Sunčane pjege fasciniraju znanstvenike još otkako ih je Galileo Galilei prvi put promatrao početkom 17. stoljeća. Ove tamne mrlje na površini Sunca mogu trajati danima ili čak mjesecima, no do sada nije bilo jasno zašto ostaju stabilne tako dugo vremena.

Nedavno istraživanje objavljeno u časopisu Astronomy & Astrophysics donosi revolucionarno rješenje ovog drevnog misterija. Međunarodni tim znanstvenika, predvođen njemačkim Institutom za solarnu fiziku, razvio je novu metodu za analizu stabilnosti Sunčevih pjega koja otkriva delikatnu ravnotežu koja održava ove solarne pojave netaknutima.

Sunčeve pjege predstavljaju područja gdje je magnetsko polje Sunca izuzetno snažno, usporedivo s magnetnim poljem u bolničkom MR uređaju, ali pokrivaju površinu veću od Zemlje. One se naizgled pojavljuju kao tamne mrlje jer su hladnije od okolne solarne površine, no da su izolirane na udaljenosti Sunca, svijetlile bi čak jače od punog Mjeseca.

Broj Sunčevih pjega varira u ciklusu od 11 godina, dosežući vrhunac u vremenu povećane solarne aktivnosti kada su sunčeve oluje i eksplozivni događaji poput koronalnih izbačaja mase i solarnih baklji najvjerojatniji. Ti događaji mogu poremetiti komunikacijske satelite i, u ekstremnim slučajevima, izazvati nestanke struje na Zemlji.

Dugogodišnja sumnja bila je da sunčeve pjege ostaju stabilne zbog ravnoteže između plinskog pritiska i magnetskih sila, no dokazivanje ove teorije bilo je otežano jer atmosferske smetnje narušavaju precizna promatranja magnetskog polja sa Zemljinih teleskopa.

Istraživači su napredovali zahvaljujući poboljšanju tehnike koju je izvorno razvio njemački Max Planck Institut za istraživanje Sunčevog sustava. Ova metoda uklanja zamućenje uzrokovano Zemljinom atmosferom u opažanjima provedenim pomoću njemačkog solarног teleskopa GREGOR, omogućujući precizno mjerenje polariziranog svjetla koje emitira Sunce.

Analiza je pokazala da su magnetske i pritisne snage unutar pjega savršeno uravnotežene, što objašnjava njihovu stabilnost na turbulentnoj površini Sunca. Otkriće ima i praktične implikacije jer može pomoći u predviđanju trenutaka kada sunčeve pjege postaju nestabilne i povećavaju rizik od opasnih solarnih oluja.

Bolje razumijevanje ovih procesa moglo bi zaštititi satelite, elektroenergetske mreže i astronaute od štetnog zračenja.