Dok su filmovi i serije desetljećima oblikovali našu predodžbu o izvanzemaljcima kao humanoidnim bićima koja ili dolaze u miru ili započinju invaziju na Zemlju, znanstvenici upozoravaju da bi prvi stvarni kontakt s inteligentnim životom iz svemira mogao izgledati znatno drukčije i nimalo romantično.

Prema teoriji koju je razvio dr. David Kipping, ugledni astronom sa Sveučilišta Columbia, čovječanstvo možda neće prvo stupiti u kontakt s aktivnom i stabilnom izvanzemaljskom civilizacijom, već s onom koja se nalazi u završnoj, kaotičnoj fazi svog postojanja, piše LADbible.

Kippingova teorija temelji se na ideji da su napredne civilizacije najlakše uočljive upravo u trenucima kada prolaze kroz ekstremne promjene ili propadanje. Slično kao zvijezde koje postaju iznimno sjajne prije nego što eksplodiraju ili se ugase, tehnološke civilizacije u krizi mogu emitirati snažne energetske signale koji se mogu detektirati na velikim udaljenostima.

Drugim riječima, šanse da „uhvatimo“ neku civilizaciju dok mirno i stabilno postoji izuzetno su male, dok su tragovi njezina kolapsa znatno uočljiviji.

“Ako neka civilizacija koristi ogromne količine energije ili prolazi kroz katastrofalne procese, ona postaje, kozmički gledano, glasna”, objašnjava Kipping.

Wow signal

Takav scenarij znači da prvi dokaz izvanzemaljske inteligencije vjerojatno neće biti poruka, signal dobrodošlice ili susret s letjelicom, već neobični energetski obrasci, anomalije ili tehnološki tragovi koje ne možemo objasniti prirodnim procesima.

Znanstvenik ističe da bi i poznati “Wow! signal”, zabilježen 1977. godine, mogao predstavljati primjer kratkotrajnog, ali iznimno snažnog signala nastalog u ekstremnim okolnostima, a ne namjernu poruku upućenu Zemlji.

Kipping opisuje ovakav oblik prvog kontakta kao “brutalan”, ne zbog nasilja, već zato što bi razbio romantične iluzije o inteligentnim bićima koja čekaju da se jave. Umjesto toga, mogli bismo se suočiti s dokazima da napredne civilizacije imaju ograničen vijek trajanja i da tehnološki razvoj često završava samouništenjem.

Takva spoznaja mogla bi imati duboke posljedice za čovječanstvo, jer bi poslužila kao upozorenje o vlastitom tehnološkom razvoju i odnosu prema energiji, okolišu i globalnoj stabilnosti.

Fermijev paradoks

Ova teorija nudi i jedno od mogućih objašnjenja poznatog Fermijevog paradoksa – pitanje zašto, unatoč golemom broju zvijezda i planeta u svemiru, još nismo pronašli jasne dokaze o izvanzemaljskom životu. Ako su civilizacije rijetke, kratkotrajne i najvidljivije tek u trenucima vlastite propasti, tada je razumljivo zašto su dokazi izuzetno rijetki i fragmentirani.

Iako ova teorija ne znači da je kontakt s izvanzemaljcima nemoguć, ona sugerira da će znanstvena stvarnost biti daleko manje filmska, a znatno kompleksnija i uznemirujuća.