Teret genija: visok IQ ne jamči uspjeh

Nedavno je Bitanac Sherwyn Sarabi postao drugi najmlađi član Mense, jer je na testu inteligencije osvojio 136 bodova, ali istraživanja pokazuju da apstraktna akademska inteligencija zapravo ne omogućava adekvatno funkcioniranje u svakodnevnom životu 

Trogodišnji Bitanac Sherwyn Sarabi postao je jedan od najmlađih članova organizacije Mensa, koja okuplja najinteligentnije ljude na svijetu. Dječak je na testu inteligencije osvojio 136 bodova, dok je prosječan rezultat za odraslog čovjeka 100 bodova, a za posebno talentirane 130 bodova. Dječak je, kako je posvjedočila njegova majka, počeo govoriti s 10 mjeseci, a sa 20 mjeseci mogao je formirati složene rečenice. U dobi od dvije godine Sherwyn je znao računati do 200, na geografskoj karti pokazati bilo koju državu svijeta i njenu zastavu, te raspoznati planete Sunčevog sustava. Osim što zna raspoznati sve dijelove tijela i unutarnje organe, zna nabrojiti i funkcije svakoga od njih. Iako ima samo tri godine, Sherwyn danas čita kao prosječni šestogodišnjak. 

Opasno je prečesto hvaliti djecu 

    Kad je riječ o djeci koju roditelji već u ranom djetinjstvu odvedu na test inteligencije i utvrdi se da su iznadprosječna, presudnim se pokazalo kako će se prema njima roditelji i sredina nakon toga ophoditi. Carol Dweck, profesorica na Stanfordu, provela je u SAD-u istraživanje na 400 devetogodišnjaka, i utvrdila da prečesto hvaljenje djeteta kako je pametno i sjajno, umjesto samopouzdane osobe može stvoriti nekog tko ima ozbiljnih problema s motivacijom. Njeno je istraživanje pokazalo da ako se djevojčicama s najvišim kvocijentom inteligencije prije no što krenu rješavati test kaže da su pametne, mnoge od njih podbace toliko da test napišu lošije negoli djevojčice s najnižim IQ-om.  

Najstariji »mensaš« ima 102 godine  

  MENSA je osnovana 1946. godine u Engleskoj, a osnivači su Roland Berril i Lance Ware. Danas članovi MENSA-e čine dva posto ukupnog stanovništva u svijetu. Na temelju podataka američkog ogranka Mense, svaki je drugi njihov član u dobi od 44 i 61 godine, dok su ostali u dobi od 23 do 43 godine. Američka Mensa među svojim članovima ima i 1.300 djece od tri do 18 godina. Najmlađi član Mense na svijetu iskaznicu je dobio s navršene dvije godine i devet mjeseci, dok najstariji »mensaš« danas ima 102 godine. Također, postoji više od 1.500 obitelji koje u Mensi imaju jednog ili više članova.  

2.680 osoba položilo test u Hrvatskoj  

  Internacionalna Mensa broji više od 100.000 članova u 50 država svijeta. Najveća grupa je u SAD-u, njih 50.000, a slijedi je Velika Britanija s 25 tisuća članova. U Hrvatskoj je dosad 2.680 osoba položilo testove inteligencije i steklo uvjete za učlanjenje u Mensu, a 708 ih se i učlanilo u tu organizaciju.  

Prosječno 50 posto populacije  

  Prosječni kvocijent inteligencije (IQ) iznosi 100 i ima ga oko 50 posto ukupne populacije. Rezultat iznad 115 ostvaruje manje od 25 posto ukupne populacije. Rezultat iznad 120 je visoko natprosječan i može ga ostvariti svega 10 posto ukupne populacije. IQ od 131 ili viši svrstava osobu u gornju skupinu od dva posto stanovništva, koji tako ispunjavaju uvjet za učlanjenje u Mensu.

  Njegova majka, Amanda Sarabi (36), izjavila je kako je vrlo ponosna na svog darovitog sina, kojega opisuje kao »izuzetnog«. Bivša učiteljica, danas ponosna majka malog genija, kaže kako je njegovo opće znanje iznimno. »On zna o svemu. Kad razgovarate s njim, kao da ne razgovarate s trogodišnjakom«. 

