Tonka i Rinno humanoidni su roboti koji su nedavno premijeru i ministrima učinili čast posjetivši sjednicu Vlade. Posjet protokolarne naravi prošao je u dobrom raspoloženju, premijer je s robotima razmijenio nekoliko rečenica, a ono što je uslijedilo nakon toga je činjenica da se o budućnosti što je sa sobom nose roboti ove vrste ne prestaje pričati. Tema su koječega, od satiričnog »Stanja nacije«, do lokalnih glasila u kojima čelnici općina najavljuju kupovinu robota. No, kuda nas vodi robotizacija, pa sve da je u najboljoj namjeri!?

– Tonka je humanoidna robotica koju predstavljamo kao prvu hrvatsku humanoidnu roboticu koja govori hrvatski. Ne držimo je samo u laboratoriju, nego je testiramo među ljudima, u gradovima, institucijama i na događanjima – kazuje Dejan Ilčić, suvlasnik slovensko-hrvatske tvrtke Vandri Robotics.

Hardver robota nabavljaju u Kini u suradnji s Unitreejem, Tonka je, veli Iličić, njihov poznati model G1.

– Ono što mi u Vandri Roboticsu radimo je »mozak« robota, softver koji ga upravlja i nadzire, i sve prilagodbe da on stvarno ima smisla u Hrvatskoj – ističe Ilčić.

Tonku su njeni tvorci naučili nekim atraktivnim stvarima poput plesa, da ljudi vide koliko je platforma fleksibilna, kaže Ilčić.

– Paralelno radimo na onom bitnom, da robot zna odraditi osnovne zadatke i da stvarno može pomoći ljudima u praksi – ističe Ilčić.

KOMERCIJALAN PROIZVOD

Rinno je robot iz Imotskog. Iz Runovića je i njegov je tvorac Mario Ljubičić. Ljubičiću je 28 godina, ali već deset godina ima da je sve podredio učenju kako napraviti humanoidnog robota. Sve ga je vodilo k tome, svaka njegova inovacija, od električnog automobila koji vozi sam i kontrolira se putem aplikacije do električnih bicikala i robotskih ruku što automatiziraju njihovu proizvodnju.

Foto Vlada RH

– Zadnjih godinu dana se bavim samo humanoidnom robotikom. Ovo je moj peti prototip robota i on je posve funkcionalan. Ovaj robot će unutar godinu dana biti komercijalan proizvod koji će biti unutar tržišnih standarda i svatko će moći za određenu cijenu kupiti robota za one radne usluge koje mu budu potrebne – naglašava Ljubičić.

Sve što Rinno ima i radi Ljubičićevih je ruku djelo.

– Moj robot nije marketinški trik, već je stvarni robot koji sam razvijao fazu po fazu, od prvog senzora na stopalu do zadnjeg na prstu. Trebalo mi je deset godina dok naučim napraviti ovako nešto – kaže Ljubičić.

Sve to s ciljem da napravi robota koji će znati koristiti ljudske alate baš kao i čovjek.

Naziv robot dalo nam je djelo Karela Čapeka »Rossumovi Univerzalni Roboti«, napisano 1920. godine. U najkraćem, u tom djelu ljudska želja da se robotima da ono malo duše pođe posve ukrivo i rezultirati robotskom revolucijom i nestajanjem čovječanstva. Koja je potreba nagnala Vandri Robotics da se baci na izradu humanoidnih robota!?

– Pravi motiv je skroz jednostavan. Radne snage fali i falit će sve više. Zato ovdje uopće nije priča o robotu umjesto čovjeka, nego o robotu koji olakšava zadatke i nadopunjuje ono što nam nedostaje. Kroz povijest je svaka tehnološka revolucija mijenjala tržište rada, ali je otvarala i nova zanimanja. Roboti preuzimaju rutinske, opasne i dosadne zadatke, a ljudi se mogu više posvetiti kreativnijim, strateškim i složenijim poslovima – naglašava Ilčić.

Otvarat će se, kaže, nova radna mjesta u razvoju, programiranju, upravljanju, održavanju i etičkom nadzoru umjetne inteligencije i humanoidnih robota.

