Seviljski brijač«), Don Chiscotta (»Don Chiscotte della Mancia«), Patera Laurenta (»Romeo i Julia«), Dulcamaru (»Ljubavni napitak«) i Dalanda (»Ukleti Holandez«), ali i suradnju s istaknutim dirigentima kao što su Dieter Rosberg, Loris Voltolini, Michael Hallas, Vladimir Kožuhar, Bruno Campanella, Steven Mercurio, Stefano Ranzani, Lorenzo Fratini, Peter Ferenec, Uroš Lajovic, Marco Boemi i Marko Letonja.

  Rijeku je napustio kao član zbora, a vratio se kao afirmirani solist s međunarodnom karijerom, predstavljajući se u zahtjevnoj ulozi Sulejmana, u Zajčevom »Zrinjskom«.

   Milijunski Erevan

Velik repertoar Slavko Sekulić može zahvaliti raznolikom obrazovanju koje je stekao na dvije visoke škole i dva poslijediplomska studija. Diplomirao je u Trstu, na Konzervatoriju »Giuseppe Tartini«, kao najbolji student u Italiji te akademske godine, a priznanje Ministarstva kulture Republike Italije koje mu je tim povodom dodijeljeno, priskrbilo mu je stipendiju za poslijediplomski studij na istom konzervatoriju. No mladi je umjetnik imao i druge planove:

  – Budući da sam bio zainteresiran i za učenje slavenskog repetoara, paralelno s talijanskim studijem pohađao sam nastavu na Visokoj školi »Ino Mirković« u Lovranu, gdje sam imao prilike raditi s izvrsnim moskovskim profesorima, a nakon diplome upisati magistarske studije na Državnom konzervatoriju »Komitas« u Erevanu, u Armeniji, kaže Slavko Sekulić.

  Kakvo je iskustvo bilo studij u Erevanu?

  – Erevan je milijunski grad s dugom poviješću i kulturom. Smješten je ispod planine Ararat, koja je poznata po crvenom mramoru, pa su i fasade mnogih kuća u gradu obložene tim mramorom. Dakle, grad je fascinantan već izgledom, a posebno mi je bilo važno što se mnogo polaže na kulturu i obrazovanje.To je grad kazališta, opere i koncertnih dvorana.

  Konzervatorij »Komitas« je imao dvanaest pjevačkih klasa i zaista je bila čast tamo studirati. Na mom magistarskom ispitu u komisiji je bilo 12 profesora! Nakon ispita pozvali su me na baletnu predstavu u nacionalnoj kući, a budući da je dirigent predstave predsjedavao mojoj ispitnoj komisiji, on je prije početka izvedbe najavio publici da je student Slavko Sekulić iz Hrvatske toga dana obranio magistarsku radnju na »Komitasu«. Ja sam se ustao i poklonio se uz pljesak dvije tisuće ljudi u publici. Bilo je zaista dirljivo…

  U Erevanu sam nastupio u »Trubaduru«, ali kako sam u to vrijeme već bio u angažmanu u Operi SNG u Ljubljani, putovanja su mi bila naporna, tako da sam taj kontakt zapustio.

   Na rukama publike

Četiri ljubljanske sezone donijele su vam brojne uloge.

  – Angažman u Ljubljani je bio zaista dragocjen period. Tadašnji direktor Opere Borut Smrekar angažirao je četiri mlada pjevača, koje je uočio na scenama teatara u susjednim državama – mene je slušao u Trstu. Odmah sam ušao u repertoar, isprva s manjim ulogama, ali kad sam – bez režijske probe – uskočio u ulogu Godfrieda u Offenbachovim »Rajnskim nimfama«, zaredale su velike uloge. Svake sam sezone imao između 40 i 60 predstava! Uz talijanski, radio sam francuski i njemački repetoar, što je bilo jako korisno za mene kao mladog pjevača, sve uz savršenu organizaciju rada: svake godine u svibnju, znali smo termine svojih nastupa u čitavoj sljedećoj sezoni, a također i repertoar za dvije sezone unaprijed.

  No, Vaša je pjevačka karijera zapravo počela u Italiji – u Trstu ste pjevali već za vrijeme studija.

  – Ne postoji značajnije mjesto u Trstu na kojem nisam nastupio, a četiri godine zaredom bio sam gost ljetnog festivala u Miramaru. Godine 2000. pobijedio sam na Rotary natjecanju milanske Scale, a nagrada mi je omogućila da ulogu Sparafucilea pjevam u Pisi. Imao sam veliku tremu – bila je to moja prva solistička rola u velikom teatru, ali me publika nakon predstave na rukama iznjela iz teatra, i to je jedno od onih uzbudljivih događaja koji se pamte za čitav život…

  Glas je dar, kao i talent, ali bez dobre škole – nema pravih rezultata. Kome Vi dugujete svoj dosadašnji uspjeh?

  – Ima nekoliko ljudi koji su vjerovali u mene i podržavali moju želju za obrazovanjem. To je u prvom redu naša kazališna korepetitorica Egle Trošelj. S njom sam pripremio Sparafucilea za Pisu, a pratila je moj napredak tijekom svih godina studiranja u Trstu. A još prije Trsta, za prijemni ispit na konzervatoriju pripremao me pokojni maestro Krunoslav Kajdi…

Riječki Sulejman

  – Rijeka je moj rodni grad, tu živi moja obitelj i tu je sve počelo. Iz riječkog sam kazališta otišao na studij i nekako mi se prirodnim čini da se tu i vratim. Dok sam na premijeri »Zrinjskog« pjevao moju prvu ariju na riječkoj sceni – bio sam strašno uzbuđen, srce mi je lupalo kao da pjevam prvi put u životu! Silne su me emocije obuzele i tako to mora biti!

  Stalo mi je da budem uspješan u svom gradu i zato sam i došao na audiciju u riječku Operu. Intendantica Nada Matošević ponudila mi je da studijski učim Mefista za predstojećeg »Fausta«, a onda se pružila prilika da pjevam Sulejmana u »Zrinjskom«. Ulogu sam naučio za desetak dana i vjerujem da ću iz večeri u večer biti sve bolji.

  Sad mi predstoji rad na Mefistu, kojeg će u premijernoj podjeli pjevati veliki umjetnik, također Riječanin, Giorgio Surian. Radujem se što ću imati priliku vidjeti kako on to radi na probama i nadam se da će imati vremena i strpljenja za sva pitanja mlađeg basa, koji tek uči ulogu.