“Dodavač tijesta”. Moduli za umak i sir. Čak i uređaj koji ravnomjerno raspoređuje feferone. Sve stoji.

Dva robota koja su trebala proizvoditi pizze u restoranu Moto Pizza u Seattleu danas su praktički beskorisna. Njihov proizvođač, kompanija Picnic, iznenada je prestao poslovati u svibnju, a s njim je nestala i tehnička podrška za skupe strojeve.

Vlasnik restorana Lee Kindell ostao je s dva velika uređaja vrijedna oko 160.000 dolara, ali i s pitanjem jesu li robotske pizzerije uopće dobra ideja, piše BBC.

“Ne znam želim li ponovno ulaziti u partnerstvo zbog svih tih problema”, kaže Kindell.

Velike ambicije, mali uspjesi

Priča o robotskoj proizvodnji pizza posljednjih je godina puna velikih obećanja, ali i skupih neuspjeha.

Picnic nije jedina kompanija koja je posrnula. Zume i Pazzi pokušavali su proizvoditi pizze pomoću robotskih ruku, dok je Basil Street razvijao automate za prodaju pizza. Sve su te kompanije u međuvremenu nestale ili odustale od prvotnih ambicija.

Na papiru se pizza čini idealnim proizvodom za automatizaciju. Recept je standardiziran, sastojci su poznati, a postupak se može ponavljati iznova.

U stvarnosti je puno teže.

“Još nismo vidjeli da su se ostvarile priče o uspjehu na način na koji su neki očekivali“, kaže Sara Senatore, analitičarka restoranske industrije u Bank of America.

Roboti ponekad jednostavno pogriješe – sastojke mogu staviti na pogrešno mjesto ili ih ispustiti. Ljudi su, s druge strane, iznenađujuće učinkoviti u izradi pizze.

Neki ne odustaju

Unatoč lošem iskustvu s Picnicom, Kindell i dalje vjeruje u potpuno automatiziranu proizvodnju.

Njegova je vizija jednostavna: kupac dođe do kioska, odabere pizzu, a stroj mu pripremi svježu pizzu bez potrebe za ljudskim radnikom koji sudjeluje u samoj proizvodnji.

Kindell je čak počeo razvijati vlastitog robota. Ideju je dobio nakon što je zbog ozljede tetive lakta morao prestati ručno izrađivati tijesto i početi koristiti strojeve.

Ne želi otkriti mnogo detalja, ali kaže da će njegov uređaj proizvoditi pizze iz četvrtastih kalupa te da će funkcionirati po principu sličnom 3D printerima.

Ako sve bude išlo prema planu, prototip koji bi mogao raditi potpuno samostalno trebao bi biti spreman tijekom ljeta 2027. godine.

Problem? Kindell priznaje da prije toga nije imao iskustva s robotikom.

Ipak, smatra da su propale robotske kompanije ostavile vrijedan tehnološki trag i prikupile ogromnu količinu podataka. Po njemu, samo je pitanje vremena kada će netko pronaći način da tehnologija doista proradi.

Pizza za svaku minutu

U međuvremenu, druge kompanije nastavljaju razvijati robotske pizzerije.

Kanadska tvrtka Appetronix prošle je godine postavila robotsku jedinicu za proizvodnju pizza koja radi 24 sata dnevno u zračnoj luci John Glenn Columbus u američkoj saveznoj državi Ohio. Sustav proizvodi pizze za lanac Donatos.

Tvrtka sada razvija nove verzije koje bi trebale biti još brže.

Cilj je ambiciozan: jedna gotova pizza svake minute.

Jedan od problema je brzina nanošenja umaka. Trenutačno taj proces traje oko 9,5 sekundi, pa inženjeri traže način da ga skrate na samo 1,5 sekundi.

„Zamislite tuš-glavu koja izbacuje umak za 1,5 sekundi“, objašnjava direktor Appetronixa Nipun Sharma.

Tvrtka istražuje čak i mogućnost korištenja lasera i ultrazvuka za rezanje pizze, umjesto klasičnog noža.

Hoće li nestati ljudi iz pizzerija?

Tehnologija otvara i pitanje radnih mjesta.

Ako deset ljudi potrebnih za izradu pizza može zamijeniti samo nekoliko zaposlenika koji nadziru robote, što će se dogoditi s ostalima?

Kindell smatra da roboti ne moraju nužno značiti otkaze. U njegovom iskustvu na stadionu T-Mobile Park u Seattleu, broj ljudi koji su izravno radili na pripremi pizza smanjen je s deset na dva.

Ostalih osam radnika ipak je zadržano – samo su dobili drugačije zadatke. Bavili su se gostima i promocijom pizze.

“Imali smo puno više ljudi koji su mogli dijeliti pizze. Sve je bilo puno brže”, kaže Kindell.

Može li robot napraviti pizzu kao čovjek?

Tu se pojavljuje možda najveći problem robotske revolucije u pizzerijama. Mnogi ljudi ne žele samo brzo i uvijek jednako pripremljeno jelo. Žele iskustvo, osobni kontakt i osjećaj da je hranu napravio čovjek.

Vlasnik pizzerija Paulie Gee’s, Paul Giannone, prije pet godina rekao je da nikada neće koristiti robote. Njegov stav se nije promijenio.

“Naši lokali nude iskustvo objedovanja, a osobna usluga našim je gostima vrlo važna”, kaže.

Senatore smatra da je ljudski kontakt danas možda važniji nego ikad.

“Rizično je nemati ljude”, upozorava. Pizzerije bi mogle izgubiti „ljudski dodir“, a gosti bi mogli biti posebno frustrirani ako se robot pokvari, a nema nikoga tko bi odmah mogao reagirati.

Unatoč brojnim propalim projektima, robotska pizza nije mrtva. Naprotiv, tehnologije i patenti kompanija koje su propale sada prelaze u ruke novih igrača. Primjerice, više od 300 patenata nekadašnje kompanije Zume kupila je kalifornijska Miso Robotics.

Njezin direktor Rich Hull smatra da je Zume imao odličnu viziju, ali da je kompanija jednostavno došla prerano.

“Njihova vizija robotske proizvodnje pizza bila je stvarno briljantna”, kaže Hull. Problem je, prema njegovu mišljenju, bio u tome što tržište i kupci tada još nisu bili spremni.

Miso Robotics danas razvija robota Flippy, koji već priprema pomfrit u nekim američkim restoranima brze hrane. Zumeovi patenti mogli bi pomoći kompaniji da njegove mogućnosti proširi i na druge zadatke u kuhinji.

Hoće li roboti doista jednog dana potpuno preuzeti proizvodnju pizza?

Kindell u to ne sumnja.

“Nema nikakve dvojbe u mom umu da će postojati potpuno autonoman robot za izradu pizza”“, kaže.

Ostaje samo jedno pitanje: tko će ga prvi napraviti?