Pred australske parlamentarce na raspravu ovaj tjedan dolazi prijedlog zakona koji bi moglo promijeniti svijet medija. Ili sačuvati postojeći, ovisno kako se gleda. Naime, kao prva država u svijetu, Australija u parlamentarnu proceduru pušta zakon kojim bi internetski giganti poput Googlea i Facebooka bili prisiljeni plaćati odštetu, ili blažim rječnikom naknadu, za pojavu sadržaja „klasičnih“ medija na njihovim platformama. Osnovni cilj nije zarada ili punjenje državnog proračuna, već zaštita nezavisnog novinarstva.

Ne treba ni napominjati da se ovakvom rješenju Google i Facebook snažno opiru, no čini se da je Australija neumoljiva da napravi ono što smatraju da je ispravno. U pojašnjenju koje prenosi Reuters, ministar financija Australije Josh Frydenberg ističe da je svjestan da je ovo krupna reforma, prva u svijetu, i svijet motri što će se dogoditi u Australiji.

Vladin arbitar

“Naše zakonodavstvo osigurat će da pravila u digitalnom svijetu zrcale pravila koja vrijede u fizičkom svijetu…što znači da ćemo i u digitalnom svijetu pokušati održati naš medijski krajolik netaknutim.“

Prema prijedlozima zakona velike tehnološke tvrtke moraju pregovarati s lokalnim izdavačima i radio TV distributerima programa koliko će platiti za sadržaj koji se pojavljuje na njihovim platformama. Ako ne mogu postići dogovor, arbitar kojeg imenuje vlada odlučit će umjesto njih.

O konačnom nacrtu ovakvog zakona raspravlja se već tri godine, da bi nakon tolikog vremena ispitivanja i savjetovanja sa zainteresiranim stranama, američke tvrtke ovo ljeto pribjegle ultimatumima, nezadovoljni putem kamo to sve vodi. Naime, priprijetili su da će jednostavno prestati nuditi svoje usluge u Australiji. Ali tamošnja vlast ostala je ustrajna u tome da lokalni mediji moraju imati udio u kolaču koje internetske društvene platforme dijele, između ostalog i na račun sadržaja koji proizvode lokalni mediji.

Kad prijetnje nisu prošle, čini se da će velike internetske tvrtke ipak pokušati umanjiti štetu, a ne povući se s tržišta. To potvrđuje je i direktor Facebooka za Australiju Will Easton riječima da će proći kroz zakonodavni prijedlog, uključiti se u raspravu i pokušati utjecati na to da zakon bude prihvatljiv i za njih i za – kako je to nazvao – eko sistem australskog novinskog izdavaštva.

Intencija australskih vlasti je logična kad se zna da na Google i Facebook u Australiji otpada čak četiri petine svog online oglašavanja na internetu. Slično je i drugdje i to je na neki način prolazilo ispod radara širom svijeta, no situacija postaje sve ozbiljnija jer novinske kuće ostaju odsječene od svojih glavnih izvora zarade, što pak dovodi do ograničavanja poslovanja, gubitka poslova, pa i bankrota. U zadnje vrijeme nacionalni regulatori tržišta elektroničkih medija pokušali su ograničiti monopol velikih internetskih igrača, ali bez jasnih zakonodavnih okvira ishod takvih pritisaka je neizvjestan, sve se svodi na to da se preko sudova pokušava iskamčiti od Googlea i Facebooka da nešto plate izdavačima, kao što je slučaj u Francuskoj.

Domino efekt

Ako Australija donese zakon po kojem je naknada izdavačima obvezna više neće biti neizvjesnosti, izdavači se u slučaju nemogućnosti dogovora s internetskim gigantima oko naknade za pojavu sadržaja neće morati natezati na sudu, već će vladin arbitar jednostavno odrediti naknadu. A ako Facebook ili Google budu time nezadovoljni, onda će oni morati tužiti državu.

Koliko je ovakav zakon potreban svjedoči i slučaj medijskog  konglomerata News Corp Australia koji je do polovice ove godine prestao tiskati gotovo sto publikacija iz istog razloga – naglog pada prihoda od oglašavanja. Dakako, nacrt zakona uzimat će u obzir olakšavajuće okolnosti za Google i Facebook kao što je vrednovanje „klikova“ koji navode korisnike da posjete stranice medijskih kuća, ali činjenica jest da će na kraju na neki način kompenzirati gubitak oglasnog prostora u klasičnim novinama. I u toj situaciji razumljiv je otpor internetskih giganata naspram australskog zakonskog rješenja koji jasno definira odnose s medijskim kućama. Ako prođe u Australiji, moglo bi u jednom domino efektu proći u cijelom svijetu.