 Kanađanin prvi

Maleni Sherwyn ipak nije najmlađi član Mense. Tu je titulu godinu ranije ponio dvogodišnji dječak Anthony Popa Urria iz Kanade, zbog svoje natprosječne inteligencije. Ovaj dječak napamet je naučio abecedu, koju zna izrecitirati i naopako, zna brojiti do 1.000, a jednako kao i Sherwyn zna izgovoriti imena svih planeta Sunčevog sustav. Njegov IQ iznosi 154. Urria je, kažu članovi njegove obitelji, počeo razlikovati slova abecede već u dobi od šest mjeseci. Mali Kanađanin govori španjolski, engleski i rumunjski jezik, a zbog svoje genijalnosti drugo je dijete koje je s dvije godine postalo član ovog udruženja. 

  Dok se na tisuće ljudi svih životnih dobi u zapadnim zemljama, uključujući i Hrvatsku, svake godine podvrgava ovakvim testovima kako bi se mogli pohvaliti vlastitom natprosječnošću i ući u klub najinteligentnijih, stručnjaci kažu kako visoka inteligencija, osobito ako se radi o samo jednom tipu inteligencije, nije presudna za uspjeh u životu. Roditelji malih genijalaca koji se sve češće učlanjuju u Mensu mogu se s punim pravom ponositi svojim pametnim mališanima, ali ne mogu računati s tim da će visok kvocijent inteligencije njihovom djetetu jamčiti uspješan život, dobar posao ili značajnu društvenu ulogu. 

  Inteligencija, naime, ima više dimenzija, pa onaj tko je dobar u jednom tipu inteligencije možda nije u drugom. Istraživanja su pokazala da apstraktna akademska inteligencija, koja se mjeri na testovima inteligencije i koja je ulaznica za Mensu, zapravo ne omogućava adekvatno funkcioniranje u svakodnevnom životu, pogotovo ne u ophođenju s ljudima. Socijalna i emocionalna inteligencija jednako su važne za razvoj pojedinca kao i apstraktna inteligencija, ako ne i važnije i osiguravaju dobru perspektivu za uspjeh.  

Ključno pitanje

– Ključno je pitanje u testovima inteligencije može li se putem njih prognozirati uspjeh. Najčešći je odgovor ne, jer je, kao i sve u životu, teško definirati sigurnu prognozu. To je kao prognoza vremena, može se reći općenito da će padati kiša, ali ne i hoće li padati baš u mojoj ulici – ilustrira Vladimir Takšić, redoviti profesor na Odjelu za psihologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci. U brojnim se istraživanjima, kaže, pokazalo da mnogi od onih koji su se uvrstili među osobe s visokom apstraktnom inteligencijom, a na račun toga dobili stipendije i druge povlastice, ne funkcioniraju u poslu na kojem rade, niti u privatnom životu. 

  Apstraktna se inteligencija može najlakše i najtočnije mjeriti, ali u testovima koji je mjere postoji kvaka – zadaci su složeni tako da se dođe do jednog, jedinstvenog rješenja. Mnogi poznati teoretičari inteligencije, veli Takšić, upravo zbog toga upozoravaju da testovi inteligencije kakve danas imamo ne odražavaju realnost jer u realnim životnim situacijama nemate sve elemente i samo jedno rješenje. Upravo zato najtočnije se mjeri prosječna inteligencija, dok točnost mjerenja opada što se više odmičete od prosjeka. 

 Rad i trud

Mjerenje inteligencije dio je zapadne kulture, dok se na istoku inzistira na trudu i marljivosti. Pokazalo se, veli psiholog Takšić, da djeca kojoj se govori da su jako inteligentna i da su sve postigla zahvaljujući sposobnostima imaju manji uspjeh od one kojoj se sugerira da je sve što postignu posljedica osobnog rada i truda. 

  – Ako djetetu kažete da je genetski predodređeno za uspjeh, da će uspjeti jer su to dobili rođenjem, u njima se ubija svaki motiv za rad i takva se djeca orjentiraju na krive stvari. Umjesto da rade i napreduju, bave se sobom i svojom inteligencijom i često postaju fah-idioti koji poznaju vrlo uski segment – veli Takšić. 

  Djeca s visokim IQ-om u školi se teško adaptiraju, zovu ih štreberima, čudacima, druga ih djeca često ne prihvaćaju. Zato bi kod takve djece, umjesto da se hvali njihovu inteligenciju, trebalo poraditi na drugim aspektima inteligencije, socijalnoj i emocionalnoj, kako bi mali genijalci koji su već u trećoj postali članovima Mense, uz puno truda jednoga dana normalno funkcionirali u društvu i uspjeli realizirati svoj prirođeni potencijal.