– Društvo se mora prilagoditi, prilagodit će se obrazovni sustav, poslodavci i institucije, i s vremenom će nastati nova struktura rada. Ovo je globalna promjena i mi u njoj moramo sudjelovati da bismo opstali i bili konkurentni, jer radi se o globalnoj transformaciji tržišta rada i radnih mjesta, a ne o njihovom nestanku – uvjeren je Ilčić.

ODGOVORNI RAZVOJ

Što međutim s onima koji najavljuju na stotine naoružanih robota na vojnim paradama, poput čelnika Srbije? Je li se ljudima plašiti robota, ili se ljudima plašiti ljudi!?

Foto Vlada RH

Ljubičić će reći da je to što pričaju Vučić i njemu slični u domeni marketinških trikova. No, svjestan je da će se ljudi na sve trebati naviknuti.

– Tako je sa svakim novim proizvodom, kada nešto novo dođe treba vremena da ljudi shvate. Prva je reakcija svojevrsna odbojnost, strah da će nas zamijeniti roboti, da ćemo propasti kao ljudi. Ali, robot ne može nikada biti savršen kao čovjek. To je glupost, to se gleda u filmovima. Bitno je da ljudi steknu povjerenje. Ja tu ne vidim prepreke. Siguran sam da robot neće ići protiv čovjeka, a i neće robot, barem za moga života, napraviti robota. Bitna je regulacija – ističe Ljubičić.

Ilčić kaže kako je strah normalan kad dolazi nova tehnologija.

– Ali bitno je naglasiti jednu stvar, čovjek je taj koji sve programira, postavlja granice i preuzima odgovornost. Ključ je u odgovornom razvoju, jasnoj etici, sigurnosti sustava i transparentnoj komunikaciji prema javnosti – poručuje Ilčić.

Mišljenja je on da je doza zdrava skepticizma, ona satira poput Šprajcove, i legitimna i svima korisna.

– Uvijek vraćam priču na suštinu, na to da se ne treba bojati robota kao stroja, nego lošeg upravljanja i ljudi s lošim namjerama. Zato je najvažniji princip da robote kontroliraju ljudi, jasna pravila tko smije što, kako se sprječava zloupotreba i kako se tehnologija uvodi u civilne, korisne svrhe – kaže Ilčić.

DIO SVAKODNEVICE

Kakve god dileme imali, lako se složiti s tim da napredak neće stati. Samo, ima li uopće Hrvatska neki okvir koji pokriva sve, od financija do etike?

Neva Zganec/PIXSELL

– Tehnologija humanoidne robotike razvija se globalno i, htjeli mi to ili ne, postat će dio svakodnevice bez obzira radimo li je mi ili netko drugi. Ako Hrvatska želi biti konkurentna u Europi i tehnološki suverena, onda u razvoju humanoidne robotike i ostalih UI robotskih sustava jednostavno mora sudjelovati. Bitno je i da sutra imamo kontrolu i nadzor nad robotskim sustavima i sustavima umjetne inteligencije, a ne da nam ključ budućnosti drži netko izvana. Uvjeren sam da će i EU i Hrvatska dodatno i brzo postaviti jasnije zakonodavne smjernice za ovakve sustave, posebno kad je riječ o etici i sigurnosti, kako budu sve više ulazili u javni prostor. A kad kažem jasna etika i sigurnost, mislim na to da unaprijed postavimo pravila igre; sustav mora biti usmjeren na dobrobit ljudi, transparentan i pod ljudskim nadzorom, uz zaštitu privatnosti, kontrolu pristupa i mogućnost ljudske intervencije u svakom trenutku – zaključuje Ilčić.

Ljubičić ne sumnja da će »šef« svega biti onaj tko prvi izbaci na tržište robota s tržišnom cijenom i bez marketinških trikova. I ne krije da želi biti prvi.

– Želim biti najbolji u humanoidnoj robotici i želim da moji kupci steknu povjerenje. Ovo je revolucija za sve, za svu industriju. I vladajući će morat mijenjati zakone, jer sve je zastarjelo. Puno je faktora koji ograničavaju dolazak ovakvog robota na tržište, struktura normi za izlazak ovakvog robota na tržište morat će se mijenjati. Mijenjat će se i radna mjesta, proći će godina dok se na ovakve robote naviknemo, ali oni će doći i tehnologija je tu – ističe Ljubičić.