iStock
povezane vijesti
Galaksija nazvana PKS 1424+240, udaljena milijardama svjetlosnih godina od nas, koja je poznata i pod nadimkom “Oko Saurona”, zagonetka je za znanstvenike već više od pola stoljeća.
Radi se o blazaru, odnosno aktivnoj galaksiji u kojoj supermasivna crna rupa ispušta snažne mlazove plazme prema međugalaktičkom prostoru. Ono što je posebno u ovom slučaju je da je jedan od mlazova okrenut točno prema Zemlji, što ga čini iznimno svijetlim i vidljivim u našem vidnom polju.
Međutim, ukupna brzina tih mlazova, koju su astronomi mjerili radio teleskopima, činila se prespora da bi objasnila tako jaku emisiju visokih energetskih gama-zraka i neutrina. Tajanstvenu pojavu razriješila je analiza dobivena nakon 15 godina promatranja pomoću mreže radio teleskopa koja omogućuje iznimno precizna mjerenja.
Proučavanjem polarizacije svetlosti iz mlazova, znanstvenici su uspjeli mapirati magnetska polja unutar mlazova i otkrili da magnetska polja imaju oblik prstena. Uspoređuju ju s malom “krafnom” kroz koju prolazi mlaz. Ovo magnetsko polje ima ključnu ulogu u ubrzavanju čestica, uključujući protone, do ekstremnih energija koje stvaraju zabilježene neutrine i gama zrake.
Ključno otkriće je da je mlaz gotovo savršeno poravnat s pogledom prema Zemlji, što rezultira time da se svjetlost i energije proizvode i koncentiraju u tom smjeru, pojačavajući njihovu vidljivost za čak 30 puta. Istovremeno, uslijed optičke iluzije, mlaz se čini sporo pokretnim, iako se čestice u njemu ubrzavaju gotovo do brzine svjetlosti.
Ova slika, koju su znanstvenici usporedili s mitskim “Okom Saurona” iz “Gospodara prstenova,” daje novi uvid u funkcioniranje aktivnih galaktičkih jezgri i potvrđuje da su supermasivne crne rupe moćni akceleratori ne samo elektrona već i protona – što objašnjava izvor visokih energetskih neutrina promatranih na Zemlji.
