Umjetna inteligencija sve snažnije ulazi u visoko obrazovanje, a mnogi profesori upozoravaju na ozbiljne posljedice za studente.

Sve veći broj mladih koristi AI alate za pisanje seminara i rješavanje zadataka, što, tvrde akademici, ozbiljno potkopava temeljne vještine poput čitanja, analize i kritičkog razmišljanja.

Alati poput generativnih chatbotova, naime, mogu u nekoliko sekundi napisati esej, sažeti knjigu ili analizirati tekst. No upravo ta brzina i dostupnost izazivaju zabrinutost među profesorima diljem svijeta.

Pad osnovnih vještina

Prema procjenama i anketama, velika većina studenata već koristi AI u akademskom radu, često za pisanje zadataka ili istraživanje literature.

Profesor književnosti Michael Clune upozorava da se kod nekih studenata već primjećuje pad osnovnih akademskih vještina. Kako tvrdi, sve je više mladih koji imaju poteškoća s analizom teksta, sintetiziranjem informacija i samostalnim zaključivanjem, piše The Guardian.

Mnogi profesori smatraju da bi nekritično uvođenje AI-ja moglo dovesti do degradacije obrazovanja. Pojedini upozoravaju i na scenarij u kojem bi AI sustavi ocjenjivali radove koje su generirali drugi AI sustavi, stvarajući svojevrsni zatvoreni krug bez stvarnog učenja.

U takvom modelu, upozoravaju stručnjaci, sveučilišta bi mogla proizvesti diplomante koji su navikli oslanjati se na tehnologiju umjesto na vlastito razmišljanje.

Cilj je izazvati ovisnost

Profesor Eric Hayot s Penn Statea tvrdi da tehnološke kompanije nude te alate besplatno upravo zato što žele stvoriti ovisnost kod novih generacija korisnika. Kako kaže, cilj je da studenti postanu “bespomoćni bez njihovih proizvoda”.

Istodobno, dio akademske zajednice upozorava na moguće društvene nejednakosti u obrazovanju. Postoji strah da bi elitna sveučilišta mogla zadržati tradicionalni model učenja bez pretjerane upotrebe AI-ja, dok bi ostatak sustava prešao na automatizirane oblike obrazovanja.

Budući da je korištenje AI-ja među studentima gotovo nemoguće potpuno zabraniti, profesori sve češće uvode nove metode provjere znanja. Među najčešćim pristupima su usmeni ispiti i prezentacije, ručno pisane bilješke i eseji, rasprave u učionici kao dio ocjenjivanja i izjave studenata o tome kako su koristili AI tijekom rada.

Neki profesori čak ubacuju nasumične riječi u zadatke kako bi otkrili studente koji automatski kopiraju tekst u AI alate bez čitanja uputa.

S druge strane, dio stručnjaka smatra da umjetnu inteligenciju treba integrirati u nastavu, ali uz jasna pravila.

“Cilj nije potpuno izbjegavanje tehnologije, nego učenje kako je koristiti kritički i odgovorno”, kaže jedan od akademika.