Svijet je poludio za kriptovalutama, usred smo virtualne „zlatne groznice“, cijena bitcoina dosegla je nestvarnih 60 tisuća dolara i svi gledaju kako da se ukrcaju na taj vlak i pokušaju zaraditi.

Teoretski, bilo koje računalo s pristupom Internetu može “izrudariti” bitcoin, postupkom za dobivanje kriptovaluta rješavanjem sofisticiranih matematičkih jednadžbi. Procjenjuje se da svi “rudari” zajedno podizimaju preko 150 kvintiliona pokušaja (to je 18 nula nakon 150), svake sekunde da riješe jednadžbu, prema podacima s početka ove godine. Računska snaga i trošak električne energije postaju presudni za zaradu od bitcoina.

No, prema tvrdnjama ekonomista Alexa de Vriesa koje prenosi Sci Tech Daily, rastuća cijena bitcoina potiče povećanje potrošnje energije, pogoršava globalnu nestašicu čipova, pa čak i prijeti međunarodnoj sigurnosti.

De Vries procjenjuje da bi cijela mreža rudarenja bitcoina mogla trošiti do 184 TWh električne energije godišnje, približno količini struje koju svi podatkovni centri u svijetu troše zajedno. Još je slikovitije opisati ovu potrošnju u usporedbi s Hrvatskom. Prema podacima HEP-a, oni su prošle godine potrošačima u Hrvatskoj isporučili 7,8 TWh struje što će reći da rudarenje bitcoina troši 23 puta više struje negoli cijela Hrvatska u 2020. godini!

Potrošnja struje na ovaj ili onaj način (proizvodnja, distribucija, potrošnja), ostavlja takozvani ugljični otisak koji predstavlja ukupnu emisiju stakleničkh plinova izravno ili neizravno. De Vries je izračunao da potrošena energija rezultira s 90,2 milijuna metričkih tona CO2, što je usporedivo s godišnjim ugljičnim otiskom Londona i okolice.

“To je prilično nevjerojatan broj”, kaže de Vries. “Podatkovni centri služe većini globalne civilizacije, a tu je i Bitcoin koji ne služi gotovo nikome, ali uspijeva potrošiti približno jednaku količinu električne energije.”

Visoka tržišna cijena bitcoina motivira mnoge da ulažu u hardver, što pak dovodi do novog povećanja potrošnje energije, ali i dodatno komplicira situaciju s čipovima kojih proizvođači ne stignu napraviti dovoljno ni za „realni“ sektor. Svjedoci smo posljednjih mjeseci kako linije za proizvodnju automobila stoje zbog nestašice čipova. Između ostalih i one što proizvode električne automobile koji postaju važno oružje civilizacije protiv klimatskih promjena.

“Može se učiniti puno u vezi s tim problemima. Objekti za rudarenje bitcoina obično su centralizirani. Prilično ih je lako detektirati“ –  kaže de Vries. „Kreatori politike mogu intervenirati povećanjem cijena električne energije ili oduzimanjem opreme. Oporezivanje proizvođača uređaja za rudarenje ili ograničavanje njihovog pristupa čipovima također su strategije koje treba razmotriti“ – zaključuje de Vries ukazujući na globalne opasnosti kao posljedicu pomame za bitcoinom na koje rijetko tko obraća pažnju.