Leonardo da Vinci, slavni talijanski polimat i autor Mona Lise, možda je u svom slavnom crtežu Vitruvijanskog čovjeka iz 1490. godine koristio matematički omjer koji službeno nije bio poznat sve do 19. stoljeća. Otkrio je to londonski stomatolog Rory Mac Sweeney, koji tvrdi da je konačno riješio misterij.

Vitruvijanski čovjek, jedan od najprepoznatljivijih simbola humanističke renesanse, ilustrira idealne ljudske proporcije prema idejama rimskog arhitekta Vitruvija, koji je tvrdo da tijelo treba savršeno pristajati unutar kruga i kvadrata. Da Vincijev crtež prikazuje čovjeka u dvije poze: raširenih ruku i nogu unutar kvadrata te podignutih ruku i raširenih nogu unutar kruga.

Mac Sweeney je otkrio ključni detalj koji je do sada promakao gotovo svim stručnjacima – u području prepona Vitruvijanskog čovjeka skriven je jednakostranični trokut. Da Vinci je u svojim bilješkama naveo da ako se noge otvore i ruke podignu tako da dodiruju vrh glave, prostor između nogu tvori jednakostranični trokut.

Analizom tog trokuta Mac Sweeney je ustanovio da omjer udaljenosti stopala i visine pupka kod nacrtanog lika iznosi približno 1,64 do 1,65. Taj omjer vrlo je blizak tzv. tetraedarskom omjeru od 1,633, koji opisuje optimalni način pakiranja kugli u oblik piramide i službeno je potvrđen tek 1917. godine.

Mac Sweeneyjevo stručno znanje u stomatologiji dodatno je pomoglo u razumijevanju ovog omjera: u zubnom području poznat je Bonwillov trokut, princip koji diktira idealne odnose u čeljusti i koji ima isti omjer 1,633, korišten od 1864. godine. To nije slučajnost jer, poput minerala i kristala u prirodi, ljudska čeljust djeluje po principima tetraedarske geometrije koja maksimizira mehaničku učinkovitost.

Prema ovom istraživanju, ljudska anatomija mogla je evoluirati prema univerzalnim geometrijskim pravilima koja upravljaju optimalnom prostornom organizacijom u svemiru. Ako je Mac Sweeney u pravu, da Vinci je, crtajući Vitruvijanskog čovjeka, možda nesvjesno otkrio temeljni matematički zakon prirode koji povezuje čovjeka s univerzalnim principima geometrije.

Ovo otkriće objavljeno je u znanstvenom časopisu Journal of Mathematics and the Arts, a hoće li ga prihvatiti šira znanstvena zajednica, pokazat će vrijeme.