Svjetski je dan Alzheimerove bolesti. Nakon desetljeća neuspješnih istraživanja, nedavno su se pojavili novi lijekovi i revolucionarni krvni test koji daju nadu osobama oboljelima od bolesti odgovorne za čak 70 posto slučajeva demencije u svijetu i koja je ujedno jedan od vodećih uzroka smrti starijih osoba. Iako je proteklih godina uloženo milijarde dolara u razvoj liječenja, pravi proboj dogodio se tek nedavno.

Nova sredstva, donanemab tvrtke Eli Lilly te lecanemab tvrtki Biogen i Eisai, prvi su lijekovi za koje je dokazano da značajno usporavaju napredovanje bolesti. No, njihova učinkovitost je umjerena i djeluju samo u ranoj fazi bolesti, a mogu izazvati ozbiljne nuspojave poput potencijalno smrtonosnih krvarenja u mozgu. Zbog toga su zdravstvene regulatorne agencije širom svijeta zauzele različite stavove o korištenju ovih lijekova.

Lecanemab (na tržištu pod nazivom Leqembi) odobren je u mnogim zemljama, uključujući Sjedinjene Američke Države, dok su francuske vlasti preporučile da lijek ne bude sufinanciran iz državnog zdravstvenog osiguranja. Slično tome, britanski zdravstveni sustav zaključio je da koristi novih lijekova nisu dovoljne za njihovu visoku cijenu.

Drugi važan aspekt su metode ranog dijagnosticiranja. Trenutna dijagnostika zahtijeva invazivnu i skupu lumbalnu punkciju, koju pacijenti često izbjegavaju. Nedavno su razvijeni jednostavni krvni testovi koji detektiraju biološke markere Alzheimerove bolesti. Iako je test odobren u SAD-u, u Europi još nije prihvaćen, a kod nas se trenutno ispituje u kliničkim ispitivanjima.

Međutim, ostaje dilema hoće li krvni test sam po sebi biti dovoljan za postavljanje točne dijagnoze. Dok američke institucije smatraju da bi biološki marker mogao biti samostalan pokazatelj, europski stručnjaci i dalje naglašavaju potrebu za opsežnom kliničkom procjenom jer nije svaki pacijent s abnormalnim markerima nužno razvija demenciju.

Što se tiče prevencije, postoji konsenzus da je gotovo polovica svih slučajeva povezano s čimbenicima poput pretilosti, pušenja, konzumacije alkohola, tjelesne neaktivnosti i gubitka sluha. Iako postoji sve više istraživanja o programima koji potiču zdraviji životni stil, kliničke studije do sada nisu pokazale značajne rezultate u usporavanju kognitivnog pada.

Nedavna studija objavljena u JAMA časopisu pokazala je blagi napredak u usporavanju kognitivnog pada kod pacijenata koji su dvije godine imali intenzivnu podršku u promjeni načina života. Za oboljele i njihove obitelji ti rezultati možda djeluju skromno, ali u usporedbi s prethodnim desetljećima predstavljaju veliki pomak.

Stručnjaci upozoravaju da će tek dugoročna ispitivanja, koja traju 10 do 15 godina, moći pokazati stvarnu učinkovitost ovakvih preventivnih programa kod bolesti poput Alzheimerove koja se dugo razvija.