Maria Branyas, Amerikanka katalonskih korijena, do svoje smrti 17. kolovoza 2024. bila je najstarija živuća osoba na svijetu napunivši 117 godina. Tijekom 2023. zahvaljujući njenoj volji za suradnjom, znanstvenici su na njoj proveli opsežna istraživanja kako bi bolje razumjeli mehanizme koji dovode do takve dugovječnosti i održavanja memorije u poznim godinama.

Sad su u časopisu Cell Reports Medicine izašli rezultati tog istraživanja. Istraživači su koristili metodu zvanu multiomska analiza kako bi proučili njezine tjelesne sustave, uključujući njezin DNK, aktivne gene, krv, slinu, stolicu i crijevne bakterije. Također su usporedili njezine rezultate s rezultatima mlađih ljudi i drugih superstogodišnjaka.

Glavni je zaključak da, suprotno uobičajenom mišljenju, starost i bolesti ne moraju pratiti jedno drugo.

„Naši nalazi ilustriraju kako starenje i bolest mogu, pod određenim uvjetima, postati odvojeni, dovodeći u pitanje uvriježenu percepciju da su neraskidivo povezani“ – zapisano je između ostalog u studiji na osnovu istraživanja koje je provela grupa španjolskih znanstvenika.

Naime, Maria Branyas nije imala nijednu bolest uobičajenu za svoje godine, što je – između ostalog – moguće povezano s činjenicom je otkriveno da ima rijetku strukturu gena koja ju je štitila od srčanih bolesti i raka. I starila je očito sporije od prosječne osobe. Naime, očitovanja markera na njenom DNK pokazivali su da je zapravo bila biološki desetljećima mlađa od svojih „kronoloških“ godina.

Nadalje, markeri na upalu u njenoj krvi bili su vrlo niskih vrijednosti što sugerira da se njeno tijelo nije borilo s upalama niskog intenziteta što je poznati okidač za bolesti u starijih osoba. Zanimljiv nalaz je da je imala crijevnu bakterijsku floru tipičnu za mladu osobu. Posebno se tu ističe prisutnost „dobre“ bakterije Bifidobacterium, koje tipično ima sve manje u crijevima što su osobe starije.

Iako je slučaj Marije Branyas specifičan, nalazi znanstvenika mogli bi pomoći znanstvenicima da se usmjere prema terapijama koje „koje“ gađaju specifične gene, ali generalno gledano, i u njenom slučaju potvrđeno je da određeni načini života, posebno prehrana, produžuju ili skraćuju životni vijek čovjeka. Konkretno, u ovom slučaju znanstvenici su netipičnu prisutnost dobre bakterije Bifidobacterium pripisali prehrani jer su utvrdili da se ona u slučaju najstarije osobe na svijetu u to vrijeme bazira na jogurtu, što su doveli u vezu s održavanjem niske tjelesne mase, smanjenom tjelesnom masnoćom i inzulinskom rezistencijom.

„Vrsta prehrane također može povećati dugovječnost metabolomskim podešavanjem, poput ograničavanja kalorija ili ograničavanja određenih hranjivih tvari poput metionina“ – zapisali su znanstvenici skoro općepoznatu tezu.

U takve se ubraja i zaključak da dužem životnom vijeku doprinosi fizička aktivnost, čak i ona niskog intenziteta, poput hodanja.