Do kraja iduće godine akademska bi zajednica trebala imati novi zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, a riječ je o izmjeni tek jednog od ukupno devet zakona koje Ministarstvo znanosti i obrazovanja iduće godine planira izmijeniti.

Svih tih devet novih zakonskih okvira koji se tiču cijele obrazovne vertikale Ministarstvo je definiralo u Prijedlogu plana zakonodavnih aktivnosti te je obrazac prethodne procjene stavilo na javno savjetovanje.

Tako bi do kraja iduće godine predškolski odgoj i obrazovanje trebao dobiti izmjene i dopune zakona, kao i Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja te strukovno obrazovanje, a predviđene su i izmjene i dopune zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi.

Izmjene i dopune trebao bi doživjeti i zakon o udžbenicima, dok bi obrazovanje odraslih i Hrvatska zaklada za znanost trebali dobiti nove zakone, a Sabor bi iduće godine prema tom planom trebao raspravljati i o Zakonu o prepoznavanju i priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija.

Novo ruho

Međutim, od svih tih zakona zasigurno je najiščekivaniji Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju koji je pokušala izmijeniti i bivša ministrica Blaženka Divjak, ali bezuspješno, a isti pokušaj obilježio je i prethodni mandat aktualnog ministra Radovana Fuchsa.

Posljednja verzija zakona, bivše ministrice, predlagala je i nove modele upravljanja sveučilištem, što je uključivalo i drugačiji izbor rektora, kao i drugačije ovlasti i dužnosti senata te veće ovlasti takozvanog sveučilišnog savjeta, a sve se to akademskoj zajednici ili barem njenom dijelu nije svidjelo.

Pokušaj uvođenja reda u akademske redove završio je tako da je na samom kraju mandata ministrice, svega tri dana prije njegovog isteka, objavljeno ukupno sedam zakonskih nacrta, među kojima je bio i Zakon o znanstvenoj djelatnosti.

U svom drugom mandatu aktualni ministar ponovo je na tragu činjenice da je postojeći Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju potrebno mijenjati, jer riječ je o zakonu koji je donesen prije punih sedamnaest godina i do danas je doživio čak sedam izmjena ili dopuna te je upravo stoga Ministarstvo mišljenja da postojeći zakon ne odgovara suvremenim potrebama sustava znanosti.

– Postojeća zakonska regulativa ne regulira sustav znanosti i visokog obrazovanja na način koji bi bio usklađen sa svim zahtjevima trenutnog istraživačkog prostora, odnosno prostora visokog obrazovanja, s obzirom na činjenicu da je važeći zakon donesen 2003. godine te svojim odredbama uvelike više ne odgovara na najbolji način potrebama suvremenog sustava znanosti i visokog obrazovanja, tumače u Ministarstvu.

Također upozoravaju da s obzirom na veći broj izmjena i dopuna zakona, dolazi do određenog opsega nerazumijevanja odredbi zakona od strane dionika u sustavu te povećane potrebe za tumačenjem od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja.

Potvrđujući da se radi o zakonu koji je previše puta doživio izmjene i dopune, savjetnik ministra Božo Pavičin kaže da je donošenje novog zakona neophodno.

– Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju pretrpio je toliko izmjena i dopuna da ga je više nemoguće mijenjati, nego je potrebno donijeti novi. Mi smo već jednom uspjeli dovršiti taj zakon, a nije donesen jer je bio kraj mandata te ga Sabor nije uspio izglasati, ističe Pavičin.

Pitanje odgovornosti

Navodeći kako pozdravlja namjeru donošenja novog zakona, rektorica Sveučilišta u Rijeci prof. dr. Snježana Prijić Samaržija kaže da je jasno da nakon toliko izmjena, ali i donošenja drugih posebnih zakona, poput Zakona o osiguranju kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti, ali i mnogih drugih kojima se regulira sustav znanosti i visokog obrazovanja, ova verzija više nema potrebnu preglednost i koherentnost.

– Jednako tako, teško da je ovaj zakon iz 2003. godine, uz sve izmjene i dopune, odgovarajući okvir za provedbu ozbiljnijih poboljšanja sustava koja su odavno postala nužna zbog uistinu radikalnih promjena koje su se dogodile u sustavu visokog obrazovanja u Europi i svijetu.

Prema najavi u sustavu e-savjetovanja, novi prijedlog Zakona će se fokusirati na daljnje unapređenje studijskih programa, poticanje suradnje znanstvene zajednice s inovativnim gospodarstvom i društvenim djelatnostima i dodatno uvođenje načela odgovornosti u znanosti i visokom obrazovanju.

Svaka od najavljenih tema je iznimno važna za razvoj sustava. Na Sveučilištu u Rijeci smo svjesni postojećih ograničenja u sva tri područja, posebice u dijelu kojim se potiče transfer znanja, povećava društveni i gospodarski utjecaj sveučilišta na zajednicu, što je jedan od prioriteta Sveučilišta u Rijeci za sljedeće strateško razdoblje.

Također, posebno pozdravljam namjeru uređivanja pitanja odgovornosti u akademskoj zajednici. Vidljiva je i namjera osnaživanja sveučilišta za sudjelovanje u kompetitivnim internacionalnim projektima, što je svakako jedan od ključnih ciljeva Europske unije, navodi rektorica.

Dva izazova

Međutim, dodaje i da treba znati da su bila dva pokušaja predlaganja novog zakona koja su naišla na velike otpore sustava, prijedlog tadašnjeg i sadašnjeg ministra Radovana Fuchsa i drugi bivše ministrice Blaženke Divjak.

– Oba su prijedloga, po mojem mišljenju, zapela na dva temeljna izazova za sustav znanosti i visokog obrazovanja. Jedan je svakako problem tumačenja autonomije sveučilišta, a drugi problem su statusna prava zaposlenika našeg sustava.

Pravni stručnjaci nas već godinama upućuju da glavni sukobi i prijepori kojima svjedočimo i koji onemogućuju razvoj proizlaze iz nedovoljno jasno definiranog opsega i dosega autonomije sveučilišta, zbog čega dolazi do napetosti između sveučilišta i Ministarstva, fakulteta i sveučilišta, pravih i javnih institucija.

Druga vrsta prijepora na kojima se iscrpljujemo je daleko složenija i proizlazi iz interesa zaposlenih u sustavu kao što su pitanja postupka izbora u znanstvena zvanja, postupka izbora na znanstveno-nastavna i na znanstvena radna mjesta, pitanje »prava« na napredovanje, uvjeta reizbora, produženja rada nakon 65. godine života, pitanje statusa rektora i prorektora, ali i neka druga, upozorava prof. dr. Prijić Samaržija.

Zaključujući kako problem razvoja hrvatskog sustava znanosti i visokog obrazovanja nije samo u podfinanciranosti sustava u odnosu na prosjek EU-a, rektorica ističe da je velikim dijelom razvoj zakočen i zbog neadekvatnog pravnog okvira te se stoga svi nadaju da će novi prijedlog zakona biti donesen do kraja 2021. kako je i planirano, te da će se uspjeti nositi s izazovima i otporima promjenama unutar samog sustava.

Unapređenje studijskih programa

Glavni cilj novog zakona bit će unapređenje studijskih programa kojim bi se osigurao učinkovit i razvojno poticajan sustav financiranja visokih učilišta te poticanje daljnjeg razvoja međunarodno kompetitivnih javnih sveučilišta i javnih znanstvenih instituta.

Kao jedan od osnovnih razloga za izradu novog zakonodavnog okvira navodi se povećanje i poticanje suradnje znanstvene zajednice s inovativnim gospodarstvom i društvenim djelatnostima s ciljem stvaranja nove znanstvene, društvene, kulturne i gospodarske dodane vrijednosti.

Dodatan razlog svakako predstavlja i uvođenje načela odgovornosti u znanosti i visokom obrazovanju za koju su u postojećem zakonodavnom okviru dani samo okviri. Novim se Zakonom planira povećati kompetitivnost javnih znanstvenih organizacija i javnih sveučilišta, povećati kvaliteta studija na svim razinama visokog obrazovanja, stvoriti poticajnije okruženje za sudjelovanje znanstvenika u međunarodnim znanstvenim kompetitivnim projektima, te pozitivno utjecati na povećanje suradnje znanosti, visokog obrazovanja i gospodarstva.